Pedro Soltz godinama ne živi u rodnoj zemlji pa povratak u Brazil nosi sa sobom posebnu emotivnu težinu. Svaki susret s obitelji postaje trenutak ispunjen sjećanjima, nostalgijom i neizrečenom tugom zbog fizičke udaljenosti. Ali ništa nije usporedivo s osjećajem kada i tvoja djeca napokon upoznaju one koje voliš, s kojima si odrastao i koji te sada dočekuju s nestrpljenjem. Upravo zato je nedavni povratak u domovinu za uspješnog modela s inozemnom karijerom i njegovu suprugu, također uspješni model Iris Cekuš bio osobito važan.
Naime, ovaj je put i mlađa kći, dvogodišnja Isabella Marie, uz stariju Laru, imala priliku potpuno uživati u druženjima s obitelji. Isabella je imala samo devet mjeseci kad je preletjela Atlantski ocean i prvi put posjetila Brazil, no tada je bila premala da bi shvatila važnost tih trenutaka.
- Svaki dolazak djevojčica u Brazil posebna je radost. Za mene je to puno više od samog putovanja, to je prilika da im pokažem njihove korijene i da znaju da su i ‘od tamo’. Jako mi je važno pokazati im gdje sam odrastao, kako sam živio, što sam radio kao dijete i kako izgleda život s druge strane planeta. Lara je već velika i jasno vidi razlike - ritam života, mentalitet, kulturu i navike. Isabella je još mala i sve doživljava vrlo subjektivno, ali bilo je predivno gledati kako shvaća da smo daleko, da smo prešli more avionom i da ljudi oko nje govore drugačijim jezikom. Najljepši dio bio je promatrati kako pokušava komunicirati. Tražila je riječi, pokazivala rukama, mimikom, a ponekad bi jednostavno počela ispuštati zvukove kao da govori potpuno tečno, kao da sve razumije, samo joj još nedostaje pravi jezik. To je bila čista radost. Nažalost, djevojčice još ne govore portugalski tečno i to je tema zbog koje je moja mama ponekad poprilično stroga prema meni. Ali u životu sam morao donositi teške odluke. Kada je Lara rođena u Milanu, Iris nije govorila portugalski, ja nisam govorio hrvatski i naš zajednički jezik bio je talijanski - ističe Pedro koji je s Iris putovanje morao pomno isplanirati zbog obaveza 14-godišnje Lare koja će na jesen krenuti u srednju školu.
- Ovo je važna godina za Laru i znali smo da će zbog putovanja morati izostati nekoliko dana iz škole. Zato smo sve unaprijed dogovorili sa školom. Plan je bio jasan - pratiti gradivo, nadoknaditi propušteno i svakodnevno sudjelovati u online nastavi. Na kraju je sve funkcioniralo jako dobro. Lara je bila odgovorna, a mi smo se potrudili da ima strukturu i rutinu, čak i dok smo bili na drugom kraju svijeta. Negdje sam jednom pročitao rečenicu koja me jako dotaknula: ‘Nikada ne dopusti da ti školovanje stane na put obrazovanju.’ Mislim da je to savršen opis ove situacije - kaže Pedro.
A kako su putovali s malim djetetom i let je trebalo pažljivo isplanirati kako bi izbjegli stres. Kojeg je svejedno bilo.
- Mi smo tip ljudi koji vole krenuti rano. Lara je, primjerice, prvi put putovala već s 45 dana. Znam da to mnogima zvuči pomalo ludo i ljudi se često šokiraju kad to čuju, ali kada imaš djecu s ‘overseas’ strancem, to su jednostavno posljedice. Putovanje je, naravno, bilo dugo, od vrata do vrata gotovo 24 sata, s letom od 16 sati. Isabella je od toga spavala možda jedan sat. Ukupno. U avionu. Ona je iznimno aktivno dijete, stalno istražuje, brzo joj se mijenjaju interesi i voli biti u pokretu pa je to bio pravi mali trening za roditelje. Iskreno, kad smo razmišljali o odlasku u Brazil za blagdane, pitali smo se: “Jesmo li mi normalni?” Ali život prolazi nevjerojatno brzo i to je praktički jedino razdoblje u godini kada možemo svi zajedno otići u Brazil. Tako da smo rekli - idemo pa što bude. Uz jedan važan uvjet koji je postavila Iris: da se ovaj put i ja vratim zajedno s njima. Inače bi se ona s djevojkama vratila ranije, a ja bih ostao još malo zbog posla. Ovaj put nije bilo pregovora. (smijeh) Promijenili smo i strategiju putovanja. Nakon jednog noćnog leta iz SAD-a koji je završio potpuno kaotično, odlučili smo se za dnevni let. Trčao sam s Isabellom po avionu otprilike tisuću puta, svaka aktivnost trajala je oko 30 sekundi - naljepnice, bojanke, kartice, knjige, gledanje oblaka, traženje druge djece u avionu... Sve smo prošli. U jednom sam se trenutku samo nasmijao i pomislio: “Bože, zašto ovo dijete ne može samo sjesti i gledati crtić?” Naravno, čim smo sletjeli, dok smo uzimali prtljagu, prolazili kontrolu i išli po rent-a-car, dijete je zaspalo u kolicima kao anđeo. Kao da se cijeli let nije dogodio. A onda još São Paulo, ogroman grad, promet, put do stana... Ukratko, bilo je izazovno, iscrpljujuće i pomalo ludo. Ali za mjesec dana u Brazilu? Apsolutno je vrijedilo - objašnjava Pedro.
Nakon nekoliko dana u São Paulu, gdje su posjetili prijatelje i gdje je Pedro obavio nekoliko poslovnih sastanaka, automobilom su se uputili prema Três Pontasu, gradiću gdje živi njegova majka Theresa Cristina.
- Većina obitelji s očeve strane i dalje živi u Belo Horizonteu, gradu u kojem sam rođen. S mamine strane obitelj je u Três Pontasu, na jugu države Minas Gerais, gdje sam živio od svoje sedme do četrnaeste godine. To područje je jedan od najvećih proizvođača kave na svijetu. Moj je djed imao plantažu kave i odrastao sam okružen tim načinom života. Taj je kraj nevjerojatno lijep te me uvijek vrati u djetinjstvo i u vrijeme kada sam mislio da je branje kave sasvim normalna stvar za jedno dijete. Tamo smo ostali malo više od dva tjedna. Mali grad, puno prirode, farma, bazen i potpuni mir. Živjeli smo točno onako kako sam živio kao dijete u tom kraju, samo s malo više logistike i puno manje sna.
Božić i Novu godinu proveli smo s obitelji, vidjeli neke moje prijatelje iz djetinjstva, a hrana je, kao i uvijek, bila fantastična. Cure su bile posebno oduševljene jer u Brazilu se jede često, puno i bez grižnje savjesti. Nakon tog mirnijeg dijela krenuli smo prema obali, u mjesto Riviera de São Lourenço. Htio sam lokaciju do koje možemo doći automobilom, koja je sigurna i prilagođena djeci. Mjesto gdje svi mogu biti sretni. Put je bio dug, oko osam sati vožnje, ali isplatilo se. Predivna, beskrajna plaža, toplo more i mirni valovi. Isabella je bila oduševljena. Lara je, doduše, poželjela veće valove kako bi mogla surfati, ali to je već neka sljedeća destinacija - priča nam 41-godišnjak i ističe kako su svi četvero uživali u ovom iskustvu, osobito u činjenici da su napokon proveli vrijeme s brazilskim dijelom obitelji.
- Lara je najviše uživala u vremenu provedenom sa svojim rođakom, mojim nećakom Robertom koji je godinu i pol mlađi od nje. Njih dvoje su se neprestano smijali, igrali i jako lijepo povezali. Osim toga, Lara obožava brazilsku hranu pa je i taj dio bio pun pogodak. Iris je uživala u suncu, toplini i, naravno, hrani. Brazil u tom smislu stvarno zna razmaziti. Isabella je bila potpuno u svom elementu. Obožavala je vodu, plivanje, skakanje po valovima, a imala je i svoje male gastronomske favorite - Yakult i pileća srca. To joj je bio pravi hit. Posebno nas je iznenadilo koliko su i Lara i Isabella zavoljele crkvu. Isabella je bila potpuno očarana načinom na koji se tamo pjeva - toliko da je stalno htjela ići pjevati s njima. A meni je najveća sreća bila vidjeti cijelu obitelj na okupu. Gledati kako se svi povezujemo, smijemo i dijelimo te trenutke ispunilo mi je srce - kaže Pedro koji je osobito emotivan bio zato što su uspjeli provesti blagdane s njegovima. I to u badiću, uz bazen i lagano preplanuli.
- Moram priznati da mi je uvijek zabavno gledati koliko Iris ne voli topli Božić. Za nju su blagdani vezani uz zimu, kapute i onaj pravi europski ugođaj. Isabella je još premala da sve to u potpunosti razumije, a Lari je zabavno doživjeti Božić malo drugačije, bez snijega, ali s palmama i bazenom. Ja sam negdje između. Oduvijek mi je važno stvarati blagdansku magiju za djevojčice. Bez obzira gdje smo, trudim se da osjete toplinu, obitelj i taj poseban osjećaj koji blagdani nose. Božić smo proveli u krugu obitelji. Pobrinuli smo se da svi koji su nam blizu budu zajedno, jeli smo dobru hranu, družili se i opuštali uz bazen. Nova godina je bila vrlo slična. Kako je Isabella trebala rano na spavanje, nismo išli po zabavama niti tražili veliki doček - otkriva Pedro koji se nakon mjesec dana provedenih ondje prošli tjedan vratio s obitelji u Zagreb, rodni grad Iris u kojem žive posljednjih deset godina.
Na pitanje planira li češće odlaziti tamo kako bi djeca bila povezanija i s drugom stranom obitelji odgovara: - Tijekom ovog putovanja čak sam razmišljao i o povratku u Brazil. Zašto ne? Zasad je to samo misao... Vidjet ćemo.
A ako i dok se to ne dogodi, nastojat će održati tu povezanost djece s brazilskom kulturom i jezikom.
- U posljednje vrijeme posebno radim na jednom vrlo važnom segmentu brazilske baštine - nogometu i sambi. Trudim se naučiti cure ‘umjetnosti’ nogometa, ali i ljepoti sambe. Mislim da su se s tim već rodile... Šalim se. Najvažnije mi je da odrastaju tako da budu otvorene, znatiželjne i svjesne svojih korijena, i hrvatskih i brazilskih. Jezici će doći, ali osjećaj pripadnosti i identiteta gradi se kroz svakodnevne male stvari - ističe Pedro.