Po broju nominacija, s njih šest, ovogodišnjom glazbenom nagradom Porin dominira bend Mangroove predvođen supružnicima Željkom Veverec i Tonijem Starešinićem. Među nominacijama je i ona za najbolji album koju im je donio njihov hvaljeni ‘Komad neba’. Jesu li počeli pisati govore zahvale, ali i koji su lijepi dijelovi njihove ljubavi koja traje više od dva desetljeća govore u intervjuu...
Sa šest nominacija predvodite ovogodišnje Porine. Je li vam neka od kategorija u kojima ste nominirani draža od nekih drugih?
Željka: Jako smo sretni i zahvalni zbog nominacija. Publika i struka su dobro primili album i to nam je već nagrada. Sve su nam kategorije drage, ali ako baš moram neku izdvojiti, sretna sam što smo prvi put nominirani za pjesmu godine za ‘Komad neba’ i najbolju izvedbu grupe s vokalom.
Koliko vam znači ovakva potvrda vašeg rada i glazbe?
Željka: Znači nam kako bismo postali vidljiviji, ili se barem tome nadamo, kako bismo proširili publiku i lagala bih kad bih rekla da ne godi egu, ali svjesni smo koliko je truda uloženo i koliko je na kraju dana sve to krhko. Nitko se ne bavi glazbom da bi osvajao nagrade ili čekao nominacije, a kada se i ako se to dogodi, treba reći hvala, proslaviti i već drugi dan nastaviti stvarati glazbu.
Jeste li već počeli pisati govore zahvale?
Toni: Nismo i spremamo se za koncert u Kontesi, a ja završavam još jedan album pa smo uronjeni u glazbu. Mislim da je to i najveća zahvala kad nastaviš raditi.
Pjesma ‘Komad neba’ inspirirana je filmom ‘Solaris’ Andreja Tarkovskog. Taj je film nedavno bio inspiracija i za kazališnu predstavu Montažstroja. Što je u njemu da i danas, više od 50 godina nakon nastanka mami na stvaranje?
Željka: Inspirirana je jednim monologom iz filma u kojem stanoviti znanstvenik govori koliko kao ljudi, gdje god odemo i kakve god svjetove istražujemo, zapravo istražujemo sebe. Filmovi su inače velika inspiracija. Tarkovski svojim filmovima nadahnjuje mnoge, on je slikar i poeta i fantastična je ta njegova želja, naoko naivna i tako divna, da svojim filmovima promijeni svijet. Iako gledan kao SF film, ‘Solaris’ je zapravo film o čovjeku i o našim težnjama, strahovima, smislu te o tome zašto svuda tražimo sebe i možemo li se uopće naći. A ‘Zli dusi’ se nadovezuju na pitanje tko smo mi i gdje je to nešto što percipiramo kao zlo ili dobro. Možda je zapravo sve u nama.
Koliko često uopće upadate u nevolje, što je jedan od stihova pjesme ‘Zli dusi’?
Toni: Pa recimo da smo mnogo toga naučili na greškama iz prošlosti, barem volim vjerovati u to. Naravno, učimo i dalje pa se i danas zalomi neka nevolja. Sve je to cjeloživotno obrazovanje, što se danas ionako traži od nas kako se ne bismo našli praznih džepova u stvarnoj nevolji. Naravno, od nas dvoje ako netko upada u nevolje, to sam češće ja. Djevice kao što je Željka su puno fokusiranije u životu, a ja Blizanac sam svagdje samo ne na zemlji, kao i moj Chui.
Nakon više od 20 godina ljubavi koji su vam najljepši rituali, detalji svakodnevice koji su samo za vas?
Toni: Ujutro obožavam donijeti kavicu Željki u krevet pa da ja u dnevnom boravku mogu na miru poslušati ploču, haha. I Ruby, naša prekrasna mačka koja je uzela najbolje od crtanog mačka Toma i Cindy Crawford, voli slušati ploče ujutro, naravno pod uvjetom da je mazim. Volim kad planiramo neko putovanje pa gledamo kamo ćemo otići, pa kad proučim karte i vodim Željku posvuda, pa otkrijemo neka predivna mjesta, naravno - najvažnije je naći neko mjesto gdje ćemo dobro pojesti i popiti. Kad u Rimu u okrugu oko Koloseja, gdje su nenormalne gužve, pronađeš malu konobu u kojoj nema turista i dolaze samo lokalci na pravu domaću spizu, osjećaj pobjede je nevjerojatan, to nas baš uzbuđuje. Jako volimo vani jesti, mislim da nam je i to ritual - volimo kad nas posluže. U mom slučaju je to možda i zato što sam gotovo dvadeset godina svako ljeto služio druge na terasi obiteljskog restorana, haha. Samo nas je dvoje pa nam je često praktičnije otići na neki fini gablec, a na Trešnjevki ih bome ne fali. Prekrasan ritual nam je otići u šumu na Kupi. Napravimo krug po šumi, imamo taj jedan krug po šumi, pa preko potoka, pa u dolinu, pa uz pozdrav Žuži do klupice s predivnim pogledom na dolinu i Kupu. Ljeti u sumrak čekamo zeca Franju da nas dođe pozdraviti i šišmiše da zaplešu iznad naših glava. A koliko puta pogrešno obučem pidžamu pa me Željka svaki put ispravi, mogao bih reći i da nam je to ritual. Ali onda nam je definitivno ritual i da ona svaki put džepove mojih hlača vraća unutra prije nego što izađem iz stana jer ja svaki put uspijem obući hlače tako da prednji džepovi vire van. Ne znam uopće kako mi to uspijeva.
Željka: Zajednička jutarnja kava, slušanje ploča, Tonijevo prepričavanje stripa koji čita i moje rasprave o stripu koji neću čitati.
Novu pjesmu ‘Zli dusi’ i album ‘Komad neba’ publika će 18. i 19. ožujka čuti u Kontesi. Što pripremate za povratak u taj zagrebački klub?
Toni: Odsvirati neke pjesme koje nismo jako dugo svirali, pjesme s naših albuma koje su sad stare i više od deset godina. Naravno bit će tu i puno pjesama s novog albuma ‘Komad neba’. Kao gosta možemo najaviti odličnog mladog jazz trubača Valdemara Kušana kojeg smo ugostili na novom albumu na nekoliko pjesama, uključujući i aktualni singl ‘Zli dusi’. Želja nam je da ovaj put s Valdemarom odsviramo cijeli koncert. Bio nam je gost i na zadnjem koncertu u Šibeniku u Azimutu i to je bio jedan od najboljih koncerata koje smo odsvirali.