Kći našeg glumca privukla poglede, doživjela je traumu: 'Tata je otišao u Hrvatsku zbog rata, više nisam bila ista'

Jedna je od najpoznatijih filmskih, televizijskih i kazališnih glumica u Srbiji.

Antonio Ahel/ATA Images/PIXSELL

Na godišnjem partyju nekoliko poznatih srpskih časopisa u svečanom izdanju pojavila se i Iva Štrljić, jedna od najpoznatijih filmskih, televizijskih i kazališnih glumica u Srbiji, inače kći poznatog hrvatskog glumca Milana Štrljića .

Strljić je u bogatoj karijeri ostvario je brojne zapažene uloge, među kojima su među publikom najzapaženije one u serijama na Novoj TV. Ivu, koja je krenula njegovim stopama, dobio je u braku sa srpskom balerinom Slavicom Štrljić. Osim u glumi, kći našeg glumačkog velikana okušala se i kao spisateljica, voditeljica i političarka.

Nedavno je progovorila o teškom periodu u svom životu, onom kad su joj se roditelji razveli, a ona je morala odlučiti hoće li s majkom ostati u Beogradu ili će s ocem otići u Split. Tad je imala 15 godina.

'Sjećam se, naravno, nekih slika iz djetinjstva, moram reći da se ne sjećam svih, ono čega se ne sjećam uopće, a to ćete vi dobro razumjeti, to je to vrijeme kada su se moji roditelji razilazili. Toga se ne sjećam vjerojatno zato što sam to potisnula jer meni je bilo ljepše sjećati se samo nečeg lijepog, ali možda bi mi dobro došlo kada bih se prisjetila nečeg što nije toliko lijepo, važno je i za moju profesiju koja se bavi dušom, a i dobro je jer nekako čovjek se onda susretne sa samim sobom kada i to ispliva na površinu', rekla je u emisiji 'Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović'.

'Ja sam rođena u Beogradu u kom sam završila osnovnu školu i prvi razred gimnazije, međutim stjecajem tih čudnih, neobičnih i za mene dosta potresnih okolnosti, kada sam ja imala 15-16 godina dogodio se rat i moji roditelji su se razveli. To je, slobodno mogu reći, za mene najtjeskobniji period života koji me je zauvijek promijenio. Ja mislim da poslije toga nisam nikada više bila ista djevojčica kakva sam bila prije. U toj fazi moj tata je otišao živjeti u Hrvatsku i s njim smo tada otišli moj brat i ja. Ono čega se sjećam tih godina je to da smo mi svi imali dojam da će cijela ta nesuglasica, sve to što se događalo tada u tim našim državama nekako utihnuti i da to neće toliko dugo trajati. Uopće nisam imala dojam kada sam otišla tamo da ću se zadržati više od nekoliko dana, a onda se kasnije ispostavilo da sam ostala tamo negdje otprilike tri, četiri godine', ispričala je i priznala da joj je bilo jako teško odlučiti hoće li živjeti s majkom ili s ocem.

'Jako je nezgodno… Mama ostaje ovdje, tata odlazi tamo, a vi s vaših 15 godina trebate odlučiti hoćete li izabrati tatu ili mamu. To je strašna situacija. Ja sam znala da ću, što god da odlučim, cijeli život biti kriva. I to je istina. Osjećaj krivice čitavog života sam nosila sa sobom. Znala sam da ću, ako s 15 godina kažem idem s tatom, možda povrijediti mamu, a ako kažem idem s mamom, da ću možda povrijediti tatu. Mene ta odluka nikada nije napustila. Stalno sam imala preslikan osjećaj krivice', dodala je.

Na kraju je upisala i završila Akademiju u Beogradu gdje je ostala živjeti.