Olimpijska pobjednica, 30-godišnja džudašica Barbara Matić lice je na naslovnici novog broja Magazina Story. U intervjuu koji nam je dala pružila je podršku žrtvama seksualnog nasilja, a iako detalje iz privatnog života ne voli dijeliti, ovog puta rekla je nešto više.
Posljednjih mjeseci čula su se šuškanja da ste otkazali vjenčanje i zaruke. Ima li istine u tome?
Privatne stvari volim zadržati za sebe, ali mogu reći da smo odlučili svatko krenuti svojim putem. Zahvalna sam na svemu što smo zajedno prošli i uvijek ću s lijepim mislima gledati na taj dio života. Sada sam usmjerena na budućnost, nove prilike i nove ljude koji me okružuju.
Jeste li zaljubljeni?
U lijepoj sam životnoj fazi i sretna sam. Više od toga voljela bih zadržati za sebe.
Tko vam je uvijek najveća podrška, prva osoba na brzom biranju u mobitelu?
Moja najveća podrška uvijek su obitelj i prijatelji. Ako bih morala nekoga posebno izdvojiti, bila bi to moja sestra. I ona je trenirala džudo pa me razumije, zna kako mi je kad mi je teško, ali i kad trebam savjet ili samo s nekim prokomentirati nešto - ona je ta koju uvijek zovem. Blagoslov je imati nekoga tko te toliko razumije, a iako je mlađa, razmišljamo jako slično. Stvarno sam zahvalna na obitelji i prijateljima, na tom užem krugu ljudi koji me podržavaju. Toliko su tolerirali moje izostanke, razumjeli sve moje obaveze i vjerujem da bez njih ne bih bila tu gdje jesam.
Kada ste najsretniji?
Trenutačno bih bila najsretnija da mogu pet dana biti doma na kauču i da me nitko ne zove! Šalim se, naravno. Najsretnija sam kad znam da su svi moji dobro - da su živi, zdravi i sretni. Kad su oni dobro, i ja sam sretna.
U ožujku ste posjetili Pariz, kako je bilo vratiti se u grad gdje ste postali olimpijska pobjednica?
Pariz sam ovaj put posjetila sa sestrom i prijateljicom i bilo je stvarno posebno. Iako sam u Parizu bila već nekoliko puta prije Olimpijskih igara, ovaj je povratak bio poseban. Poseban trenutak bio je kad sam vidjela Olimpijske krugove ispod Eiffelovog tornja - odmah sam se morala slikati sa sestrom. Ona, nažalost, nije mogla biti u Parizu za vrijeme Igara jer je dva tjedna prije rodila, pa smo si rekle da je ova fotografija naša simbolična olimpijska slika.
Jeste li uživali u gastronomskim poslasticama, noćnom životu?
Definitivno u gastronomiji! Bio je to ritam - red hrane, red razgledavanja, red šopinga - i tako ukrug. Što se tiče noćnog života, ovaj put baš i ne previše. Nakon Olimpijskih igara zaista sam si dala oduška - putovanja, skijanje, izlasci, radila sam što god mi se radilo. Iako sam prije uvijek govorila da uspijevam uskladiti i treninge i izlaske i druženja, tek sada vidim koliko su to zapravo bila velika odricanja. Sada je sve nekako opuštenije i lagodnije.
Koja su vam najdraža sjećanja na period koji ste prošle godine tamo proveli, na Olimpijske igre?
Olimpijske igre u Parizu uvijek će mi biti među najdražim sjećanjima i jedno od najposebnijih razdoblja u životu. Parizu ću se uvijek vraćati s posebnom emocijom. Ako bih morala izdvojiti jedan trenutak, to bi bio onaj osjećaj kad sam stajala na pobjedničkom postolju, slušala hrvatsku himnu i gledala zastavu kako se podiže. To je bio trenutak u kojem ti kroz glavu prođu svi treninzi, sva odricanja, sve emocije - i shvatiš da se sve isplatilo.
Kada glumci dobiju Oscara najčešće ih čekaju još bolje i unosnije uloge. Kako je sa sportašima? Mijenja li se što nakon osvajanja zlata?
Mijenja se, itekako. Kod mene je velika razlika u popularnosti nakon osvajanja olimpijskog zlata, iako sam već prije imala dva svjetska naslova. Sada me puno više ljudi prepoznaje na ulici, mediji su prisutniji, sve je to puno intenzivnije.
Otkrili ste da medalje držite u kutiji, je li olimpijsko zlato ipak dobilo istaknutije mjesto?
Olimpijsko zlato ima svoju kutiju, haha! Nije u onoj istoj kutiji ispod stola gdje su ostale medalje, ali još uvijek traži svoje posebno mjesto. Nadam se da će uskoro dobiti i pravu vitrinu koju zaslužuje.
Jeste li kupili torbicu s kojom ste se planirali počastiti? Koju ste odabrali?
Još nisam. Pokušala sam je pronaći u Parizu, ali, nažalost, nije bila dostupna. Još uvijek sam u potrazi!
Što vas čeka u tjednima koji su pred nama, privatno i poslovno?
Odlučila sam da ću još raditi tijekom svibnja i lipnja. Već imam dogovorene neke džudo kampove koje ću voditi, sudjelovat ću na raznim eventima, a uz sve to treninzi su i dalje tu. Nakon toga slijedi odmor i uživanje u ljetu - prvi put nakon ne znam ni sama koliko godina.