Milijunski pregledi, brojni hitovi poput ‘Samo je jedno’, ‘Jeebena’, ‘Nebo’, ‘Brige ugasim pjesmom’, ‘Dalmatinka’, ‘Ljubi me budalo’, ‘Miami’, odlične suradnje i još bolji koncerti... Sve je to obilježilo dva desetljeća grupe Connect.
'Živi smo, zdravi smo i idemo jako' govori Ivan Dražić Dragi, a njegov prijatelj i kolega iz benda Jura Blažević dodaje: 'Bilo je svačega ovih dvadeset godina, raznih uspjeha, ali i padova kao uvijek u životu. Bilo je turbulentno, zabavno i neopisivo. Samo nebo bilo nam je granica, probijali smo barijere, radili smo ono što smo voljeli i željeli. Nikada nismo bili pretjerano prisutni u medijima, ali uvijek smo gradili svoju glazbenu priču. Moraš imati i konzistentnost, ali i sreće da ljudi prihvate pjesme i da to zaživi među publikom.'
Ovaj hip-hop bend (koji su Zaprešiću 1999. godine osnovali Dražić i Bojan Šalamon - Shalla, a 2002. su im se pridružili Blažević i Selmir Mujagic - Selko) 20. prosinca u zagrebačkom Still Eventu rade rođendanski tulum za pamćenje na kojem će proslaviti 20 godina od objave svog debitantskog albuma ‘Prvo pa muško’.
'Radimo veliki koncert i izvest ćemo pjesme koje smo radili tijekom cijele karijere. Malo ćemo dublje zagrabiti i izvodit ćemo i one koje ljudi ne mogu tako često čuti na našim koncertima. Svi koji dođu mogu očekivati veliku zabavu i afterparty. Doći će i brojni gosti, naši prijatelji s kojima smo surađivali na pjesmama, albumima. Radimo veliku adventsku zabavu i pozivamo sve da dođu', otkriva Jura.
S Connectovcima će pozornicu dijeliti Davor Gobac, Coby, Zaprešić Boysi, Lima Len, a tu su i još neka iznenađenja.
'Svi su dobili pozive, ali to je dosta jak datum jer je nekoliko dana prije Božića pa ćemo vidjeti mogu li si ga osloboditi Jelena Rozga, Lana Jurčević i Rasta', govori Ivan i ističe kao su tijekom karijere uvijek gradili mostove s drugim izvođačima jer ih je spajala ljubav prema glazbi, bez obzira na žanrove ili negodovanja dijela publike.
'Suradnja s Jelenom Rozgom bila je jedna od ljepših. Nekim ljudima je bilo čudno i pitali su što mi imamo s njom raditi, ali ‘Dalmatinka’ je postala najslušanije pjesma 2011. godine. Nismo ni mi možda mislili da će se ta suradnja ostvariti, ali Tonči Huljić lik je koji ima čulo za te stvari, rekao je Jeleni da će pjesma biti hit i ona je ušla u suradnju s nama. Nadam se da ćemo napraviti još koju', govori.
No, koji su bili najljepši trenuci tijekom ovih godina na sceni?
'Najljepše je bilo cijelo to vrijeme raditi glazbu. U tome je užitak, ali i u nastupima, putovanjima, upoznavanju novih ljudi... Bilo je puno lijepih stvari. Ovo je stil života i glazba je uvijek živjela u nama', govori Blažević, a na isto pitanje Dragić dodaje:
'Kada smo objavili prvi album ‘Prvo pa muško’, tada se sve nekako uzburkalo i krenula je lavina projekata. Prvo album, pa pjesma ‘Jeebena’ kao hit godine, pa himna za Bad Blue Boyse, hit za repku, kampanja za Novu TV koja se vrtjela dvije godine... Bili smo klinci i nismo uopće percipirali što nam se sve događa. I još uz sve to koncerti, sponzorske kampanje... to je vrijeme baš bilo odlično. Ali i kasnije, kada smo proširili zvuk i počeli nastupati u dijaspori bilo je super jer smo došli u neka mjesta za koja nikada nismo misli da možemo', govori, te napominje kako nikome ni u jednom trenutku nije bila pomisao Connectu ili glazbi reći zbogom.
'Prije nego smo postali afirmirani bend, radili smo pet godina a da nitko nije znao da postojimo. Bili smo klinci i nakon tih pet godina dogodila se ‘Brige ugasim pjesmom’ koja se u emisiji za demo bendove na HTV-u puštala godinu dana jer su ljudi stalno glasali za nas. Tu su nas primijetili, dobili smo ugovor za album i počeli se ovime ozbiljnije baviti. Ali nakon toga godinu dana nije se ništa događalo, sve dok ‘Jeebena’ nije postala hit. Kod nas se stvarno pokazalo istinitim ono ‘strpljen - spašen’. I nakon toga nije nikada bilo pomisli o odustajanju, već samo jače, jače i jače. Evo, prošlo je 20 godina i ta ljubav nije nestala', objašnjava.
Ljetos su objavili novi album ‘IV’, već je gotovo spreman i novi, peti album na čijim pjesmama trenutačno rade, a iako nije njihov žanr glazbe, otkrivaju je li se na njih ikada odnosila slavna krilatica ‘seks, droge i rock’n’roll’.
'To nas se nikada nije previše ticalo', odgovara Jura, a njegov kolega nadopunjuje: 'Toga je uvijek bilo i bit će u glazbenoj industriji, jer je vezano uz noć, partyje, zabavu, ali kod nas nije nikada bilo ništa pretjerano. Ima svega, ali ti si taj koji trebaš shvatiti što je za tebe dobro, a što ne.'
Počeli su kao klinci iz kvarta, a kako je rasla i razvijala se njihova karijera, tako je i njihovo prijateljstvo bilo sve čvršće.
'Znamo se cijeli život. Imaš viziju, razvijaš se, otkrivaš, učiš, ja u studiju nekada želim jedno, on drugo, ali uvijek nađemo najbolje rješenje. Ali morate se razumjeti i imati isti film u glavi, ma koliko karakterno bili različiti. Moraš furati istu priču da biste se slagali i nadopunjavali', govori Jura, a na pitanje koliko su se oni kao osobe promijenili u posljednja dva desetljeća uz smijeh se slažu: 'Pa 20 smo godina stariji, iskusniji, a nekih pet smo i pametniji.'
U odnosu na te početke još se jedna bitna stvar promijenila - danas su obojica obiteljski ljudi, te je Jura ponosan otac dvije i pol godine stare kćerkice koju je dobio sa životnom partnericom Toniom.
'Kada dobiješ dijete, promijene se prioriteti i naravno da je kći uvijek na prvom mjestu. Biti tata najljepši je osjećaj koji si čovjek može zamisliti. Stvarno prekrasno iskustvo. Zahvalni smo i sretni što sve super funkcionira i što je Talia savršena, zdrava, lijepo spava, ide u vrtić', opisuje otac i govori kako je teta iz vrtića djevojčicu pohvalila jer često pjeva i pleše.
Čini se da je tatin glazbeni talent naslijedila, ali nije siguran je li to karijerni put koji bi joj preporučio.
'Vidjet ćemo što će biti. Možda bi bilo lijepo da glazbu voli, ali da ipak krene u nekom drugom smjeru, jer ovo je težak posao. Ljudi misle da je to samo zezancija i zabava, ali nije. Krvav je to posao, sa svakakvim ljudima imaš posla, radiš po noći, stalno putuješ - na cesti si i u zraku - i gotovo se osjećamo kao kamiondžije. Nije to posao za svakoga i mnogi nisu mogli izdržati', napominje Jura koji se, kao i Ivan, slaže da su razumijevanje i kompromis iznimno bitni za stabilnu i sretnu vezu s partnericama.
'Naravno da bi bilo lakše da imamo posao od 9 do 5 i popodne si slobodan i na raspolaganju. Kod nas nije tako i vikendima nas nema, a i kada te kreativa ‘pukne’ želiš iscijediti tu ideju koja ti je došla i možda ostaneš do 6 ujutro. Bez razumijevanja i tolerancije ne može se', kaže Ivan, koji će uskoro čuti svadbena zvona sa svojom životnom partnericom Majom.
'Nije još sve spremno, i ako dragi Bog da iduće godine će se to realizirati', govori, a na pitanje želi li uskoro, kao i svoj prijatelj Jura, iskusiti i čari očinstva, za kraj zaključuje: 'Da, to je najveća želja!'