Granice između informacije i senzacije često su zamagljene, no Andrija Jarak već godinama ne popušta - donosi činjenice koje imaju težinu, a priče posljedice. Njegov glas gledatelji prepoznaju iz najtežih trenutaka, iz rekonstrukcija zločina i suočavanja s najmračnijom ljudskom stranom. No iza toga stoji čovjek koji, kako sam kaže, 'obožava javu', mirno spava jer mu je savjest čista, ali i koji priznaje da bez obitelji, supruge Ivane i njihovo troje djece, 27-godišnjeg Ivana, 23-godišnje Anamarije i 15-godišnje Lucije, njegov posao ne bi bio moguć.
Uoči nove sezone emisije 'Dosje Jarak', koja na RTL stiže 24. travnja, jedan od najuspješnijih domaćih reportera vraća se priči koja ne prestaje izazivati nelagodu, slučaju Srđan Mlađan. Riječ je o temi koja nije ostala samo na televizijskom ekranu, nego je potaknula i reakcije pravosuđa. I to je trenutak gdje se poslovno miješa s privatnim. Boji li se za sebe i bližnje te zašto, unatoč svemu što je vidio - od rata do najtežih zločina, i dalje tvrdi da je njegov život 'baš, baš, baš lijep' samo su neka od pitanja na koje odgovore donosimo u intervjuu s rođenim Dubrovčaninom koji će 27. travnja proslaviti i 56. rođendan. Kako? Pročitajte u nastavku...
Spavate li mirno posljednjih mjesec dana, odnosno nakon što je najokrutniji ubojica u povijesti Hrvatske, Srđan Mlađan, tražio da se pojavite na sudu?
Nisam posebna spavalica, spavam koliko moram i kad moram. Inače, obožavam javu. A to što spavam, spavam mirno i spokojno. Savjest je mirna, zadovoljstvo zbog reakcija institucija veliko i to ništa ne može promijeniti.
Prve dvije epizode nove sezone 'Dosjea Jarak' također se bave Srđanom Mlađanom. Je li vam u bilo kojem trenutku palo na pamet da biste se mogli naći na njegovoj listi za odstrel nakon što je podignuta nova optužnica protiv njega zbog onoga što je rečeno u vašoj emisiji?
Imam protupitanje - jeste li ikada sjeli u automobil i razmišljali da će se na cesti nešto loše dogoditi? Ili u tramvaj sa sumnjom hoće li reakcija vozača biti adekvatna u trenutku? Ako jeste, to vas blokira u funkcioniranju. Mi smo emisiju napravili u najboljoj namjeri da čovjek koji je opća opasnost za društvo ostane iza rešetaka. Radimo svoj posao, reakcije nakon emisije govore da radimo dobro.
Kako biste se osjećali da nekim čudom Srđan Mlađan 2027. išeta iz zatvora?
Vjerujem u hrvatsko pravosuđe i ne razmišljam o tome. Glavni akter ovog slučaja nije problem pojedinca, nego društva u cjelini.
U vašoj dugoj karijeri susretali ste se s mnogim opasnim situacijama - postoji li nešto što vas i danas plaši?
Ne znam djelujem li ustrašeno, ali ne sjećam se u kojoj sam se situaciji bojao. Bilo je situacija kad je bilo neugodno i rubno, ali uvijek sam brinuo za kolege i znam se nositi s takvim situacijama. Na jednom prosvjedu u Beogradu krenuli su na nas kad su vidjeli kameru, no uspjeli smo se provući. Posljednji put sam se jako uplašio tijekom potresa 2020. godine. To su situacije u kojima ne možete učiniti ništa.
Je li vam ikada netko izravno prijetio zbog vašeg novinarskog rada? Jeste li se ikada brinuli za vlastitu sigurnost dok ste izvještavali o pričama iz crne kronike?
Nikada mi nitko nije prijetio.
Brinete li se za sigurnost svoje obitelji i kako balansirate težinu posla s privatnim životom?
Moja je obitelj moja najveća potpora i beskrajno im hvala na tome. Ovaj se posao bez te potpore raditi ne može. Sve je stvar dogovora.
Zašto ste odabrali baš ovakav pristup novinarstvu i rad na pričama iz crne kronike? Što vas pokreće da istražujete i javno otkrivate slučajeve koji često izazivaju šok i strah u javnosti?
Te su teme intrigantne i rad na njima donosi konkretan rezultat. To je u ovom brzom vremenu jako važno, a u novinarstvu je sve mjerljivo - ideja, cilj, angažman i rezultat. Publika voli 'true crime', a moja je želja da se neke važne stvari ne zaborave, ostanu zabilježene i, ako je moguće, doprinesu kvaliteti društva.
Kako se nosite s emocionalnim teretom takvih priča? Je li vas ikada iscrpilo bavljenje ovako teškim temama?
Jako sam emotivna osoba i volim što nisam robotiziran. Nije lako slušati sve teške priče, ali i to je dio posla i života.
Rođeni ste u Dubrovniku, gradu s bogatom poviješću i ljepotom, ali i traumama rata. Kako je odrastanje ondje oblikovalo vašu osobnost i pristup životu?
Mislim da Dubrovnik oblikuje svakoga tko jednom kroči u njega. Zato što je to grad koji voli ljude. Oblikovao me vjerojatno na razne načine kojih nisam ni svjestan, ali možda mi je dao mediteransku energiju za posao da sve mora biti brzo, lagano nestrpljenje i brze misli. I da, hedonizam u trenucima odmora.
Sudjelovali ste kao hrvatski branitelj u Domovinskom ratu i bili ranjeni. Mislite li da vas je iskustvo rata naučilo hrabrosti i odlučnosti koje koristite u svom novinarskom radu?
Sigurno da jest. To je iskustvo koje nikad ne biste poželjeli ni sebi ni drugima, ali vas nauči da možete izdržati puno više nego što biste pomislili.
Kada niste na terenu i ispred kamere, čime se najviše volite baviti? Budući da ste s mora, bavite li se ribolovom?
Plodove mora uživam samo na tanjuru. Nisam za mirnoću ribolova jer kažu da tijekom njega valja biti tiho i šutjeti. Samo ću se nasmijati i reći - neće ići. Opuštam se uz dobro društvo, obitelj i ugodna druženja.
Prije godinu dana izjavili ste da ste prestali pušiti. Nadam se da niste pokleknuli? Koji su vaši poroci danas?
Nisam pokleknuo. Lijepo je otkad ne pušim, sve je nekako čišće i bolje. Ako zanemarimo ljubav prema dobrom zalogaju, grickalicama u vrijeme nogometa na ekranu i posao koji kad me okupira zaboravim jesti, nemam poroka. Čist kao suza.
Novinarski tempo i istraživački rad zahtjevni su i često iscrpljujući. Koliko ste, unatoč tome, imali vremena za svoju djecu i obitelj? Jeste li bili prisutni ili je taj dio uglavnom odrađivala supruga Ivana?
Bez supruge Ivane nema ni mene ni njih. Zbog prijašnjeg dnevnog ritma propustilo se puno toga pa o tome bolje ne razmišljati, ali sad ne propuštam ništa važno. Hvala im na strpljenju.
Na što ste danas najponosniji kada su u pitanju vaša djeca?
Sve što njih veseli mene veseli duplo. Sve troje su sretni pa sam sretan duplo za svakoga od njih. Tu sam da pomognem kad treba, ali neka punim plućima žive svoj život.
Kako ćete proslaviti 56. rođendan i što ste si poželjeli, profesionalno i privatno?
Neka sve bude baš kao sad jer bi sve drugo bilo nezahvalno željeti te neka svake godine bude energije i zraka puhnuti u jednu svjećicu više. Život je lijep onoliko koliko se potrudimo da bude. Moj je baš, baš, baš lijep.