Iako se partnerice profesionalnih sportaša često promatra kroz stereotipove, Dina Dragija Jedvaj dokaz je kako iza života 'u koferima' često stoje žene koje paralelno grade vlastite karijere, projekte i identitet. Sa suprugom vršnjakom, hrvatskim nogometašem Tinom Jedvajem u vezi je od svoje 17. godine, a tijekom godina života u različitim državama i između nogometnih transfera paralelno je gradila vlastiti profesionalni put. Ne staje čak ni sada nakon što je na svijet stigao njihov sin Nik čije prve fotografije donosimo upravo u Storyju. Rođen je u Ateni, samo deset dana prije njezina 30. rođendana, što Dina opisuje kao početak potpuno novog životnog poglavlja.
Uspješna Zagrepčanka magistrirala je međunarodnu sigurnost na prestižnom University College London (UCL), a profesionalno djeluje u području međunarodnih partnerstava, održivosti i projekata vezanih uz ljudsku sigurnost. Aktivno surađuje sa Svjetskom akademijom znanosti i umjetnosti te međunarodnim inicijativama koje povezuju javni i privatni sektor kroz teme budućnosti, održivosti i razvoja. Upravo zato želi razbijati predrasude o tome kako izgleda život žene profesionalnog nogometaša ističući da danas postoji mnogo obrazovanih, ambicioznih i međunarodno aktivnih žena koje uz partnerovu karijeru uspijevaju graditi i vlastiti profesionalni put.
Čestitamo na rođenju malenog Nika! Kako biste opisali trenutak kada ste ga prvi put primili u naručje?
To je trenutak koji vas potpuno promijeni. Mislim da vas ništa ne može pripremiti na tu količinu emocija i bezuvjetne ljubavi koju osjetite kada prvi put primite svoje dijete u ruke. U tom trenutku zaista shvatite koliko se život promjeni u sekundi i koliko vam odjednom sve postane jasnije.
Rodili ste u Ateni gdje Tin trenutačno igra za Panathinaikos. Koliko vam je bilo važno da zajedno doživite to iskustvo?
Jako važno. Željeli smo kao obitelj biti zajedno tijekom tako posebnog trenutka i zahvalna sam što smo to uspjeli ostvariti bez obzira na Tinov hektičan profesionalan raspored. Tin mi je tijekom cijele trudnoće bio ogromna podrška, a posebno mi je značilo što je bio uz mene tijekom porođaja. Rodila sam prirodno te je sve prošlo mirno i bez komplikacija pa ću to iskustvo pamtiti kao vrlo lijepo i emotivno.
Nik nije toliko često ime u Hrvatskoj. Kako ste se odlučili baš za njega?
Htjeli smo kratko ime koje je međunarodno, jednostavno i posebno. Svidjela nam se i simbolika jer ime Nik dolazi od grčke riječi pobjeda, što nam je bilo baš lijepo s obzirom na to da je rođen u Ateni.
Kako izgledaju prvi dani s bebom? Jeste li se već privikli na novu svakodnevicu?
Iskreno, sve se promijeni preko noći, ali na jedan jako lijep način. Umorni ste, budite se svaka dva sata, ali istodobno imate nevjerojatnu količinu energije jer vam ništa nije teško kada je riječ o vašem djetetu. Od prvog dana trudimo se da Nik bude okružen mirom, toplinom i ljubavlju jer smatramo da je to za dijete najvažnije.
Tijekom trudnoće ste rekli da vas zanima gubi li žena dio svog identiteta kada postane majka. Kako danas gledate na to?
Zapravo sam shvatila potpuno suprotno - majčinstvo samo pojača ono što već jest. Daje vam dodatnu snagu, jasnoću i drugačiji osjećaj odgovornosti. Mislim da žene danas još osjećaju velik pritisak da sebe nakon majčinstva potpuno stave u drugi plan, ali ne vjerujem da žena mora birati između obitelji i vlastitog identiteta. Iako je dijete vaš cijeli svijet, vi ipak ostajete svijet za sebe. Dijete treba sretnu, stabilnu i prisutnu majku, a ne osobu koja je potpuno odustala od sebe.
Vaš život godinama podrazumijeva selidbe, različite države i život 'u koferima' zbog Tinove karijere. Koliko je teško paralelno graditi vlastiti profesionalni put?
Ljudi često vide samo lijepu stranu života profesionalnog sporta, ali iza toga stoji puno prilagodbi, neizvjesnosti i stalnih promjena. Doslovno svakih nekoliko mjeseci ne znate gdje ćete živjeti ili u kojoj ćete državi biti sljedeće godine i život graditi ispočetka. Nije jednostavno paralelno graditi vlastitu karijeru kada živite tim načinom života, ali mene je to naučilo velikoj fleksibilnosti i disciplini. Stabilnost sam s vremenom naučila graditi kroz sebe, svoje znanje i projekte, a ne isključivo vezano uz mjesto u kojem živim.
Jeste li se tijekom godina susretali s predrasudama zbog činjenice da ste supruga profesionalnog nogometaša?
Naravno da postoje određeni stereotipovi, posebno na Balkanu gdje se žene sportaša često promatra isključivo kroz privatni odnos. Mislim da se ženama vrlo brzo oduzme individualnost i pretpostavi da njihov identitet postoji samo uz partnera. No ozbiljan rad, znanje i kontinuitet s vremenom ipak pokažu tko ste izvan tih etiketa. Nikada nisam osjećala potrebu birati između privatnog života i vlastitog profesionalnog identiteta jer vjerujem da jedno ne isključuje drugo.
Već godinama surađujete sa Svjetskom akademijom znanosti i umjetnosti te međunarodnim UN inicijativama. Hoće li majčinstvo usporiti vaš profesionalni angažman?
Neće. Naravno da sada sve organiziram drugačije i da mi je dijete apsolutni prioritet, ali moj profesionalni rad dio je mog identiteta i nešto što me godinama ispunjava. I dalje ostajem aktivna u međunarodnim projektima vezanim uz ljudsku sigurnost, održivost i cross-sector suradnju, kao i u angažmanu unutar Svjetske akademije znanosti i umjetnosti. Majčinstvo me nije udaljilo od mog rada, nego mi je donijelo dodatnu perspektivu i osjećaj odgovornosti prema budućnosti i generacijama koje dolaze. Već u lipnju Nik i ja idemo na UNWASTED Forum održivih rješenja čija sam suorganizatorica, a Forum predstavlja inovacije i konkretna rješenja održivog razvoja.
Posljednjih godina aktivni ste i na međunarodnim projektima vezanima uz energetiku i održivost, a regionalno surađujete i s Charlesom Oppenheimerom. Planirate li nastaviti taj rad i nakon što ste rodili?
Apsolutno. Već neko vrijeme surađujem na projektima vezanima uz energetsku tranziciju i nuklearnu energiju kroz Oppenheimer projekt koji vodi Charles Oppenheimer, unuk Roberta Oppenheimera. Prošle godine upravo smo na UNWASTED platformi otvorili prve ozbiljnije regionalne rasprave o ulozi nuklearne energije, održivosti i budućnosti energetskih sustava, što smatram važnom temom za ovaj dio Europe. Hrvatska je ugostila Oppenheimera prošle godine u Opatiji u sklopu platforme i događaja UNWASTED pa taj rad planiram i dalje i znam da moram nastaviti jer vjerujem da će pitanja sigurnosti, energije i održivih rješenja biti ključna globalna tema u godinama koje dolaze.
Spomenuli ste rad na razvoju platforme UNWASTED čija ste suorganizatorica, a kroz koju povezujete privatni i javni sektor kad je riječ o temama održivosti, sigurnosti i budućih razvojnih modela. Kako danas gledate na taj posao i mislite li da ćete uz majčinstvo i dalje moći aktivno sudjelovati na konferencijama, putovati i razvijati međunarodne projekte?
Majčinstvo me nije udaljilo od tog rada, nego mi je zapravo dalo još jasniju perspektivu zašto su teme poput održivosti, sigurnosti i dugoročnog razvoja toliko važne. Kada postanete roditelj, prirodno počnete još više razmišljati o budućnosti i svijetu koji ostavljamo novim generacijama. UNWASTED za mene nikada nije bio samo događaj ili konferencija, nego platforma kojom povezujemo ljude, institucije i različite sektore u konkretnim idejama i suradnjama koje mogu imati dugoročan utjecaj. Naravno da će se način na koji organiziram vrijeme sada promijeniti i da će sve zahtijevati puno više balansa i planiranja, ali ne vidim majčinstvo kao prepreku profesionalnom razvoju. Već godinama radim međunarodno i navikla sam funkcionirati između različitih država, projekata i putovanja pa vjerujem da se uz dobru organizaciju sve može uskladiti. Mislim da žene često podcjenjuju vlastitu sposobnost prilagodbe i organizacije nakon što postanu majke. Radila sam tijekom cijele trudnoće, a online sastanke obavljala sam već i dan nakon porođaja jer zaista volim to što radim.
Kako se Tin snašao u ulozi oca?
Predivno. Zaista je jako brižan, prisutan i uključen u sve od prvog dana. Imali smo sreću što se porođaj dogodio u razdoblju kada je Tin mogao biti uz mene i provesti s nama prve dane nakon Nikova rođenja, što nam je oboma puno značilo. S obzirom na njegov profesionalni ritam i ozbiljnu sportsku karijeru, često je teško planirati privatni život jer su rasporedi, utakmice i putovanja vrlo nepredvidivi. Zato smo zaista bili zahvalni što smo te trenutke mogli proživjeti zajedno kao obitelj. Mislim da je za dijete iznimno važno da su oba roditelja prisutna i emocionalno angažirana od samog početka, a meni je posebno lijepo gledati njihov odnos koji se tek počinje graditi.
Što vas danas najviše veseli u ovoj novoj fazi života?
Osjećaj unutarnjeg mira i zahvalnosti. Dvadesete su često godine pune traženja, dokazivanja i pitanja, a danas imam osjećaj da puno jasnije razumijem sebe, svoje prioritete i ono što želim graditi dugoročno, privatno i profesionalno. Postala sam majka u 29. godini, a deset dana kasnije napunila sam 30 pa za mene ovo zaista djeluje kao početak jednog potpuno novog životnog poglavlja. Danas još jasnije vjerujem da žena ne mora birati između obitelji, ljubavi, majčinstva i vlastitih ambicija. Mislim da prava snaga dolazi upravo iz sposobnosti da ostaneš svoj, da rasteš tijekom životnim promjena te da bez straha gradiš, i privatno i profesionalno, ono što zaista jesi.