Vodeći lanac drogerija – dm, udruga P.I.N.K.-life i magazin Story i ovog listopada organiziraju projekt kojim osvještavaju javnost o važnosti borbe protiv karcinoma dojki. Tim smo povodom razgovarali sa ženama koje se bore s ovom bolešću, a svoje nam je iskustvo ispričala i 45-godišnja Ana Dijan.
'Znači, početak bolesti, odnosno dijagnoze, bio je 8. prosinca 2023. Bila sam iznenađena, nisam očekivala jer nisam imala simptome, nisam imala kvržicu, ništa nisam imala. I zapravo je tek magnetska rezonanca pokazala o čemu se radi. Na nju me poslala moja radiologinja nakon mamografije na kojoj se vidjelo nešto, ali nije bilo baš jasno što je to. I tek se na magnetu vidjelo o čemu se radi tako da sam ja bila u popriličnom šoku kad me radiolog nazvao... Bio je šok, ali što ću, kad se vi pomirite s tim, onda vam je to kao da morate ići na WC. Znači ne možeš ti nekom platiti da to obavi umjesto tebe i ne možeš ti nekog poslati da ti napravi tu uslugu, nego to moraš sve odraditi sam. Kad to prihvatiš onda sve ide svojim redom. Sve prihvatiš što dolazi', ispričala nam je Ana.
Ana ima 45 godina i majka je dvoje djece koja imaju osam i 10 godina. Upravo joj je obitelj bila najveća potpora za vrijeme borbe s opakom bolešću. Ipak, reći tako lošu vijest malodobnoj djeci bilo je posebno teško, a u svemu ovome, Anu je najviše brinula jedna stvar.
'Djeci smo rekli na neki postepeni način. Znači kako su stvari dolazile, tako sam im govorila. Primjerice: 'Mama će primiti lijek od kojeg će joj pasti kosa'. 'Aha, dobro, hoće li kosa opet narasti? 'Hoće'! Onda sam ja njima rekla: 'Gledajte, bolje da otpadne kosa nego zubi. Zubi neće opet narasti'. I oni su to nekako prihvatili. Nikad to nismo imenovali nekom službenom dijagnozom. Kako su dolazili ti neki periodi u liječenju, tako su oni to prihvaćali. Mislim da smo nekako to uspjeli izvesti bez nekih pretjeranih drama', započela je Ana i nastavila o svojim unutrašnjim 'demonima' za vrijeme borbe s bolešću:
'U svemu ovome meni je najteža bila pomisao na mogućnost smrti, da ću ja možda umrijeti, a da ću ostaviti malu djecu iza sebe. I to mi je bio jedini neki strah. A ovo drugo je sve rješivo. Pa okej, otpadne kosa, dobro, kupit ću periku i narast će opet. Suprug je to isto prihvatio dobro, iako je u početku bio malo uznemireniji od mene, ali kad je vidio da sam se ja s tim pomirila i da sam se, kako bi on rekao, organizirala oko toga svega, onda je i njemu bilo lakše'.'
'Osim mogućnosti da ostavim djecu iza sebe, najteži trenutak mi je bio kada sam došla u bolnicu na kemoterapiju i vidjela jednu trudnicu, koja je imala trbuh do zuba i maramu na glavi. Ta pomisao da nosiš život u sebi i paralelno se boriš s jednom takvom bolešću mi je bila nezamisliva. To mi je recimo bio drugi najgori moment u liječenju. Mislim da bi svi mi zdraviji trebali barem dva puta godišnje prošetati po bolnici i pogledati s čim sve ljudi žive, a nisu nužno u depresiji zbog toga, je li? Nakon toga bi sigurno drukčije gledali na život koji imamo i probleme za koje mislimo da su teški, nepremostivi... Uvijek može biti gore, tako da bi zbilja trebali početi više cijeniti život i ono što imamo jer često nam je sve to - malo i nedostatno', dodala je.
Ova hrabra mama ujedno je i uspješna poslovna žena. Završila je hrvatski i njemački jezik, premda se time nikada nije aktivno bavila. Posljednjih 10 godina ima svoju firmu koja zastupa međunarodne poslovne sajmove.
'Ja zapravo radim cijelo vrijeme od početka dijagnoze. Naravno, bilo je nekih težih dana kad nisam radila, ali kad bih bila dobro, ja bih radila, od kuće naravno. Ako se dobro osjećaš, nema razloga da ležiš u krevetu. Mislim da je u svemu ovome najbitnije strpljenje, nema preskakanja. Mora se ići dan po dan i ne razmišljati previše unaprijed, nego korak po korak. Rekla bih svima da ne guglaju jer to je nešto najgore. Umjesto toga, bolje je razgovarati s liječnikom i vjerovati onome što govori. Ja oduvijek vjerujem u znanost', ističe Ana.
Ana je od siječnja do srpnja ove godine primila čak 15 ciklusa kemoterapija, a u kolovozu se podvrgnula duploj mastektomiji. Sada je u fazi primanja imunoterapije, takozvanog pametnog lijeka, kojeg dobiva svaka tri tjedna.
'Ja imam brca2 gen koji je odgovoran za nasljednu sklonost za rak dojke, tako da sam odlučila maknuti obje dojke i jajnike i jajovode. Sada imam implantate. Što da vam kažem, mislim, vidim se isto kao i prije, nemam neki drugačiji fizički osjećaj. Ne doživljavam to kao nešto dramatično. Više sam fokusirana na to da je to nešto što je dobro za mene i na nekakav budući život, daljnje funkcioniranje i tako. Ta druga operacija, jajnici i jajovod, me tek čeka, ali to nije tako strašno', ispričala je i otvorila se o trenutku kada je ošišala svu kosu i nabavila periku:
'Ja sam prije imala dugu kosu, sasvim neka druga boja i frizura, i znam da dosta žena drami oko te kose, ali ja sam je se jedva čekala riješiti jer to opadanje vas jako boli. Tako da sam se ja odmah odlučila ošišati i riješiti se te agonije, nije me to uopće ražalostilo, sve zlo u tome. Kupila sam periku sasvim drugačiju od kose kakvu inače imam, bilo mi je bitno samo da se baš iz aviona ne vidi da je perika'.
Ono najgore je iza nje, a sada ju čeka faza oporavka. Raduje se svakom novom danu, te živi najbolje i najbezbolnije što može. Ističe da je najvažniji korak kod prevencije bilo kakve bolesti prepoznati problem i riješiti ga na vrijeme, a to ćete učiniti jedino putem redovitih pregleda.
'Liječnici su optimisti i kažu da nam barem dođe više žena u fazi u kakvoj ste vi došli. Mene je zapravo taj preventivni pregled, koji ja svaki godine radim, spasio na neki način jer da sam ja čekala neke simptome, to bi možda već bilo u nekoj metastaziranoj fazi, kad više ne bih imala puno opcija. Sada sam zapravo cancer free i dobro sam, jedino što mi je u tom procesu stradala štitnjača jer sam razvila hipotireozu.
To je jedan rizik koji se javlja ako primaš tu imunoterapiju, no ipak mislim da je bolje to primiti nego ne primiti. Nije tako strašno, od toga nećeš umrijeti. Ono što mi je sad jako važno jest to da svi mi koji smo prošli kroz tu bolest, ili još uvijek prolazimo, na neki način damo doprinos tome da se više žena odluči na preventivni pregled. Mislim da je to ključno, meni je to spasilo život. Stoga žene drage, pregledavajte se’, poručila je Ana na kraju našeg razgovora.