Iza svakog uspjeha, pa tako i onog glazbenog, često stoje podrška i ljubav obitelji. Takav je slučaj i s Frankom i Nikolom Batelić, dvoje talentiranih glazbenika čiji je odnos istodobno tipična bratsko-sestrinska veza, ali i poseban zbog snažne međusobne podrške koju si pružaju u svim fazama svojih karijera. Osobito sada, nakon što je film 'Svadba' redatelja Igora Šeregija postavio novi standard za hrvatsku kinematografiju. Naime, jedan od kreativaca koji je radio glazbu za ovaj kino hit bio je i 30-godišnji Nikola koji je tako ušao u novu fazu karijere.
Dok je Franka svojim uspjesima u glazbi, a odnedavno i u kazalištu, već godinama sinonim za kvalitetu, njegov bend Luzeri sve više osvaja srca publike, a iza tog uspjeha krije se mnogo rada i strasti. Iako svatko od njih ima svoj glazbeni put, brat i sestra Batelić ostali su bliski - ne samo kroz ljubav prema glazbi koja ih povezuje, nego i kroz obiteljske trenutke. Zajedno se smiju, zezaju i podržavaju, a prošla godina bila je iznimno uspješna za oboje. Na snimanju za naš magazin i sami smo se imali prilike uvjeriti u njihovu energiju. Smijehu nije bilo kraja, ali i pažnji koju su si međusobno pružali. U intervjuu su nam otkrili više o tome kako su rasli zajedno u Rapcu, koji su im najljepši trenuci iz tog razdoblja, kako izgledaju njihova obiteljska druženja, osobito otkako je 33-godišnja Franka postala majka šestogodišnjeg Viktora i trogodišnje Grete koje je dobila u braku s bivšim nogometnim reprezentativcem Vedranom Ćorlukom te kako gledaju na budućnost koja im donosi nove izazove i još više prilika...
Kako izgledaju vaša obiteljska okupljanja? Tko je najglasniji?
Franka: Kad god se okupimo, kod nas je uvijek glasno, veselo i s puno smijeha. To su ona okupljanja na kojima se priča uglas, svi se nadovezuju jedni na druge i stalno se netko smije do suza. Uz moju djecu, Nikola je, naravno, apsolutno najglasniji (smijeh). Kod njega su uvijek neke akcije, smišljanje spački, ali upravo to daje našim okupljanjima onu posebnu energiju i toplinu zbog kojih ih svi obožavamo.
Nikola: Trenutačno su najglasniji Viktor i Greta, ali nekad smo to bili mi. Svaki Božić provodimo u Istri kod naše none. Ona organizira veliki ručak za cijelu obitelj i ta tradicija traje otkad smo bili klinci pa sve do danas, bez preskakanja.
Kakvi ste kad niste u javnosti? Koji je vaš način opuštanja? Što mislite, tko je zabavniji - brat ili sestra?
Franka: Čim dođem doma, gasim vanjski svijet. Tu smo samo mi - nas četvero, naš mali svijet, naše rutine i naš mir. Opuštaju me igra s klincima i one sitnice iz svakodnevice koje se možda čine nevažne, a zapravo nose najviše emocija. Koliko god je ponekad naporno s dvoje djece, to me uistinu i opušta, pogotovo na emotivnoj razini. Volim naše male dnevne rituale jer u njima pronalazim stabilnost i toplinu. Posebno mi je drag zajednički trenutak prije spavanja - čitanje, razgovori i tišina u kojoj se dan polako smiri. A tko je zabavniji? Nikola. On oduvijek ima taj neki svoj nenametljiv, spontan humor i nesvjesno zabavlja sve ljude u prostoriji. Ja sam ona pažljiva, oprezna, starija sestra.
Nikola: Rekao bih da smo trenutačno poprilično dosadni oboje (smijeh). Moj najdraži način opuštanja u posljednje vrijeme su kauč, mačka i Netflix. Franka o tome samo sanja jer zaspi ispred televizije čim se klinci ugase (smijeh).
Kako ste se slagali kao djeca? Je li bilo fizičkih obračuna ili su vaše svađe bile verbalne? I tko je uglavnom bio 'krivac' za te svađe?
Franka: Sad kad imam dvoje djece, i to dečka i curu, vidim da je sigurno i kod nas bilo svega. Kao starija sestra uvijek sam ga krivila za sve gluposti koje bismo zajedno smislili. Nadam se da mi je oprostio, hihi. Ali oduvijek smo bili povezani i drago mi je što to traje i danas. Možda smo sada čak i povezaniji nego ikad prije. Valjda je to do odrastanja.
Nikola: Dosta smo se dobro slagali. Naravno, tu i tamo bilo je nesuglasica, ali rijetko 'fizičkih' obračuna. Ja sam Franku iritirao kao 'razmaženi' mlađi brat, ali ona je uvijek kad smo bili u društvu bila izrazito zaštitnički nastrojena.
Franka, vaš glazbeni uspjeh započeo je dok ste praktički bili dijete, pobjedom u 'Showtimeu'. Kako je Nikola reagirao kad ste zakoračili na pozornicu i postali slavni? Nikola, je li bilo trenutaka kad ste pomislili 'ja bih bio na njezinom mjestu'? Ili vam je zapravo bilo drago što ste imali različite puteve?
Franka: On je imao 14 godina kad sam pobijedila na 'Showtimeu' i zapravo, ono što je super, nitko doma to nije previše doživljavao. A to mi je puno pomoglo. I dalje sam bila njegova naporna starija sestra, znači sve po starom! (smijeh) On je tada već imao svoj rock/metal bend Storm. Svatko od nas imao je nekakav svoj put u glazbi koji je krenuo iz različitih točaka. Kada gledam na to iz ove perspektive, uz tatu koji je obožavao glazbu vjerojatno nije ni moglo biti drugačije.
Nikola: Nikad nisam bio ljubomoran na sestru - bio sam ponosan na njezine uspjehe. Imao sam svoju misiju: sa svojim metal bendom Storm odsvirati sve pjesme Metallice i Pantere i tako pokoriti planet Zemlju!
Odrasli ste u Istri, a sada živite u Zagrebu. Koliko se često družite ovdje i kako najradije provodite zajedničko vrijeme?
Franka: Stalno! Nikola i njegova djevojka nam pomažu kad god treba čuvati djecu, a i Viktor i Greta ga obožavaju. Tako da, ako nije zauzet s gažama ili studijem, onda je kod nas i pravi šator od plahti u boravku. Jako često i obiteljski putujemo, odlazimo na skijanja... pa je i to naše obiteljsko vrijeme.
Nikola: Družimo se relativno često, iako nemamo neko fiksno planirano druženje - tjedno ili mjesečno. Kad god stignemo, hvatamo se. Najčešće kod Franke, uz animiranje klinaca.
Koje trenutke ili iskustva iz vašeg zajedničkog odrastanja kao brata i sestre biste voljeli da dožive i Viktor i Greta?
Franka: Osjećaj da u životu uvijek imaju jedno drugo i, ono što su nama mama i tata usadili - slobodu da budu što god požele. I, naravno, poštenje, empatiju prema drugima i hrabrost da ostanu svoji, bez obzira na okolnosti.
Nikola: Volio bih da dožive zajedništvo i prijateljstvo kakvo smo mi imali - jedno s drugim, ali i s vršnjacima. Od druženja nakon škole do skijanja, izleta i bezbrižnog provođenja zajedničkog vremena.
Spomenuli ste da je za vašu ljubav prema glazbi zaslužan otac. Kako je njegov odlazak utjecao na vas, je li vas još više zbližio?
Franka: Nikola i ja smo bili jako mladi kad se to sve dogodilo pa smo oboje morali brzo odrasti. Svatko na svoj način doživljava odlazak najbližih, ali osim velike tuge koju zajedno nosimo cijeli život, nosimo i glazbu - njegovu najveću strast. To nas je posebno zbližilo nakon svega. Riječi ne mogu opisati koliko bi tata bio ponosan da vidi kako se oboje bavimo glazbom, da je pozornica postala naš život. Ne znam za Nikolu, ali ja njegov pljesak i njegovo glasno 'bravo' čujem u svakom pljesku nakon predstave, koncerta, nastupa.
Nikola: Takve tragedije često dodatno zbliže ljude. Kad je naš otac preminuo, imao sam oko 20 godina i puno sam toga tada potisnuo. Danas, s odmakom, shvaćam koliki je njegov utjecaj bio. Sada kad je Franka majka Viktoru i Greti, a ja ujak, često u vlastitim obrascima ponašanja prepoznajem njega.
Kakva se glazba puštala u vašem domu dok ste bili djeca, što su vaši roditelji slušali?
Franka: Rock. Tata je bio veliki fan starog dobrog rock’n’rolla - Led Zeppelina, Doorsa, Yu Grupe, Timea. Svako jutro slušao se drugi CD u autu dok nas je vozio u školu, i to najglasnije moguće, taman za razbuđivanje dvoje tinejdžera.
Nikola: Odmalena smo bili okruženi glazbom. Sjećam se CD-a Beatlesa, Erica Claptona i Boba Marleyja, a kasnije i ploča koje smo imali kod kuće - Idoli, Black Sabbath, Deep Purple, Prince, Talking Heads… Mama, tata i teta bili su ozbiljni kolekcionari.
Za kojim ste izvođačima vi bili 'ludi' kao djeca?
Franka: Bilo je svega, u fazama. Ja sam imala tešku fazu velike ljubavi prema bendu Guns N’ Roses, a prije toga Avril Lavigne, Pink… Šarala sam (smijeh). Tijekom svih faza mog života istraživanje glazbe i raznih žanrova je konstanta.
Nikola: Prva sjećanja vežem uz Edu Maajku i Bolesnu braću, zatim Eminema, 50 Centa i 2Paca. Nakon toga mi je Franka dala CD ‘Meteora’ Linkin Parka - tada sam otkrio distorziju i sve se promijenilo. Tijekom srednje škole religiozno sam slušao Guns N’ Roses, Metallicu, Panteru, Machine Head, Korn, SOAD… Lista je preduga da bi imalo smisla sve nabrajati.
Franka, ako biste morali provesti jedan dan u Nikolinim cipelama, što bi vam bilo najizazovnije, a što najzabavnije? Nikola, s druge strane, kada biste morali biti u Frankinoj koži na jedan dan, što bi vas najviše izbacilo iz takta, a što bi vam najviše odgovaralo?
Franka: Uuu, ne znam kako bih izdržala dane i noći provedene u studiju radeći za miksetom... Ali da preuzmem Nikolin život na jedan dan, ova Djevica u mom podznaku bi sve organizirala u kaosu njegovog rasporeda.
Nikola: Najizazovnije bi sigurno bilo brinuti se o sigurnosti dva mala bića koja svakim svojim korakom nesvjesno pokušavaju nauditi sama sebi. A ono što bi mi najviše odgovaralo jest to što imam super brata (smijeh). Šalim se, siguran sam da bi mi bilo zanimljivo nastupati u kazalištu.
Što biste istaknuli kao svoj najveći uspjeh u godini koja je iza nas?
Franka: Ovo je godina u kojoj sam rasla u apsolutno svakom smislu. Izazvala me da pomaknem granice i dala mi priliku da se pokažem u jednom drugom svjetlu. Pjevala sam, glumila i plesala u tri mjuzikla: 'Six' u režiji Igora Barberića u Kazalištu Komedija, gdje igram ulogu Catherine of Aragon, 'West Side Story' u režiji Lea Mujića u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje sam Anita, i najsvježija i za mene najzahtjevnija uloga - Sally Bowles u mjuziklu 'Cabaret', također u režiji Lea Mujića u HNK Zagreb. Osjećaj koji me preplavljuje je nevjerojatna zahvalnost.
Franka, za uloge Catherine of Aragon u mjuziklu 'Six' i Anite u 'Priči sa zapadne strane' zaradili ste i nominaciju za Nagradu hrvatskog glumišta. Koji su bili najveći izazovi kada ste prelazili iz glazbene u glumačku karijeru?
Mjuzikl je forma koja traži sve od tebe - i glumu i pjevanje i ples. Potpunu predaju u svakom smislu, i fizički i emotivno. Ja sam veliki perfekcionist i gluma mi je predstavljala najveći izazov. Ali volim izazove pa sam se jednostavno bacila pa tko preživi.
Nikola, suradnja s diskografskom kućom i produkcijskom agencijom YEM očito je bila ključna za vaš rad na glazbi za film 'Svadba'. Što vam je bila najveća inspiracija za kreiranje glazbe koja će podržati atmosferu filma?
Redatelj Igor Šeregi prati hrvatsku hip‑hop scenu i naš rad kroz razne projekte te me kontaktirao direktno kako bih mu pomogao realizirati viziju za dvije pjesme u filmu. Glazba je nastajala zajedno s ekipom iz filma pa je inspiracija došla upravo od njih i uloge koju pjesme imaju u samoj priči.
Kakvi su vam planovi za 2026.? Na kojim projektima trenutačno radite?
Franka: Želim 2026. provesti u još više rada, stvaranja, uživanja u ispunjenim ciljevima. Nastaviti razvijati Frankly good s istom strašću i pažnjom prema detaljima, ali i ostaviti prostor za nove kazališne projekte, predstave i glazbu. Voljela bih da to bude godina rasta, novih izazova i iskrenih priča - na pozornici, u glazbi i u svemu što radim.
Nikola: Godina mi je počela nastupom na Trgu za doček s bendom Luzeri, zatim smo gostovali na koncertu Buč Kesidija u Areni, a za Valentinovo imamo promociju albuma u Tvornici kulture. Paralelno pripremamo novi album i još nekoliko projekata s prijateljima i suradnicima.