Robert Maudsley ima 71 godini i od 1979. se nalazi u samici koju čini stakleni kavez. Rekao je da će ponovo ubiti, ako bude pušten, a u samici je završio nakon što je ubio tri osobe dok je služio doživotnu kaznu za ubojstvo Johna Farrella 1974. godine.
Smatraju ga najopasnijim čovjekom u Velikoj Britaniji, a zovu ga i 'pravi Hannibal Lecter'.
Robert živi već 44 godine u zatvoru Wakefield u izoliranom i neprobojnom staklenom kavezu, dimenzija 5,5 x 4,5 metara. Prirodno svjetlo dobiva samo kada mora da izaći zbog obaveznih vježbi, ali ne održava kontakt ni sa jednim zatvorenikom, već samo sa šest stražara koji ga čuvaju.
Jedini namještaj u njegovoj ćeliji su stol i stolica, oboje od komprimiranog kartona, a WC školjka i umivaonik čvrsto su pričvršćeni za pod. Maudsleyjev krevet je betonski kamen, a vrata su napravljena od čvrstog čelika i otvaraju se unutar kaveza, unutar ćelije. Kavez je okružen debelim prozirnim akrilnim pločama i ima mali otvor na dnu kroz koji čuvari prenose njegove obroke.
Rođen je u Toxtethu (Liverpool) u lipnju 1953. godine i svoje rane godine proveo je u katoličkom sirotištu sa svojim trojicom braće. Njegova majka bila je ovisna o kokainu, a otac je imao problema s alkoholom i godinama ih je izlagao fizičkom zlostavljanju. Maudsley je prolazio najgore jer je često stajao u obranu svoje braće, što bi razljutilo njegovog oca pa bi ga strože kažnjavao.
Znao je biti zatvoren u sobi i na šest mjeseci, a jedini posjet bio bi kada bi ga otac dolazio premlatiti.
'Gotovo svaki dan smo bili izloženi zlostavljanju. Gotovo uvijek su nas tukli i slali u našu sobu. Ono čega se najviše sjećam su batine. Jednom sam bio zaključan u svojoj sobi na šest mjeseci. Moj otac je samo otvorio vrata da me udari. Mislim da je to radio između četiri i šest puta dnevno. Jednom mi je slomio zračnu pušku na leđima', ispričao je Maudsley jednom prilikom.
Sa 16 godina prebačen je pod starateljstvo u London, a u tom periodu počeo je koketirati s kokainom i marihuanom. Kako bi platio drogu, počeo se prostituirati. Nakon nekoliko pokušaja samoubojstva, bio je prisiljen potražiti psihološku pomoć. Doktorima je rekao da je čuo glasove koji su mu govorili da ubije svoje roditelje. Također je priznao da je tijekom djetinjstva bio seksualno zlostavljan.
Kasnije je otišao toliko daleko da je rekao: 'Da sam ubio svoje roditelje 1970. godine, nijedna druga osoba ne bi umrla.' Njegove žrtve bile su ubojice i pedofili. Ubijao je samo kriminalce, hladnokrvno i brutalno, do tada neviđeno.
Njegov prvi zločin i jedini zločin koji je počinio izvan zatvora bio je u dobi od 21 godine. Pedofil po imenu John Farrell kontaktirao ga je radi seksa. Farrell mu je pokazao fotografije djece koju je zlostavljao i tako oslobodio Maudsleyjev bijes, koji ga je zatim vrlo nasilno zadavio. Osuđen je na doživotnu robiju, a stručnjaci su, zbog strašnih psihičkih problema, preporučili da nikada ne bude pušten na slobodu.
To je bio zločin koji ga je doveo psihijatrijsku bolnicu Broadmoor. Tu je počinio svoj drugi monstruozni zločin. Godine 1977. dogovorio se s drugim zatvorenikom i uspeli su zatvoriti Davida Cheesmana, osuđenog za pedofiliju, u njegovu ćeliju. Mučili su ga do smrti devet sati.
Ovaj zločin je bio razlog zbog kojeg je prebačen u Wakefield, gdje su bili smješteni najopasniji zatvorenici u zemlji. No to ga nije spriječilo da 1978. počini još dva ubistva. Prva žrtva bio je Sally Darwood, koji osuđen za mučenje svoje supruge. Pozvao ga je u ćeliju i nasmrt izbo nožem.
Kasnije je pozvao još nekoliko zatvorenika, ali nitko nije prihvatio. Zato je krenuo u lov na drugu žrtvu i uspio stjerati kut Billa Robertsa, zatvorenog zbog silovanja sedmogodišnje djevojčice. Maudsley ga je ubio tako što mu je zabio oštru viljušku u uho i mozak. Zatvorski službenici su svjedočili da je pojeo mozak svoje žrtve.
To nikada nije dokazano, ali od tada je Maudsley poznat kao 'Hannibal, kanibal'. Kada je Maudsley bio siguran da je Roberts mrtav, mirno je prišao zatvorskom čuvaru i rekao mu da će večeras biti dvoje manje za večeru i da na sljedeća ubojstva neće dugo čekati.
Nakon ovih zločina pronašli su način da ga spriječe da više ikome naudi i izgradili izoliranu ćeliju od neprobojnog stakla u podrumu zatvora. Ćelija je nazvana 'staklenim kavezom' jer je bila vrlo slična zatvoru u kojem je držan filmski Hannibal Lecter, kojeg je utjelovio Anthony Hopkins.
Godine 2000. zatražio je skraćenje roka u kojem treba biti u izolaciji, ali je odbijen. Kako bi lakše podnio samoću, zatražio je dopuštenje da igra društvene igre s čuvarima ili da mu daju papagaja. Prijetio je i da će, ako ga uskrate, uzeti kapsulu cijanida da mu okonča život. Svoj 64. rođendan proveo je uživajući u igrici 'Call of Duty', piše Stil.
U jednom intervjuu je rekao: 'Ne nadam se više ničemu. Nijedan službenik me ne zanima i brinu se samo da se, kad otvore vrata, što prije vratim u ćeliju. Mislim da bi policajac mogao zastati i malo popričati, ali to nikad ne napravi. Ovo je kao da se vraćam u djetinjstvo, u sobu u kojoj sam bio zaključan šest mjeseci i to me proganja.'