Najpoznatiji hrvatski travel bloger Kristijan Iličić u svojoj posljednjoj objavi osvrnuo se na negativne komentare koje dobiva na društvenim mrežama.
'Kao netko tko putuje svijetom već godinama i dijeli svoja iskustva na društvenim mrežama, osjećam potrebu da napišem ovo', započeo je putopisac i poduzetnik pa je otvorio dušu.
'Kao što mnogi od vas znaju, posljednjih mjeseci prolazim kroz period manjka motivacije. To je razlog zašto nisam često objavljivao sadržaj sa svojih putovanja. Godinu i pol dana bilo mi je izuzetno teško. Unatoč svemu, moje društvene mreže ostaju moj prostor, i smatram da imam pravo objavljivati što želim, bilo da se radi o putovanjima, odmoru, ili privatnim trenucima sa svojom obitelji i prijateljima. Ako želim podijeliti trenutke iz vile mog prijatelja, pokazati mjesta koja posjećujem, to je moja odluka', istaknuo je.
'Moje društvene mreže su moje i imam pravo staviti što želim. Ako želim pisati o nečemu što nema veze s putovanjima, kao što je ovaj post o mržnji na društvenim mrežama, imam pravo to učiniti. Imam ogroman broj pratitelja i želim pozitivno utjecati na ljude. Svi koji prate moje objave znaju da nema mržnje, nema negativnih stvari.
Meni ne smeta ako me netko uvrijedi, ja komentare ne brišem jer to više govori o toj osobi nego o meni. Ja znam tko sam i što sam, moji bližnji znaju. Ljudi mogu pisati i govoriti što god žele, to me neće dotaknuti. Pokušavam samo razumjeti zašto. Ne tražim da ljudi pišu samo pozitivne stvari, volim konstruktivne rasprave.
Nisam savršen, puno puta sam pogriješio, ali učim svaki dan. Spreman sam prihvatiti svoje nedostatke i mane, spreman sam učiti i biti bolja osoba za sebe i svoju okolinu. Vjerujem da svi imamo potencijal za rast, ali moramo biti otvoreni za učenje i promjenu', nastavio je Iličić pa se dotakao i komentara koji su mu zametali.
'Nedavno sam na Facebooku objavio post vezan uz vilu mog prijatelja, u kontekstu rasprave o cijenama vila na Jadranu. Pitao sam vas: 'Koliko biste vi iznajmili ovu vilu da ste uložili milijun eura?' I dok sam od nekolicine dobio odgovore koji su bili na mjestu, konstruktivne odgovore i razmišljanja, većina komentara bila je usmjerena na kritiziranje. Ljudi su pisali stvari poput: 'ne sviđa mi se', 'užas', 'nikad ne bih to platio', 'nema interneta', 'nema plaže', 'nema ničega'. Zapravo, pitam se sada: zašto vas ovakve objave toliko smetaju?
Rasprava je bila namijenjena ljudima koji su željeli razgovarati o toj temi, a ne onima koji su samo željeli kritizirati. I da je tema bila drugačija, vjerojatno bih dobio slične reakcije. Glupa i banalna tema, moglo je biti bilo što drugo, ali opet bi se našla skupina ljudi koja bi samo željela pljuvati po tuđem trudu i radu. Ovo nije prvi put da se suočavam s takvim reakcijama. Bilo da objavim nešto vezano uz odmor, poslovno putovanje u Egipat ili Dubai, ili pokažem svog psa, uvijek postoji kritika: cijene su previsoke, mjesta su dosadna, sve je loše. Čak i kad podijelim svog psa kako se kupa u bazenu, naiđem na komentare poput: 'ne bih se nikad kupao tamo', 'fuj pas' i slično. Pa nitko vas ne tjera da se kupate tamo? I nitko vas ne prisiljava da volite mog psa. Ako vas moje objave ili objave bilo kojeg drugog influencera iritiraju, jednostavno ih preskočite.
Nitko vas ne tjera da gledate ili komentirate. Ako ne možete nekome učiniti da se osjeća bolje, zašto biste pokušavali učiniti da se osjeća loše? Zato što se vi osjećate loše pa želite da svima bude loše? Čitam zapravo i sve te komentare, ne samo na društvenim mrežama. Sada pričam općenito, ispod članaka na portalima, na Facebooku – ljudi stavljaju smajliće na nečiju smrt, nesreću. Uopće ne mogu zamisliti kako ta osoba izgleda, je li ta osoba koja piše te grozne stvari sjedi pored mene u kafiću i pije kavu skroz opušteno? Osoba koja se raduje nečijoj smrti, koja uživa u tuđoj nevolji i patnji – toga je postalo toliko puno da je zapravo gadljivo', oštro je poručio.
Zatim se osvrnuo i na svoj trnovit put do uspjeha i rizike koje je poduzeo kako bi danas mogao lagodno živjeti radeći ono što voli.
'Kada čitam te komentare, osjećam se kao da gledam u mračnu stranu ljudske prirode, onu koja se hrani tuđom boli i nesrećom, umjesto da pokazuje suosjećanje i ljudskost. Putovanja su moj život, moj posao i moja strast. Već 18 godina putujem i krenuo sam ispočetka, iz nule. Kroz život sam prošao kroz nevjerojatne uspone i padove, često se nalazeći na financijskom rollercoasteru. U jednom trenutku imao sam sve, a u sljedećem ništa.
Dao sam otkaz na poslu s plaćom od 2.000 eura kako bih slijedio svoj san, s vrlo malom ušteđevinom. Do te plaće sam došao nakon mnogo godina sjedenja u uredu od 9 do 5, počevši s minimalnom plaćom koja se postepeno povećavala. Na vrhuncu te plaće, koja bi danas sigurno bila ekvivalent minimalno dvostruke vrijednosti, dao sam otkaz prije 10 godina i odlučio riskirati sve za svoj san. Bilo je teško izaći iz takve komfor zone.
Tek sada sam si mogao priuštiti bolji auto – i zašto ne bih? Da li bih trebao i dalje voziti stari, nesigurni auto? Prošao sam kroz teške faze kada sam putovao s minimalnim sredstvima, spavao u jeftinim smještajima i živio skromno. Spavao sam tamo gdje se drugi ne bi ni popišali, jeo s ulice, stopirao i riskirao život puno puta u opasnim državama svijeta. Danas, nakon godina rada, mogu si priuštiti bolje uvjete, i ne vidim ništa loše u tome.
Sada više nitko ne spominje kada sam u Americi pekao hamburgere i slagao salate u kuhinji gdje je bilo preko 50 stupnjeva, kada sam kao hostesa odvodio ljude do stola da bih zaradio nešto dolara, a Andrea krvavo radila tri posla dnevno, od 6 ujutro do 23 h navečer, kako bismo uštedjeli novce i mogli napraviti road trip po Americi. Zajedno smo u tri mjeseca zaradili preko 25.000 dolara, koje smo sve potrošili, odnosno investirali u putovanja, jer smo željeli zarađivati i živjeti od putovanja. Radimo na tome već 10 godina. Svaki potrošen novac na putovanje je bila investicija. Netko će kupiti traktor, a ja ću aviokartu.
Dugi niz godina ljudi su nam govorili da smo ludi. Da smo slušali druge, ne bismo sada bili tu gdje jesmo, a što je najvažnije – ne bismo bili sretni. Uspjeli smo u 10 godina, nakon što smo živjeli u stanu od 50 kvadrata, napokon kupiti veći stan', prisjetio se.
'I sada se pitam – da li i danas trebam živjeti u 50 kvadrata? Zar nije lijepo vidjeti napredak nekoga tko nikad nije prevario nikoga, tko je sve svojim trudom i radom stvorio? Sve to postigli smo uz mnogo neprospavanih noći, mnogo rada i odricanja, čega većina ljudi nije ni svjesna. Trudimo se i radimo danonoćno, ne samo kao putnički influenceri, već i kroz našu agenciju za digitalni marketing, gdje već godinama surađujemo s mnogobrojnim klijentima
Vodimo im društvene mreže, radimo i surađujemo s hrpom influencera na Balkanu, bavimo se video produkcijom I mnogim drugim djelatnostima iz područja digitalnog marketinga. To je sve ono što se ne vidi na društvenim mrežama. Ako je to sve tako lako kako mnogi kažu, pa svatko ima iste uvjete, svatko može početi putovati i objavljivati, tražiti partnere s kojima može surađivati, a što je najvažnije, mora objavljivati dobar i kvalitetan sadržaj za publiku.
Ni mi nismo znali što radimo kada smo krenuli, ali smo iz ljubavi prema putovanjima jednostavno počeli sve i svašta. Malo po malo, učili smo na greškama, usavršavali se, nadograđivali znanje i pristup, i s vremenom postajali sve bolji. Naučili smo da se ništa ne događa preko noći i da svaki napredak zahtijeva nevjerojatnu količinu truda, vremena i učenja. I što je najvažnije od svega uvijek je važno biti iskren i dosljedan sebi.
Nedavno sam, zajedno i sa svojim partnerima koje sam upoznao na Nomadik putovanjima gdje sam im bio vodič, otvorio tvrtku i u procesu smo gradnje 40 stanova u Zagrebu. Zamisli to – mali lik iz Dubrave, koji je do prije 10 godina stopirao i spavao po šupama, jeo s ulice i bio potpuno izvan radara, sada pokušava graditi stanove u glavnom gradu.
Svaki novac koji zaradim investiram, jer u životu puno stvari može poći po zlu. Bilo koji posao može propasti i mogu se opet naći na početku. To je život, puno puta sam bio na dnu. Važno je dići se. Ustrajnost i spremnost na nove početke ono su što me drži, što mi daje snagu da nastavim dalje, unatoč svim preprekama i kritičarima. Svaki pad je prilika za novi uspon, a svaki izazov je prilika za rast. Možda se opet jednog dana nađem na početku, ali znam da mogu ponoviti uspjeh jer imam formulu za to', istaknuo je te za kraj poručio:
'Uvijek će biti onih koji ruše i onih koji grade. Znam da sam kroz svoj rad i djelovanje mnoge ljude inspirirao, pomogao im da promijene svoje živote na bolje, otvorio im oči prema novim mogućnostima. I to je ono što me pokreće. Bez obzira na kritike i negativne komentare, moj fokus je na onima koji žele učiti, rasti i napredovati. Znam da su mnogi pronašli motivaciju kroz moje priče, i to je za mene najveća nagrada.
I dalje ću nastaviti raditi ono što volim, na način na koji to želim. Moj cilj je inspirirati, dijeliti priče i širiti pozitivu, bez obzira na kritike. Ako me pratite i uživate u mom sadržaju, hvala vam na tome.
Ako ne, slobodno pronađite nekoga tko više odgovara vašem ukusu. Svatko ima pravo na svoj put i stil. Ja se ni s kim ne uspoređujem, ja furam svoju priču, a ta priča je moj životni san koji želim već 18 godina ispuniti. Zahvaljujem se svima koji razumiju, podržavaju ili barem poštuju tuđi rad. I na kraju, molim vas da svi zastanemo i razmislimo prije nego što odlučimo napadati, kritizirati ili vrijeđati. Svi mi imamo svoje izazove i ne trebamo dodatne terete koje nam drugi nameću. Ako ne možete nekome pomoći da se osjeća bolje, zašto uopće pokušavati učiniti da se osjeća loše? Želim vam svima puno sreće i, što je najvažnije mira.'