Baš za svoj 44. rođendan Nives Celzijus odlučila je po prvi puta okupiti svoje ‘žene’ ispred fotoobjektiva, i upravo za Story odraditi prvo snimanje progovarajući o moćnoj ženskoj strani obitelji Zeljković. Jedna od popularnijih hrvatskih pjevačica i glumica, s godinama je izgradila imidž snažne, neovisne žene koja se ne boji pokazati svoju osobnost. No, ispod svih tih javnih uloga, ona je prije svega kći, sestra i majka, i upravo u obitelji pronalazi najveću podršku.
U ekskluzivnom intervjuu za naš časopis, Nives ponosno pozira s mamom Mirom, kćeri Taishom, koju je kao i sina Leonea dobila u nekadašnjem braku s bivšim nogometašem Dinom Drpićem, mlađom sestrom Mateom i nećakinjom Luanom. Ove četiri žene, čija je međusobna veza neizmjerno snažna, zajednički su 18. prosinca proslavile Nivesin 44. rođendan, u obiteljskom okruženju, bez glamura i previše pompe, ali s puno ljubavi i smijeha. Nives, koja se uvijek isticala snažnim karakterom i profesionalnim uspjesima, u ovom intervjuu otkriva svoju intimnu stranu, govoreći o obiteljskim vrijednostima, životnim izazovima, majčinstvu, ljubavi, ali i o tome kakvi joj muškarci udvaraju danas, u 40-ima.
Kako ste proslavili 44. rođendan - intimnim obiteljskim okupljanjem ili možda na većem druženju, s prijateljima i dragim ljudima?
Prosinac mi je uvijek prilično intenzivan poslovno: nastupi, brojni eventi, snimanja, i priznajem da ne mogu dočekati neki mirniji dan da se malo odmorim. Rođendan sam i ove godine iskoristila za odmor. A i generalno nisam tip za velika slavlja. Proslavila sam kod kuće s klincima, mamom i sestrom uz šampanjac, tortu i neizostavno puhanje svjećica koje sam prepustila maloj nećakinji Luani.
Pokloni su uvijek dio slavlja. Kakvi vas vesele? Volite li iznenađenja ili ste netko tko preferira pažljivo odabrane darove?
Uvijek me se može razveseliti nekim novim krimićem, buteljom dobrog vina i slatkišima. Neke dobre štikle također su nepogrešiv izbor.
Rođendanski su trenuci i vrijeme za zahvalnost. Na koje ste tri stvari najviše zahvalni u svom životu sada, s 44 godine?
Zahvalna sam na kvalitetnim ljudima kojima sam okružena, što imam priliku pružati im ljubav i što sam voljena, na poslu koji me ispunjava i još uvijek dovoljno inspirira da mi nikad nije naporno ni dosadno, a i na umijeću da uopće budem sretna i zahvalna. Ljudi se sve češće izgube u životnoj rutini, naviknu se na dobro i sve lijepo što im se događa im se podrazumijeva. Ponekad se i sama uhvatim u tom raspoloženju i arogantnom očekivanju od svijeta nešto što smatram da zaslužujem, no još uvijek sam dovoljno razumna i mudra, brzo se priberem i prigrlim sve ono što mi život nesebično pruža.
Kako biste opisali četrdesete u odnosu na svoje dvadesete godine? Kako su se promijenili vaši prioriteti, vrijednosti i način života?
Svakako su zrelije, mudrije, spokojnije. U dvadesetima završava to neko buntovničko razdoblje, odrastaš i pokušavaš se umiliti i svidjeti svijetu, tražeći njihovu potvrdu i prihvaćanje. U četrdesetima ne tražiš potvrde i jedino ti je bitno sviđati se sebi.
Nedavno ste napravili novu tetovažu. Što simbolizira i što vam je bila inspiracija za nju?
Osim tetovaže koja je posvećena Dini, moje tetovaže nemaju neko dublje značenje. Birala sam tetovaže estetski, one koje su mi lijepe, no s obzirom na izbor motiva iz kategorije flora i fauna, moguće da za mene imaju podsvjesno značenje.
Jeste li ikada osjetili pritisak zbog svog izgleda? Kako balansirate između želje da se osjećate dobro u vlastitoj koži i pritiska društva da ostanete mlada u svakom pogledu?
Osjećam ga oduvijek. Ljudi generalno ne vole one koji se izdvajaju iz mase u bilo kojem pogledu i uvijek će pronalaziti načine kako da ih utope u masu pronalazeći im mane, stvarne ili željene. U mladosti imaš taj zanos, osjećaj buntovništva i želje za dokazivanjem svijetu da nisi za kalupe koje su ti namijenili. Danas također znam da nemam odgovarajuću mjeru za ponuđeni kalup, ali se ni ne zamaram time da dokazujem ikome da sam više od toga. Nisam tu da ispunjavam očekivanja svijeta, već ona svoja. Također mi više nije prioritet izgled, točnije ne mogu reći da mi je ikad bio, ali danas mi je još manje bitan nego u mladosti. Ne žudim da izgledam mlađe nego što jesam, ne patim za nekim epitetima koji valoriziraju moju ljepotu. Ljudima kojima sam predivna, nisam zbog samog izgleda, sve je ono što ih privlači magija iznutra, a ovo izvana tek je mašna na paketu.
U današnjem društvu, estetski zahvati postali su uobičajeni, a sve više ljudi koristi različite tretmane i procedure. Kakav je vaš odnos prema estetskim intervencijama?
Podržavam sve dok je u prihvatljivim granicama. Život je prekratak da bismo se sputavali u radnjama koje nas usrećuju. Ako te neka estetska promjena čini zadovoljnijom, ‘go for it’. Ljudi zadovoljni sobom često su bolji i za druge ljude. Ja sam tip osobe koja izuzetno cijeni što prirodniji izgled i to je još uvijek moj prvi izbor. Nisam nikad bila na botoxu ili nekim sličnim tretmanima jer volim svoj prirodan izgled, a i imam tu genetsku predispoziciju da nismo pretjerano skloni borama, što naravno ne znači da se neću jednom odvažiti na neku intervenciju. Podizanje kapaka, kvalitetan face lifting jednom u budućnosti, zašto ne, pogotovo ako produžuje vijek trajanja na estradnoj sceni, a ne kosi se sa samopoimanjem individue.
Ovaj jesensko/zimski period vrijeme je slavlja u vašoj obitelji, nećakinja je u studenom navršila dvije godine, Leone 20, a nakon vašeg rođendana čekaju vas blagdani i doček Nove godine. Kako izgleda to slavljeničko razdoblje u vašem domu, što je najposebnije u tom periodu?
Kraj godine uvijek je bio posebno značajan za našu obitelj, imamo puno rođendana, moji pokojni baka i djed također su rođeni u 12. mjesecu. I uvijek smo krajem godine svi nekako povezaniji, intenzivnije se viđamo, družimo, radujemo, prisjećamo voljenih koji nam i dalje jednako nedostaju I zapravo nam je to ipak nekako najljepši period u godini. Blagdane uvijek provodimo skupa i to nam je najljepši poklon.
Vi, majka i sestra oduvijek ste bile jako povezane. Kako biste opisali vaš odnos?
Mi smo tri mušketira, svi za jednoga, jedan za sve. Uvijek smo tako funkcionirale, tek zajedno smo jedna cjelina. Ljudima je i često neobična tolika povezanost. Ali kroz život smo si često nadomještale uloge koje su nam nedostajale. Mama je bila samohrana majka maltene cijeli svoj roditeljski vijek. Kad se rodila sestra, ja sam često preuzimala tu roditeljsku ulogu jer mama nije stizala na sve strane. S druge strane, moja sestra je tu ulogu često preuzimala kada su moja djeca u pitanju.
Koji su bili neki od najvećih izazova u vašem odnosu i kako ste ih uspjele prevladati zajedno?
Najveće izazove proživljavali smo u mojim tinejdžerskim godinama. Bila sam jako težak karakter u tom periodu, svojeglava, inatljiva, neukrotiva, prkosna. Iskreno, ne znam kako je moja mama to preživjela. Pretpostavljam tako što je moja sestra bila mala i još je kao beba rođena s eqinovarusom pa je pažnja morala biti usmjerena na nju.
Odrasle ste s mamom kao glavnim osloncem. Kako je ona oblikovala vaš pogled na život i žene?
Mi smo odgajane u svojevrsnom matrijarhatu, majka je oduvijek bila hraniteljica obitelji i duhovni autoritet. Nikad nije poništavala ulogu muškarca, ali naravno da je u našim glavama žena uvijek bila ta superiornija i moćnija figura. Odrastale smo kao samodostatna bića, s integritetom, bića koja ne tragaju za izgubljenom polovicom kako bi postale cjelovite. Mi smo uvijek tražile ravnopravnog partnera.
Je li i odrastanje bez oca utjecalo na vašu sposobnost da budete snažna žena, majka i poslovna žena?
Apsolutno, nikad se nisam oslanjala na podršku muškarca niti je očekivala, uvijek sam računala isključivo na sebe, išla za svojim željama i ambicijama, rješavala svoje probleme sama sa sobom. Generalno sam osoba koje svoje boljke, rane i strahove drži za sebe i sanira ih u skladu sa svojim mogućnostima. Ne zato što pokušavam ostati snažna i nedodirljiva u očima drugih, već zato što sam kroz odrastanje naučila da voljenim ljudima dajem ono najbolje od sebe. Vjerojatno je i to razlog zašto sam sama. Muškarcima je to često neprihvatljivo, osjećaju se inferiorno u mom prisustvu iako mi to nije namjera. Oni žele ranjivost, žele biti moj palijativ za bol, a ja ne tražim skrbnika.
Vaš obiteljski život uvijek je bio pod povećalom medija. Kako mislite da je to utjecalo na djecu, osobito dok su odrastali? Koji su najveći izazovi s kojima su se susretali zbog toga?
Nastojali smo ih zaštititi koliko god smo mogli, od medijske pažnje, ali i od neistina i zlonamjernih objava, i uvijek je postojala bojazan kako će koja situacija utjecati na djecu. No danas kad pričamo s njima o tome, kažu da smo se pretjerano i bespotrebno brinuli, da su bili svjesni i kao mali da smo nešto drugačija obitelj, da bude interes okoline zato što su djeca poznatih roditelja, ali da su oni uglavnom osjećali dobre posljedice toga. Ljudi i djeca bili su ljubazniji prema njima, susretljiviji te su time bili poželjniji u društvu. Taisha je kasnije tu puno više ispaštala. Svako malo, netko skine njezinu fotografiju s Instagrama i napravi ‘deepfake’. Danas sam provela pola dana prijavljujući što moje, što njezine ‘deepfakeove’ s Reddita. Ona je već došla u fazu da je oguglala na takve stvari. Ali očito je to budućnost novih generacija i nešto s čime će djevojke biti prisiljene pomiriti se.
Leone ima 20 godina. S obzirom na to da ulazi u odraslu dob jeste li zadovoljni njegovim odlukama, njegovim planovima za budućnost? Čime se on želi baviti?
Ne mogu reći da sam zadovoljna svakom njegovom odlukom, ali je mogu razumjeti. Nije mi drago što je preskroman i često zbog te svoje osobine ispašta. Karakterno je jako sličan meni i zato puno bolje razumijem njegove postupke te osjećam njegove nesigurnosti, strahove. Još uvijek nema neke jasne ciljeve za budućnost, traži se, a ja nastojim pratiti njegove ideje i snove te ga tu i tamo ga malo preusmjeriti, koliko mi dopusti.
Kakve želje ima Taisha? Jeste li zadovoljni time kakvi su mladi ljudi postali?
Taisha je prilično hirovita. Jedan dan želi biti dio javne scene baš poput mene, drugi dan želi anonimnost. No uvijek je iznimno usredotočena kada treba doći do cilja. Samosvjesna je, hrabra, ambiciozna, snalažljiva i sigurna sam da će, za što god se opredijeli, sigurno doći do cilja. Generalno sam jako sretna jer vidim da su dobri I ispravni ljudi, empatični, razumni, pravedni, ne nose taj teret mržnje ili zavidnosti, nikad nisam čula da ružno govore o nekome, osuđuju.
Koji su najveći izazovi roditelja odrasle djece? Što smatrate najvažnijim u održavanju odnosa s djecom dok oni postaju samostalni?
Nastojim ne nametati im svoja očekivanja i želje, ponekad vidim da griješe, ali sam isto tako svjesna da ih moram pustiti da to sami dokuče jer bi moje uplitanje izazvalo kontraefekt. Izazovno je i teško, ali uvijek se sjetim kako je tek bilo mojoj mami nositi se s mojim ludostima.
Imate li sada više vremena za sebe? Jeste li ponovno zaljubljeni?
Nisam, ali za razliku od prijašnjih godina kada me muškarci uopće nisu privlačili, sada već duže vrijeme gajim neke simpatije.
Nakon prethodnih iskustava, kako su se promijenili vaši stavovi prema ljubavi? Koji su najvažniji faktori koje sada tražite u vezi?
Kao mlađa bila sam spremnija na kompromise, mijenjanje sebe radi ljubavi, prilagođavanju navikama željenog muškarca.Danas želim muškarca koji me želi baš takvu kakva jesam, bez uljepšavanja, bez cenzure. Također mi je u ovim godinama puno bitnije da dijelimo neke zajedničke interese, nego što mi je to bilo u mladosti. Sada sam ograničena po pitanju slobodnog vremena i bitno mi je da se uklapa u neku moju životnu priču. Ja koja volim prirodu, životinje, mir, knjige, sigurno ne mogu funkcionirati s nekim ekstrovertom koji svaki vikend provjerava noćnu ponudu grada.
Do sada su vas uglavnom povezivali s nogometašima, koji je profil muškaraca koji vam udvara u ovim godinama?
Gotovo isti. Meni muškarci rijetko udvaraju, pogotovo zato što sam u tom kontekstu i prilično zatvorena. Ne tražim muškarca, ne isključujem ga kao opciju, ali nisam u potrazi jer mi odgovara i trenutačan status. Muškarci to osjete i vrlo brzo izgube samopouzdanje. Nogometaši su pak posebna vrsta, njima samopouzdanja ne manjka I rijetko odustaju od svojih ciljeva, a to je pretpostavljam karakteristika koju njeguju i jačaju kroz sport. Vjerujem da je ta ustrajnost zavođenja, a nekad je trajala i godinama, ono što me najviše privlačilo kod muškaraca.
Koji su vam privatni, a koji poslovni planovi za novu godinu?
Za početak nove godine pripremam dvije nove pjesme. Obje autorske, jedna malo brža, no posebno me raduje duetska balada, prava autobiografska pjesma. Svi smo doma jako uzbuđeni oko te pjesme i zapravo ne mogu dočekati da ju svi čuju. Privatno ću nastojati i dalje kvalitetno iskorištavati svaki slobodni trenutak na putovanja, voljene i svoj osobni rast.