Nakon dulje glazbene stanke, pjevačica Žanamari Perčić predstavila je novu pjesmu 'U tvojim rukama', emotivnu baladu koja govorio o ljubavi koja ne završava sretno.
'Slomljeno srce se najbolje liječi tako da pretočiš to u neku umjetnost, u mom slučaju u glazbu. Ljubavne pjesme, pogotovo koje su tako romantične, liječe dušu, definitivno. I ako dovoljno puta plačeš uz jednu pjesmu, brže ćeš isplakati nešto što te boli. Sutradan si kao nov. Tako da će 'U tvojim rukama' biti idealna stvar za preboljeti ljubav', objasnila je u In Magazinu, ističući kako više ne traži tuđe ruke kao oslonac.
'Najsigurnije se osjećam kad sam čvrsto na zemlji i u svojim rukama. Znači, najbitnije u životu je da budete sigurni u sebe, u ono što želite i u put kojim ste krenuli. I ne morate baš biti da vas netko drži u rukama da biste bili sigurni, nego jednostavno trebate da netko vjeruje u vas. Od svih najviše vjeruje u mene moja kćerkica, kao što ja vjerujem u nju. Tako da moram priznati - evo, ako moram biti u čijim rukama, u njezinim rukama', objasnila je. Otkrila je i da je zbog kćerkice Gabrijele donijela neke nove odluke, što se tiče društvenih mreža.
'Jako volim pričati, uvijek se razvežem kad je ona u pitanju jer sam toliko ponosna.Ali u zadnje vrijeme i nju nekako skrivam i ne dam je, jer je stvarno želim zaštititi. Ona već sad postaje žena i mislim da sama treba naći svoj put bez da je konstantno pod očima javnosti. Moj Instagram je zaista samo jedan portfolio, nešto kroz što se izražavam, ali nikako nema veze s mojim privatnim životom jer je u mom privatnom životu ona najbitnija stvar na planeti', rekla je.
Žanamari se prije nekoliko godina zbog roditelja vratila u Tučepi na Makarskoj rivijeri, iako joj je zbog posla bilo jednostavnije živjeti u Zagrebu.
'Došao je trenutak u životu kada me oni stvarno trebaju da budem tu. Vidimo se svaki dan, jedno 60 tisuća puta dnevno. Jako držim obitelj uz sebe i mislim da su mi toliko toga pružili u životu - ljubavi i vjere u mene za ovaj period života - tako da im dugujem da budem tu, prisutna. Što bliže njima i koliko god me trebaju, da budem tu za njih', ispričala je, a prisjetila se i kako su oni uvijek bili tu za nju.
'U par navrata u životu, kad sam ja stvarno imala možda slomljeno srce i patila, moja mama bi sjela na bus, došla bi meni u Zagreb, donijela bi bocu nečega i rekla: ‘Ne dam ti telefon, popij koliko trebaš, nikoga ne zoveš, tu si dok ti ne prođe.’ Ta grubost zapravo sam ja doživjela kao veliku nježnost i kao veliku ljubav i na taj način sam naučila biti jača', poručila je.