Ovog vikenda održan jeSajam vjenčanja koji je u svom 27. izdanju okupio više od 200 izlagača u paviljonu 5 Zagrebačkog velesajma te brojnim posjetiteljima dao uvid u trendove i novitete u svijetu vjenčanja.
Među mnogim zanimljivim trenucima na Sajmu, posebnu je pozornost privukao nastup slavnog Jacquesa Houdeka, koji je najtraženije glazbeno iznenađenje na svadbama. Iskoristili smo priliku da porazgovaramo s Jacquesom koji se osvrnuo na humanitarnu akciju koja je podržala Udrugu liječnika, zdravstvenog osoblja i roditelja djece s prirođenim srčanim greškama Veliko srce malom srcu, na svoju titulu ‘kralja prvih plesova’, ali se prisjetio i svog vjenčanja, otkrio nam kako je zamalo nastradao netom prije nego što je zaprosio svoju suprugu Brigitu.
‘Jako je lijepo biti dio ovakve jedne lijepe akcije i jedne priče koja kroz ljubav, kroz vjenčanja, kroz Sajam vjenčanja brine i o potrebitima. Vjenčanja su dio mog života već 20 godina otkako sam napisao i otpjevao pjesmu 'Živim za to'. Volim reći u šali da iskačem iz torte na vjenčanjima, prvim plesovima, i u crkvi znam pjevati. To mi je stvarno uvijek veliki užitak i veliki kompliment za ono što radim. Uvijek kažem da je to najveći kompliment kad te mladenci odaberu za neki svoj najvažniji dan. Drago mi je biti ovdje u ovoj žiži, na ovoj reviji, a ako možemo uz to još nekom pomoći- svi su sretni’, rekao nam je Jacques.
Kad smo ga zamolili da prokomentira laskavu titulu 'kralja prvih plesova', odgovorio nam je vrlo skromno, ali se i prisjetio da je prvi koji je otvorio taj običaj među domaćim pjevačima.
'Kralj prvih plesova... Pa ne znam, mlad sam još i još uvijek stignem opravdati titulu. Tko je kralj svadbi, tko su kraljice svadbi, to su sad neka druga pitanja, ali činjenica je da sam ja prvi u ovoj varijanti s prvim plesovima. Neka se ne naljute kolege, ali zaista vjerujem da sam ja to otvorio. Sjećam se vremena, 2006. godine, kad su meni krenuli ti pozivi za vjenčanja. Moji kolege su se čudili, pitali me kako ja to dođem ljudima na vjenčanje. Ja sam im pokušavao približiti koliko je to lijepo, emotivno i posebno. Evo, sad kad preskočimo 20 godina, vidimo da svi iskaču iz torte, ne samo Jacques i Majushka. Meni je to kompliment, pokazatelj da je ono što radim radim dobro, da ljudi te pjesme vole, da ih spajaju u ljubavi, da su romantični i lijepi, i meni je čast svaki puta kada me netko angažira i ja sam jako sretan za toga, naravno’, kaže on.
Prisjetio se i svog vjenčanja sa suprugom Brigitom, s kojom je u sretnom braku već 20 godina.
‘Pa recimo ovako, da povučem paralelu kako je bilo prije 20 godina i kako je danas. Već prije 10 godina, u odnosu na 2005. kad smo Brigita i ja imali vjenčanje, te su svadbe toliko otišle naprijed u smislu produkcije, postale su projekt Mi smo, čini mi se, među zadnjima koji smo imali, u odnosu na ovo što ja danas viđam na vjenčanjima, zaista skromnu, skromnu svadbu. Za manje od sto ljudi, u Samoboru, u šumi, u jednom jako lijepom i romantičnom okruženju. Danas se na svadbama puno više polaže na tehniku, na izvedbu, to su, ja znam reći, čitavi filmski setovi. Vidiš kranove, vidiš helikoptere na svadbama, kasnije te video snimke više ne izgledaju kao naša. Danas su vjenčanja stvarno pravi spektakl. Evo, to je ono što razlikuje. Kad se vratim u to vrijeme, ne sjećam se stresa oko svadbe. Imali smo naše ljude koji su nam pomagali, organizatora vjenčanja i tako, ali mi smo onda bili toliko mladi i zaljubljeni da nam je sve što je bilo predloženo zvučalo dobro. Nismo imali nešto puno, a danas su to veliki projekti, velike odluke, tu nekad ‘padaju glave’’, našalio se pjevač.
No, istaknuo je da smatra da bi svatko trebao svoje vjenčanje i proslavu prilagoditi sebi.
'To je, kao i cijeli svijet otišlo naprijed. I lijepo je, bez daljnjega. Meni je prekrasno, kad sam na tim vjenčanjima, to vidjeti, tome se stvarno divim. No, kad pogledaš unatrag, ne tako davno, to je bilo puno, puno jednostavnije. Uvijek kažem, svakome po želji. Ja se isto nastojim uklopiti u ono što se od mene traži kad je riječ o mojim angažmanima. Uvijek je to isto - pjesma, ali ambijent, prilika, broj gostiju... Sve to nosi svoje. Neka si ljudi naprave onako kako žele, to bi trebalo biti jednom u životu. Neka si naprave onako kako im je, što se kaže, ‘po ćeifu’ i da oni budu zadovoljni. Tu stvarno treba paziti da ne udovoljavamo roditeljima, da ne udovoljavamo zahtjevima sa strane, nego isključivo sebi. Mislim da bi najgore bilo ostati razočaran što si nisi priuštio za tu svoju, uvjetno rečeno, jednom u životu priliku baš ono što ti želiš’, kaže Jacques.
‘Danas Brigita i ja često puta znamo komentirati kako je nevjerojatan život i kako puno ljudi, koji su tad bili na našoj svadbi, da se danas vjenčavamo, ne bi bili. Ne zato što mi to ne želimo, nego te život odvede. Neki su odselili, s nekima smo se razišli, bez da smo to inicirali. Onda se opet pitamo, je li moguće da Mihovil (Jacquesov menadžer op.a.) nije bio na našem vjenčanju. Nemoguće, on koji nam je danas kum djeci i brat i sve nam je’, ispričao je.
Budući da je njegova pjesama ‘Živim za to’ postala klasik za prosidbe, zamolili smo Jacquesa da se prisjeti kako je on zaprosio suprugu, a on nam je otkrio da mu se samo dan ranije dogodila prilično bolna nezgoda.
‘To je fakat smiješna priča. Ja sam kupio prsten i večer uoči dana kad sam je planirao zaprositi imao sam nastup u Zagrebu i prije tog nastupa sam bio na kavi kod prijatelja na Pantovčaku. Bilo je zimsko vrijeme, već u pet sati je pao mrak. I kad sam odlazio od njega, išao sam na tonsku probu prije nastupa, on je zaustio da mi kaže: ‘ej, pazi’, a ja sam zakoračio nogom u nekakav šaht. Spasila me ova moja korpulencija, završio bih cijeli unutra da sam bio tanji. Oderao sam si nogu i završio na Traumatologiji. Tamo su me brzo zašili pa sam odradio tonsku i odradio koncert. Nakon toga sam došao u naš stan, u koji smo se taman bili uselili, i- zaprosio’, ispričao nam je pjevač kroz smijeh.
A reakcija supruge?
‘Bilo je zimsko vrijeme, nosio sam čizme. Sjećam se da mi je čizma bila puna krvi. Znači, nije baš bio lijep prizor kad sam tako došao. Ali, u krajnjoj liniji, pomislio sam si - pa dobro sad me sigurno neće odbiti, ako ništa bar iz sažaljenja’, dodao je u šali.
Supruga ga, jasno, nije odbila, a u braku, u kojem su preko 20 godina, dobili su i dvoje djece.
‘Pa za današnji trend trajanja brakova - dobri smo. Ne želim tvrditi da smo primjer, ali dobri smo, dobro se držimo. Volimo se, slažemo se i eto’, kaže Jacques.
Budući da povremeno na društvenim mrežama podijeli fotografije s putovanja sa suprugom, pitali smo ga i o tim iskustvima.
‘Putujemo koliko nam to dozvoljavaju obaveze i životni tempo. Ona nije baš sklona mene pratiti na nastupima, nikad nije ni bila. Ali, kad se ukaže neka prilika da odemo sami, ovo s djecom ne računam, to su standardni godišnji odmori. Nekad se i sami usudimo’, odgovorio je.
Budući da je jedna od najvećih zvijezda u Hrvatskoj i da ga ljudi prepoznaju gdje god se pojavi, zanimalo nas je li mu olakšanje kad ode negdje daleko gdje može uživati u anonimnosti.
‘Je. No, ja volim priznati da mi nikad nije teško kad me ljudi prepoznaju. Brigita me često puta pitala kako mi to već nije naporno. Ali, ja volim kad mi se na ulici jave sa svakim popričati. Takva sam osoba, nije mi to teško, jako sam razgovorljiv i uvijek se zafrkavam sa sobom i drugima. Nikad nisam odbio kad me pitaju za fotku. Bio sam u nekim situacijama gdje mi se baš nije bilo zgodno slikati se pa sam svejedno pristao. Pogotovo ne daj bože da odbijem neko dijete. A, doživio sam da neki kolege u mom društvu odbiju. Pitaju me suradnici kako mi se da. Zaista mi nije teško, ali svejedno, kad odeš vam, onda si kao pas pušten s lanca. No, znao sam to i vani doživjeti. Jedno vrijeme smo često putovali u London, zadnjih godina smo na relaciji Italija - Hrvatska. Svugdje ima naših ljudi. Znalo se dogoditi na najneočekivanijim mjestima da ljudi priđu i kažu: ‘Jacques, pa jeste li to vi?’, a ja si mislim: ‘Pa koji bi drugi bio’. Lijepe su mi to anegdote, ljudi kad priđu obično imaju neku uspomenu ili ti nešto žele reći. Uvijek su to lijepi susreti’, zaključio je.
Više fotografija sa Sajma vjenčanja pronađite u galeriji: