U Splitu o njemu svatko ima mišljenje. Ili dobro ili ono manje dobro. Sudeći po tome, očito 32-godišnji dogradonačelnik grada pod Marjanom Bojan Ivošević dobro radi svoj posao. Ovu važnu funkciju ne provodi iz fotelje i ureda, nego je netipičan političar koji dolazi među svijet, razgovara, polemizira, objašnjava, ovisno o situaciji i verbalno se sukobljava - kao što je nedavno bilo na Spinutu tijekom rasprave o postavljanju press kontejnera.
Bojan kaže da je na sve to naviknuo dok se bavio aktivizmom i borio se za običnog čovjeka i boljitak rodnoga grada. A privatno? Tko je markantni Splićanin kojeg su pratile neke nepopularne situacije? Za sebe kaže da je lokalpatriot, veliki zaljubljenik u Hajduk, u dobru zafrkanciju i feštu te planinarenje. Na spomen da je omiljen među ženama, odmahuje rukom, ali samo za Story ispričao je što ga kod ljepšeg spola privlači, je li romantični naivac te svim damama u povodu njihova dana posvetio lijepe riječi.
I dok vas neki proglašavaju kontroverznim i svadljivim, s druge strane puno mladih u Splitu, ali i onih starijih, podržava vaš rad, zovu vas spasiteljem, osobom koja ide glavom kroz zid. Kakav je to ‘konflikt’ u vama? Kako vi sebe doživljavate? Pomislite li što vam je sve to trebalo?
Uvođenje reda je samo po sebi teško i umara, ali dobar je osjećaj riješiti neki problem koji se nitko desetljećima nije usudio ‘dirati’. Nisam konfliktan, ali uporan sam i odlučan. Kada se suočavamo s nepotizmom, korupcijom i kriminalom, svim onim stvarima koje su godinama javno egzistirale u gradu Splitu, a nisu u skladu sa zakonima i sustavom vrijednosti koji zastupamo, nije mi teško osobno se izložiti da bih stvari doveo u red i postigao ono što je u interesu građana. Tu se ponekad dogode konfliktne situacije, ali one su neizbježne i prihvaćam ih kao dio posla. Kada ih ne bih bio spreman prihvatiti i kada bih ih izbjegavao, sigurno bi bio napisan koji članak manje o meni i konfliktima, ali bilo bi isto tako puno više neriješenih problema.
Dakle, ne smatrate se konfliktnom osobom?
Ne. Moguće je da prevladava takva percepcija o meni jer ono što se može vidjeti pred kamerama ili doznati iz medija - nikada ne daje cijelu sliku. Kada nam građani dođu na sastanak, već nakon nekoliko minuta razgovora sa mnom vide da je komunikacija ugodna i opuštena te da ću dati sve od sebe da pronađemo najbolja rješenja za probleme koji ih muče.
Dio vašeg puta na mjestu dogradonačelnika Splita jest i uvođenje komunalnog reda kad je riječ o terasama kafića, preispitivanju socijalno ugroženih obitelji u gradskim stanovima, što su poprilično nepopularne mjere jer zadirete u egzistencijalnu priču svojih građana, a sve kako bi bilo, kako kažete, po zakonu i pošteno. Je li vas strah reakcija?
Godine bavljenja aktivizmom naučile su me kako se nositi sa svim mogućim reakcijama. Ne zadiremo u egzistenciju građana, nego uvodimo red na svakoj razini sustava kojim upravljamo. U korist stvarnih socijalnih slučajeva postupamo prema onima koji to nisu, a nezakonito su došli do gradskih stanova. Kada netko ilegalno useli u gradski stan, to znači da je jednu obitelj koja je stvarni socijalni slučaj ostavio bez krova nad glavom. To se više neće događati. Jednom kada postavite granice i inzistirate na provođenju zakona, gube isključivo oni koji su postupali mimo pravila i zakona, zahvaljujući političkim vezama.
To što ste s Ivicom Puljkom drugi put dobili izbore potvrđuje da je vaš program prepoznat, ali je li bilo nekih ekstremnijih situacija?
Ako se i dogode neke sporadične situacije, ne guram ih u fokus, češće se događa da nas ljudi zaustave, pruže ruku i pokažu nam svoju podršku. A da je bilo određenih ljudi iz krim-miljea koji su znali uputiti nekakve poruke pa su reagirale institucije - bilo je. Ali i to je dio posla koji mi olakšava činjenica da sam godinama bio aktivist. Neugodne situacije tada su mi, nažalost, postale normalne.
Vaše odrastanje nije bilo lako, već ste govorili o tome. Prebrojavala su vam se krvna zrnca, kao dijete bili ste napadani zbog toga. Mislite li da vam je taj borbeni stav nametnut?
Moje odrastanje nije bilo lako, ali očvrsnulo me i izgradilo u osobu kakva sam danas. Zahvaljujući životnom iskustvu, znam se suprotstaviti svakoj vrsti napada i nasilja, a ništa me ne može zastrašiti niti zaustaviti u borbi za pravdu.
Kako ste se kao dječak nosili s verbalnim nasiljem i podsmijehom?
To je jednostavno bilo dio mog odrastanja. Velik mi je motiv svima koji su se u svom svijetu iskrivljenih vrijednosti smatrali i još se smatraju boljima pokazati da društvu puno više pridonose oni koji se bore za javni interes te da se poštovanje zaslužuje radom i angažmanom, a ne rodbinskim i političkim vezama.
Kako Splićani reagiraju na vas kad prošetate rivom. Popričate li s nepoznatim ljudima, odete li na kavu?
Tijekom radnog vremena ne. Teško je stići jer moj radni dan podrazumijeva sastanak za sastankom, često i nakon posla, pa obično tek vikendom imam vremena prošetati i popričati. A Splićani su prilično otvoreni. Nemaju problem pristupiti, nekad zbog podrške, nekad zbog kritike ili pitanja. Od Gradske uprave do kuće treba mi 15-ak minuta šetnje, a taj put, otkako sam dogradonačelnik, još nisam uspio proći ispod sat i četrdeset minuta. Vremenski nije moguće sjesti sa svakim na kavu i zato s građanima često razgovaram upravo tako, u hodu, i vjerujem da to cijene.
Pristupačni ste?
Dijete sam centra grada. Kupam se na Bačvicama, idem na utakmice i stalno sam okružen građanima, drukčije ne mogu ni zamisliti. Jedna od prednosti takvog odnosa s građanima jest što im imam priliku izravno obrazložiti sve naše odluke i izjave.
Potrebu za aktivizmom osjetili ste u dvadesetima?
I tada sam se borio za rješavanje brojnih problema u gradu i na Marjanu. Kada uočiš nepravilnosti, koliki god bio otpor s druge strane, možeš i moraš pokazati da se može raditi po zakonu. Događalo se da se političari povlače pred nekim odlukama zbog raznih prijetnji, ali u naše dvije godine mandata još se nijednom nije dogodilo da zbog bilo kakvog pritiska odustanemo od nečega što je u javnom interesu.
Na početku razgovora rekli ste mi da volite dobru zafrkanciju. Na koja mjesta izlazite u Splitu?
Više na ona alternativnija - u klub Kocka, eventualno Quasimodo. Od glazbe se sluša rap, rock, punk, uglavnom alternativna glazba.
Školovanje?
Završio sam srednju Prirodoslovno-matematičku gimnaziju pa preddiplomski studij informatike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu. Nakon toga sam radio nekoliko godina u jednoj tvrtki i onda se dogodila ova pozicija.
Čini li vam se nestvarna?
Da mi je to netko rekao deset mjeseci prije nego što sam postao zamjenik gradonačelnika, rekao bih mu da je takvo nešto nemoguće.
Što vas privatno zaokuplja?
Uglavnom aktivnosti u prirodi, jedan sam od onih koji su cijelu godinu na Bačvicama i igraju picigin. Osim mora, volim i planinariti.
Da možete vratiti vrijeme, biste li nešto mijenjali?
Ništa ne bih mijenjao, ali s godinama sam osvijestio da volim raditi u aktivnom i dinamičnom okruženju. Ne mogu zamisliti radni dan koji bi se sastojao od osam sati sjedenja pred ekranom.
Kakva vas literatura zanima, filmovi?
Što se tiče knjiga, izdvojio bih Borisa Dežulovića i Damira Avdića. Preplaćen sam na Netflix, HBO, gledam serije, filmove - od znanstvene fantastike do komedija i akcije.
Kako izgleda vaše prijateljsko druženje?
Mislim da oni koji su u mom okruženju, bilo da je riječ o rođendanu, koncertu ili običnom izlasku, uvijek mogu potvrditi koliko sam ležeran. Na poslu sam strog i pedantan, ali s prijateljima se volim opustiti i zabaviti, što je ponekad dobra podloga za šale na račun posla koji obavljam.
Znači zabavan ste i zahvalan gost?
Volim da je fešta.
Jeste li pravi Dalmatinac kad je riječ o delicijama?
S verdurom nisam baš na ‘ti’, više sam mesni tip, ali volim rižote od plodova mora, kozica, škampi, sipe...
Kuhate li?
Slab sam s kuhanjem, pogotovo sad zbog radnog vremena.
Gdje sve planinarite?
Split je okružen Mosorom i Kozjakom, a penjem se još po Velebitu, Kamešnici, Dinari, Svilaji i Biokovu. Imam dobro društvo za planinarenje.
Hajduk je vaša velika strast?
Jedan prostor za sanjarenje.
Kako podnosite poraze? Idete li na gostovanja? Jeste li se nekad potukli na utakmici?
Nikad nisam imao problema sa zakonom po tom pitanju, kao ni zabrane, odem na gostovanja kad mogu. Bio sam gotovo po cijeloj Hrvatskoj gdje se igra HNL. Bilo je i onih koji nisu navijači, ali putovali su s nama i oduševili se atmosferom i emocijom. Hajduk je fenomen uz koji se vežu i razne humanitarne akcije te volonterski rad, što nerijetko ne bude u prvom planu, nego više negativna događanja.
Jeste li zlopamtilo ili lako opraštate?
Nema smisla držati se prošlosti i loših događaja. Oni mogu biti samo uteg koji otežava put naprijed. Ne kažem da ne treba zapamtiti, ali sam za to da se oprašta. Spreman sam pružiti i drugu šansu.
Niste težak karakter, ili?
Sa mnom se može vrlo jednostavno komunicirati i dogovoriti u zajedničkom interesu. Ali ako netko ima ideju koja nije u skladu sa zakonu, tada sam nepopustljiv.
Čini li vam se da je borba protiv korupcije kod nas donkihotovski pothvat?
Ne čini, neke su vjetrenjače već pale.
Priča se da ste veliki ljubimac žena. Primjećujete li to?
U mom slučaju ništa posebno što bih isticao. Zapravo, najsimpatičnije mi je kad mi priđe neka umirovljenica i kaže mi da ima kćer ili unuku taman za mene. To bude komično, pogotovo kada pokušavaš ozbiljno pričati o nekom problemu.
Imate li djevojku?
Ne volim pričati o svom privatnom životu u medijima.
Možete li barem reći kakav vas tip osobnosti i fizički može privući?
Volim primijetiti neku iskru u curi. Ne padam na ono da žena mora hodati u visokim potpeticama. Skloniji sam komunikativnijim curama. I sâm sam takav, u suprotnom to bi bio dugi monolog s moje strane, a to nije dobro. Fizički nemam svoj tip. Volim duhovite žene. Kad cura ima sadržajan život, nešto ispričati i pokazati. I da možemo zajedno podijeliti hobije koji su meni srcu bliski, poput planinarenja.
Jeste li zaljubljive prirode?
Dok sam bio mlađi, čak sam i bio. Znalo me ponijeti. S obzirom na iskustvo, postao sam suzdržaniji.
Je li bilo nekih ludosti zbog cura?
Bio sam sklon tome potkraj tinejdžerskih dana.
Ima li još romantika i naivca u vama?
Ne treba bježati od toga. Naprotiv.
Ovaj mjesec slavimo Dan žena. Što vam one znače?
Žene su se same izborile za sva prava koja danas imaju i na tome im čestitam i pružam podršku! Činjenica je da na upravljačkim funkcijama i dalje prevladavaju muškarci, što se nerijetko pokazalo potpuno neopravdano. U našoj gradskoj upravi tri četvrtine pročelničkih mjesta pripada ženama.
Imate li nešto poetično reći o damama?
Po prirodi nisam poetičan pa bih se poslužio jednim Balaševićevim citatom: “Nijedna žena nije toliko skupa da je ne bi mogao iskrenom ljubavi kupiti, ali ni toliko jeftina da se proda za šaku laži.”