Josip Joško Tešija već je dugi niz godina dobro poznato ime u hrvatskim, ali i svjetskim modnim i umjetničkim krugovima.
O njegovoj karijeri modela i posebnoj titulu art modela, ali i stilu, slavnim poznanstvima, pogledima na život i brojnim drugim temama, porazgovarali smo na promociji pjenušca Code Vinarije Galić u Galeriji Kranjčar, čiji je Josip voditelj već 11 godina.
'Mene je Midikenn proglasio art modelom prije 15 godina', pohvalio se za početak Josip, a što točno znači art model najbolje ja objasnila pokojna hrvatska modna i likovna kritičarka, pjesnikinja, kolumnistica i publicistica Ana Lendvaj u članku koji je Josip nedavno podijelio na društvenim mrežama.
Zanimljivo je da je Tešija model postao slučajno i, kako sam kaže, poprilično kasno.
'Slučajno je to počelo, već sam bio blizu tridesete. Mene je najviše nagovorila Kristina Bangoura, rekla mi je 'ajde Joško, ti to možeš, dobre su ti fotografije, ti si fotogeničan'. Ja kažem 'ja sam star, ja ne mogu, kako ću ja ići sad u te vode'. Onda je napravila i ona fotografije, i profesionalni fotograf, i to je ispalo jako dobro. Dogodilo se to da su fotografije koje je ona napravila dobile nagrade u Budimpešti i Beču, i onda je Ana Lendvaj pisala o tome kako netko može biti model, tko smatra sebe ne modelom, i tako je sve počelo...' prisjetio se.
Nije dugo trebalo da krenu inozemni angažmani.
'Živio sam u Hamburgu, Parizu, Milanu, Barceloni, Zurichu i Beču.Kad nije bilo manekenskog posla, radio sam sve, da se razumijemo, ne možete uvijek sve castinge proći i ostalo. Bilo je i pranja tava, skupljanja ping pong loptica i šetanja pasa', iskreno priča Josip, koji je imao priliku raditi s nekim od najvećih imena iz svijeta mode.
'Gaultier, Karl, Valentino, Ibrahim Jusuf Aleksandar, koji je vrlo zanimljiv i jedan je od najvećih majstora za korzete, završio je kod poznate profesorice Sabine Zieseniss, kod koje su išli učit Armani i Vivienne Westwood i bio je najbolji, a kuća mu se zove Nu nu ', nabrojao je neke o njih, a surađivao je i s brojnim poznatim fotografima.
'S Lindberghom sam radio, s Toledanom, s Mullerom, s Brigitte Lacombe... Afrički fotografi, naši iz bivše Jugoslavije, hrvatski kompletni fotografi... Sa Slavkom Pavić planiramo sad, ako uspijemo, jednu izložbu 'Suvremenik i muza'. Ona me 13 - 14 godina fotografira', otkrio nam je.
Dok je živio i radio u inozemstvu imao je priliku upoznati i svjetske zvijezde koje nisu iz modnog svijeta, a posebno pamti susret s pokojnom princezom od Walesa, Lady Dianom.
'Taj moment s Lady Di je bio jako zanimljiv. Ja sam je upoznao na 5 minuta i nismo se uspjeli fotografirati. Ona je na mene ostavila utisak jedne srne, jedne gazele, plemenite osobe. Rekla mi je da nije nikad bila u Dalmaciji i da je namjerava posjetiti. I to je bio sav razgovor. To je bilo 1997. godine, nekoliko mjeseci prije njene smrti', ispričao nam je.
Još jedna slavna dama s kojom se sprijateljio i koja je na njega ostavila veliki utisak je svestrana jamajčanska umjetnica Grace Jones, koja ga je nečim posebno fascinirala.
'S Grace Jones sam se jako sprijateljio preko Philipa Treacyja. On je baš jedan jako, jako otvoren tip za razgovore, za susretljivost. Svi ga narodi zanimaju, sve ga kulture zanimaju, zato i radi dobre šešire. I onda me i spojio s njom, tako da smo se družili. Ali s njom je bilo malo nemoguće se družit, znate, ona je malo divlja, nepredvidiva. Recimo, razgovara s vama na nekom tulumu i onda se popne na stup. Baš kao u njenim filmovima. Ona je nemilo snažna žena. I zamislite ovo, ona voli šampanjac i dagnje i nikad nije imala nuspojave. Ja sam je baš pitao o tome', čudi se i danas.
Kad se vratio u Hrvatsku, mislio da je to je i kraj njegove karijere modela, no itekako se prevario.
'Zaposlio se kao voditelj u Galeriji Kranjčar i onda su me počeli hrvatski dizajneri tražit, pa sam počeo radit za Nadu Došen, Milenu Rogulj, Loredanu Bahorić, Tomislava Bahorića, Anu Kujundžić, Tomislava Jerčića, ma za sve skoro naše najbolje, ali su me uvijek stavljali u avangardu, zato što sam ja to mogao iznijet. I recimo puno radim za nakit Lapidarium, za Marija Nokaja, i za kipara Ivana Nižića, tako da ja sam to njima valjda dobro nosio, voli me fotografije, dobre su bile revije', ponosno priča, ističući da ima 56 godina.
'Mene više sad traže nego prije', dodaje, a veliko zanimanje za njega pokazuju i slikari.
'Ulje na platnu, razne grafike, razne tehnika... Recimo najzanimljiviji je portret koji je napravio Eugen Varzić, koji je obišao cijeli svijet. On je mene naslikao i stavio me na kataloge i nema gdje te njegove izložbe nisu bile. I slike su prodane po svijetu, a kupila ju je i jedna gospođa u Zagrebu, koja je mene pozvala na Facebooku da se upoznamo uživo. I tako smo postali kućni prijatelji. Iva i njen muž Ivo. Zanimljivo je i da me naslikao jedan argentinski slikar, umjetnik grafičar, Orlando Santucho. To je nešto fantastično.'
Posebno je ponosan na dugogodišnju suradnju s našom kostimografkinjom svjetskog glasa Dženisom Pecotić, a najavio nam je i neke zanimljive glumačke projekte i performanse koje priprema.
'Sad ću glumit u 12. mjesecu u 'Ščelkunčiku' ('Orašaru') koji će bit na Zrinjevcu na otvaranju Adventa, ja ću bit zločesti čarobnjak. Već su krenule pripreme, što kostimografske, što fizičke, što psihičke. I imam veliki performans koji ću radit Dimitriju Popoviću, njemu sam muza i ovo je treći put da ćemo raditi zajedno. On radi '100 godina Kafke' i to će napravit njegov 'Preobražaj', a ja ću glumit kukca. Sad na tome radimo, to dugo traje jer Dimitrije je jako pedantan i precizan. Čast mi je opet radit s njim. Napravio sam i dva kratka filma sa Suzanom Arslani, oba su modna. Prvi se zove 'Ja sam koji jesam', drugi je 'Drenaža', i ona ih šalje na festivale', uzbuđeno priča.
Osim Dimitriju Popoviću, Tešija se može pohvaliti i da je muza Eugenu Varziću, Đenisi Pecotić, Nadi Došen...
'Malo su me u Hrvatskoj krivo gledali jer ja sebe predstavljam kao muzu. Zašto ne, ako mogu vanka, mogu i tu', ističe.
Nabrajajući ljude iz modnog svijeta s kojima je ostvario posebnu suradnju, nije mogao izostaviti ni američku blogericu, kritičarku i osnivačicu ASVOFF festivala Diane Pernet.
'Moja najveća suvremenica iza Dženi je Diane Pernet, koja mene obožava i voli, koja je iza Anne Wintour jedna od najvećih umjetnica, suvremenica, i prva koja je osnovala blog, koja proučava likovnost, koja otkriva mlade dizajnere, u Parizu je glavna omega proučavanja mode. Ja je jako poštujem i volim. Diane Pernet je jedno čudo', priča.
Dotaknuli smo se i njegova prepoznatljivog avangardnog stila, s kojim se, kaže, ističe još od malih nogu.
'Ja sam uvijek bio drugačiji. U svom rodnom gradu Sinju sam nosio prve suknje, bermude... Sjećam se da su moje Gaultierove bermude bile show, na to sam nosio i čizme s čarapama iznad koljena, to neću nikad zaboravit. Nisam se nikad bojao sredine i sredina me odmah prihvatila. To je bilo 80-ih', prisjetio se.
Suknje su mu i danas ostale jedna od omiljenih odjevnih komada i često ih nosi.
'Moram reći da su žene tu u prednosti, suknje su prekrasne, osjećaš se elastično, brzo, provjetreno... Kao da nemaš ništa na sebi' objašnjava, a na pitanje kakve su reakcije kad u suknji prošeta Zagrebom, zadovoljno odgovara: 'Nema nuspojava. Nikad.'
Josipov život pun je zanimljivih susreta, priča i iskustva, o kojima bi se mogle napisati knjige, no posebno izdvaja jednu situaciju iz Hamburga koju, kako kaže, nikad neće zaboravit.
'Jedan milijarder kojeg sam sreo u metrou mi je rekao: 'Josipe, život vam se svodi na to ako ćete kremiranje 20 cm, a ako ćete bez kremiranja 2 m. Nemojte imat 5 stanova, nego samo jedan stan, skroman i normalan da ga možete održavat i život upotrijebite u drugom smislu, ne u materijalnom', ispričao nam je, a s nama je podijelio i tri najvažnije mudrosti, kojima se pokušava voditi u životu: 'Ne radi zlo, ne ogovaraj i nemoj ići u poslu preko leševa. I uspjet ćeš.'
A iako je zbog posla proputovao svijet i živio u europskim modnim metropolama, najsretniji je kad šeće rodnom grudom.
'Najviše sam vezan za tatino podrijetlo, to je selo Gornje Ogorje na 1500 m nadmorske visine. I drugo selo je Lučane, posebno kanjon Sutine, s kojim sam vezan jer mi je tamo živjela tatina prateta i tamo sam proveo svoje djetinjstvo i mladost. No što je najvažnije, te šetnje koje sam volio u Parizu, od Louvrea ili ispod kafića De Ville, gdje je istoimeni teatar - takva mi je ista šetnja od početka Sutine, pa dođete do malog Bubala, pa velikog Bubala, zelenog vira - ista mi je šetnja', zaključio je Tešija.