Za Tončicu Čeljusku Božić u Švicarskoj s obitelji starije kćeri Anuške i unucima predstavlja najljepše blagdansko iskustvo.
'Taj mi je dio godine najdragocjeniji jer se svi okupimo na jednom mjestu, bez žurbe, raspršenih obaveza i usputnih susreta. Ovo je vrijeme kada se zaista sjedne, gleda, sluša, grli, i kada se najviše osjeti ono što je u blagdanskim danima bitno: pripadanje. Posebno je emotivno i važno zato što moja unuka ima rođendan nekoliko dana prije Božića. I onda mi slavimo dvostruko. To je razdoblje istovremeno blagdansko i rođendansko: ukrasi, mirisi kolača, svjetla po gradu… I onda još dječji rođendan usred svega toga. Taj mi je spoj predivan jer se cijeli prosinac tada vrti oko radosti. Rođendan djeteta u adventu kao da dodatno otvori srce - podsjeti te koliko je život jednostavan kad ga gledaš dječjim očima. I zato mi je ovo možda i najvažnije zajedničko vrijeme u godini', kaže nam Tončica i dodaje da je kod njih božićno drvce okićeno cijeli advent, prvenstveno zbog djece.
'Djeca vole taj sjaj, kuglice, taj osjećaj da se nešto posebno događa. Pokloni se, u skladu s tradicijom, otvaraju na božićno jutro i taj je trenutak uvijek čaroban. Badnjak je moj. Tada kuham ja i to mi je ritual. Badnjak je posan, pa pripremamo ribu. U Zürichu je zanimljivo to što se zna gdje se što kupuje: Talijani drže najbolje ribarnice, a Turci najbolje mesnice. To je ta švicarska organiziranost, ali i multikulturalnost koja u praksi fantastično funkcionira. Na Božić idemo na ručak kod obitelji mog zeta. Okuplja se šira obitelj, svi sjednemo za stol i to je jedan od onih trenutaka koji se pamte. Na stolu bude kombinacija švicarskih i naših domaćih specijaliteta i meni je to simbolika blagdana: različitosti koje se ne sudaraju, nego se nadopunjuju. Fritule su obavezne, to se ne preskače. To su okusi mog djetinjstva i moje tradicije, i baš mi je važno da se osjete i ovdje. Djeca su ih zavoljela, a i švicarski dio obitelji uvijek se razveseli tim našim kolačima. S druge strane, švicarska slastičarska kultura je fantastična. Ovdje imate kolače koji su savršeni i okusom i izgledom. Slastičarnice su poput institucija, a čokolada… Švicarska čokolada je priča za sebe. Ima sto vrsta, sto tekstura, i u prosincu je sve još intenzivnije: praline, pakiranja, mirisi, degustacije… To je jedan mali raj. Što se Nove godine tiče, često uzmemo par dana i odemo na planine, ne nužno da osvajamo staze, nego da budemo na snijegu, u tišini, u tom zimskom miru koji Švicarska zna dati na poseban način', priča nam nekadašnja HRT-ova novinarka i urednica te dodaje kako ovaj grad u prosincu nudi profinjenu blagdansku atmosferu.
'To nije advent koji viče, nego advent koji šapuće. Grad je elegantan, čist, savršeno uređen i svjetlucav, ali bez pretjerivanja. Uvijek me iznova fascinira ta njihova kultura prostora - ovdje nema nereda, grafita, smeća. Nema šanse da u centru vidite razbacane kontejnere ili vizualni kaos na koji smo mi navikli. Sve je skladno, mirno i nekako dostojanstveno. A onda dođu svjetla. Bahnhofstrasse, ta slavna ulica, u prosincu zasja kao da se cijeli grad pretvori u jednu veliku pozornicu svjetla. Izlozi su uređeni do savršenstva i ne možete ne zastati, ne zato što morate kupiti, nego zato što je sve estetski doživljaj. Zürich zna napraviti blagdansku scenografiju bez kiča. Festival svjetla svaki me put oduševi. Svojevrsni 'grad u svjetlu', gdje se dijelovi metropole pretvore u hodajuću galeriju projekcija, instalacija i svjetlosnih prizora… U Zürichu bih svakako preporučila šetnju starim gradom, uz rijeku i jezero, i naravno doživjeti adventsku rasvjetu i festival svjetla. Zürich nije samo lijep, Zürich je skladan. I to se osjeti', opisuje.
No nije jedino Zürich čaroban u ovo zimsko doba.
'Švicarska je puna prekrasnih skijališta i zimskih mjesta - i velika i mala, i poznata i ona lokalna koja su često jednako čarobna. Naravno, St. Moritz i Davos najpoznatiji su, ali zapravo gdje god krenete imate nešto lijepo, uređeno i spektakularno. Švicarska je puna mjesta koja ostavljaju bez daha: Luzern sa svojim mostom i jezerom, Ženeva s onim međunarodnim šarmom, Lugano koji ima mediteranski dah, i mnoga alpska mjesta koja su zimi kao iz bajke. Ovdje je ljepota gotovo standard. Ali ono što mi je možda i najdraže: blagdani vas svugdje podsjete da su ljudi isti. Svi tražimo mir, ljubav i osjećaj da negdje pripadamo. I zato mi se Švicarska u prosincu sviđa, jer mi kroz tu tradiciju 'Silent Night' (Tiha noć, op. a.) uvijek iznova kaže: najvažnije se ne događa na ulici, nego za stolom, među svojima. I kad još u toj priči imate dječji rođendan usred adventa onda shvatite da je radost često najjednostavnija stvar na svijetu. Samo je treba imati s kim podijeliti', poručuje.