Marinu Fernandez publika je zavoljela u seriji 'Ruža vjetrova', a sada kao liječnica Olga osvaja u novoj seriji RTL-a 'Sjene prošlosti'. Intrigantan scenarij osvojio ju je na prvo čitanje, a kako kaže, s osjećajima poput zavisti, ljubomore i želje za moći kojima se serija bavi svi se mogu poistovjetiti. Otkrila nam je ima li sličnosti s Olgom, ali i s kojim gospodičićem provodi svaki slobodni trenutak. Naravno da je to njezin sin koji još ne zna da je njegova mama glumačka zvijezda koja je jednako uspješna u Hrvatskoj i Portugalu, kamo se prvi put otisnula prije dvadesetak godina. Opisala je i svoj život na dvije lokacije, gdje su bolji muškarci te gdje je njezin dom.
Serija je počela vrlo dramatično, kakva je bila vaša reakcije kada ste pročitali scenarij?
Nismo odmah dobili cijeli scenarij, nego dobivamo epizodu po epizodu i čitam ga kao dobar triler, dobru knjigu i ne tražim samo svoje scene, što mi se znalo događati u nekim drugim projektima. Sve čitam, jedva čekam vidjeti što će se dogoditi i svaka je epizoda toliko nabijena akcijom i emocijama da je silno zanimljivo i uzbudljivo.
Koliki vam je poticaj u radu na ovom projektu bilo što je riječ o četiri ženska lika koji, za razliku od brojnih drugih serija i filmova, ne razgovaraju samo o frajerima, izlascima, modi…?
To mi je genijalno. Super mi je kada su u nekom sitcomu četiri žene i radnja se bazira samo na raspravama o muškarcima i šopingu, nemam ništa protiv trivijalnih stvari, ali naša je serija odlična jer se bavi ozbiljnim temama. Mnogo se toga događa u čovjeku, a o malo se toga raspravlja. Ova serija govori o unutarnjim borbama, želji za moći, ljubomori, zavisti, svemu onomu što sve više muči današnjeg čovjeka. Pogotovo zato što nam je jako važna vanjština i imidž koji projiciramo. Jako je uzbudljivo, životno, poučno i ovo mi je jako velik izazov.
Ljudi mogu naučiti nešto o sebi?
Imamo četiri potpuno različita lika i mislim da će većina ljudi moći prepoznati sebe ili nekoga koga poznaju u nekim od situacija koje te žene proživljavaju. Riječ je o posesivnim vezama, oholosti, zavistima…, onomu što je blisko svakom čovjeku, a jako je zanimljiv način na koji svaki od likova rješava te emocije.
Koliko ste vi u privatnom životu imali doticaja sa zavišću, oholosti, borbom za (pre)moć?
Nažalost, više nego što bih voljela. Postalo je gotovo ovisnost današnjeg doba da čovjek daje prioritete nevažnim stvarima kako bi se zataškale ili smanjile nesigurnosti, strahovi. Njih se zatrpava ohološću, pretjeranom posvećenošću izgledu i sličnim stvarima.
Koliko kao glumica i glazbenica morate paziti na izgled? Morate li zbog javnog posla uvijek biti našminkani, imati uređenu frizuru?
Čovjek mora biti dosljedan sebi i uvijek mora biti svoj. Volim dobro izgledati i biti zadovoljna onime što nosim, ali to ne znači puno šminke ili svakodnevni posjet frizeru. Najviše se vidi i ljudi najviše primijete energiju koju prenosimo, a ona nema marku. Najvažnije je da je čovjek zadovoljan sobom, da je autentičan i tada najbolje izgleda. Gluma i glazba iziskuju puno emocija, a što su one iskrenije i bliže meni, to je posao bolje odrađen. Trudim se uvijek biti dosljedna sebi jer tada se najbolje osjećam i to se onda vidi.
Što vam uvijek izmami osmijeh, čini vas zadovoljnom?
Oduševljavaju me male stvari. Imali smo snimanje u školi, bilo je dosta dječice i čim sam došla, čula sam ih kako pjevaju, kako se igraju i to mi je uljepšalo cijeli dan. Neka glazba koja me prebaci u određeni trenutak u životu, kako što je kolačić prebacio Marcela Prousta 'U potrazi za izgubljenim vremenom'. Mogu me oduševiti i dobre cipele, a jako volim i parfeme jer me podsjete na nekoga tko mi je drag.
A sin Salvador?
On mi ponajprije izmami osmijeh. Prekrasan je, šarmantan gospodičić od četiri godine i najsretnija sam što mi je dodijelio najveću ulogu u životu - ulogu majke.
Je li to uloga?
Definitivno jest i iziskuje stopostotnu pozornost i tristopostotno posvećenost na dnevnoj bazi. Iz te se uloge nikada ne izlazi i u nju se ne ulazi, ona je sveprisutna i na nama je odgovornost da na dijete prenesemo sve najbolje što vrednujemo u sebi jer time pomažemo u stvaranju boljeg svijeta. Neophodno je stvarati naraštaje boljih ljudi koji se manje brinu o nevažnim stvarima, koji su mirniji, zadovoljniji, sretniji, a to počinje, barem po mome mišljenju, od majke. Majka je ta koja ima najveću odgovornost.
Koliko je to teško u današnjem svijetu?
Izazova je uvijek bilo, a mislim da je danas najveći problem nedostatak vremena. Živimo prebrzo i svatko od nas, pa i roditelji, trebaju vremena za sebe kako bi sve funkcioniralo. Ako majka i otac imaju skladan odnos sami sa sobom, onda mogu imati smiren pristup djetetu koje sve upija i osjeća. Stvarno je istina kada kažu da nije bogat čovjek onaj koji puno ima, nego onaj koji ima vremena.
Poznato je da se nastavci serije snimaju svaki dan, i to po cijele dane, kako sada sve usklađujete?
Od početka znam da je moj raspored sada takav i pokušavam sve uskladiti na najbolji način, a ono malo vremena koje imam posvećeno je isključivo sinčiću. Dajem sve od sebe i mislim da je to najbolje što netko može dati. Kada sam s njim, nema mobitela, nema televizije, samo smo on i ja. Igramo se, zabavljamo i rastemo zajedno.
Znači da nije vidio mamu na televiziji?
Još nije jer mislim da je premali. Ne znam kako bi to percipirao i ne želim mu stvarati konfuziju. Čak i odrasloj osobi koja je bliska s glumcem zna biti zbunjujuće percipirati ga u nekoj potpuno drugačijoj ulozi, a kamoli djetetu.
Olga je u potpunosti različita od vas?
Nije, ali ima dosta ispušnih ventila koje ja nemam. Bih li ih htjela imati? Možda. Bi li mi bili korisni? Sigurno bi.
Poput?
Ona ima dosta zatomljenih emocija koje stalno želi kontrolirati i zato je jako sportski tip. Svoju negativnu energiju izbacuje trčanjem za što sam antitalent i ne znam kako se još nisam polomila. Ona si može priuštiti razbijanje čaša, ja ne mogu jer to poslije trebam počistiti.
Je li to bacanje čaša u seriji i vama privatno bilo korisno za izbacivanje emocija?
Kada sam pročitala scenu, mislila sam da će biti fantastično, ali nije. To je reakcija osobe koja je iznimno uzrujana i Olga je kolerik, nervozna. Nisam takve prirode i ne bacam stvari u naletu bijesa. Ja ću sve izgovoriti i idemo u novi dan. Svima bih preporučila ispušne ventile poslije kojih se ne treba čistiti. To je najbolje.
Jesu li gluma i glazba ispušni ventili?
Gluma jest. Nisam planirala postati glumica, ali život te odvede u nekom smjeru i ono što ti je predodređeno neće te zaobići koliko god ti pokušavao izbjeći. Barem je tako u mom slučaju. Pokazalo se kao zanimanje koje ne bih ničim zamijenila. Doslovno odjenem sasvim novi karakter, novu osobnost, imam sasvim novi život, a to je jako korisno i zanimljivo. Praktički te plaćaju da budeš netko drugi, može li biti bolje od toga? Glazba mi daje mogućnost iskazati sve osjećaje koji su samo moji i toliko mi dragi, a moraju izaći. Prekrasan je to osjećaj, pogotovo kada vidim da je netko tko me sluša točno prepoznao moju emociju i da smo se tako povezali.
Imate li sada vremena za nastupe?
Imam neke ugovorene gaže, ali sada sam se posvetila snimaju i taj dio stavila na pauzu. No u životu se pokazalo da ima vremena za sve.
Što je s Portugalom, imate li trenutačno vremena za njega?
Portugal će uvijek biti moja druga majka. Ondje sam odrasla, postala čovjek koji sam htjela biti. Imala sam sreću što sam upoznala ljude koji su mi i danas prijatelji. Toliko prekrasnih iskustva, a Portugal je sama po sebi prekrasna zemlja. S vremenom sam se profesionalno povezala sa svojim agentom i kada su dobri angažmani, idem tamo raditi pa sam i dalje na toj relaciji.
Rekli ste da vam nikada nije bilo važno skrasiti se. Je li ipak važno nešto nazvati svojim domom?
Dom nije vezan uz nekretninu i stvarno je istina kada se kaže da je dom ondje gdje ti je srce, a srce je uvijek s mojim ljudima. Moj dom je gdje je moj sin, gdje je moja obitelj, gdje su moji prijatelji.
Koliko su Hrvatska i Portugal slični?
Mentalitetom smo jako slični, uz bitnu razliku koja utječe na stanje uma i kvalitetu života, a ta je da Portugalci nisu opterećeni vanjštinom. Vole dobro živjeti, ali tu nisu važni, primjerice, automobili nego druženje, hrana. Njima je obrok ritual koji traje, obitelj zajedno sjedi, nema mobitela za stolom, tu se priča, zeza, posvađa. Zajedništvo i obitelji su im iznad svega. Kod njih nije bilo rata i jedini strah koji su iskusili onaj je od gladi i zato kod njih nema gladnih ljudi. Ima beskućnika, ali potrude se da ta hrana dođe do svakoga i to mi je predivno. Kada sam prvi put došla, bilo mi je fascinantno što u istom restoranu sjede ljudi u odijelima i kravatama i oni koji rade na gradilištu jer su cijene bile prilagođene tako da si svatko može priuštiti obrok. A ovdje je dosta dugo izlazak u restorane bio samo za bogatiji sloj, a tamo je svima dostupan.
U Portugalu ste se i udali za danas bivšeg supruga, ali isprva niste tamo otišli zbog ljubavi?
Ne, otišla sam u Portugal jer sam pustolovnog duha i htjela sam promijeniti okolinu, upoznati novu kulturu, jezik, državu. O Portugalu nisam ništa znala, ali imala sam potporu roditelja i to mi je bilo dovoljno. Spakirala sam koferić i otišla. Bila je to jedna od najboljih stvari koje sam napravila, a onda se desilo sve ostalo, među ostalim i ljubav. Nikada se nisam tamo osjećala kao turist i to se baš trebalo desiti. Shvatila sam kakva sam osoba, što mogu, što ne, gdje mi je granica. Naučila sam mnogo toga o sebi i izgradila sam se u osobu koja je meni draga, što to je najvažnije.
A gdje su bolji muškarci?
Portugalci su latino, opušteniji su što se tiče udvaranja, nonšalantniji su, više se zezaju, šarmantni su, ali izgledom su ipak zgodniji naši stasiti momci.
Kada je riječ o ljubavi i muškarcima, vrlo ste samozatajni, možete li nam otkriti jeste li u vezi, braku, solo?
Ne bih puno govorila o tome. Volim da je taj dio samo moj.
Rekli ste da ste pustolovnog duha, u koju se sljedeću pustolovina želite otisnuti?
Morat ću ozbiljno razgovarati s mojim dječakom pa ćemo sukladno tome u novu pustolovinu… Mislim da sve ide u jako dobrom smjeru.