Maksim Mrvica jedan je od najboljih i najomiljenijih crossover glazbenika te već više od dva desetljeća oduševljava izvedbama klasika i pop pjesama kojima daje svoj prepoznatljiv štih. U njegovoj virtuoznosti uživa cijeli svijet, a posljednjih mjeseci na turneji je u povodu albuma ‘Segmenti’, u sklopu koje će 22. lipnja održati koncert u Ljubljani, a zatim slijedi ljetna stanka. Samo za Story 51-godišnjak govori svira li klavir tijekom odmora u rodom Šibeniku, gdje mu je baza u kojoj godišnje provodi samo dva mjeseca, ali i čijeg se društva nikada ne može zasititi.
Svirate po cijelom svijetu, prošlog mjeseca bili ste u Parizu, Istanbulu, Londonu, Milanu te u Kini... Gdje je dom?
Baza mi je Zagreb gdje tijekom godine provedem možda ukupno dva mjeseca. Ljeti sam uglavnom u Dalmaciji, otprilike tri mjeseca, kada nemam koncerte.
Što ili tko vam najviše nedostaje kada ste na turnejama koje znaju zauzimati veći dio godine?
Najviše mi nedostaje moja kći Leeloo s kojom sam jako povezan.
Prati li vas kći ikada na turnejama?
Ponekad da, ali studira u Zagrebu pa je vezana uz fakultetske obaveze i predavanja. Nedavno je bila sa mnom u Parizu i Londonu, na kraćem dijelu moje europske turneje.
Kako se vaš odnos mijenjao otkad je bila mala djevojčica pa do danas kada je mlada djevojka?
I dalje imamo vrlo blizak i sjajan odnos. Danas smo i prijatelji, puno razgovaramo i jako smo povezani.
Iako uskoro slijedi ljetna pauza, trenutačno ste na svjetskoj turneji gdje promovirate album ‘Segmenti’. Koje su vam najdraže pjesme s tog albuma?
Teško mi je izdvojiti najdraže, ali ako baš moram, onda bih izdvojio ‘Prokofiev Fantasy’. Skladba je nastala prema glazbi Sergeja Prokofjeva, u tri dijela, a treći dio zapravo je kadenca iz izvornog trećeg klavirskog koncerta Prokofjeva koji mi je još od mladih dana jedan od najdražih koncerata. Smatra se i jednim od najzahtjevnijih djela klasične klavirske literature pa mi je izvođenje te skladbe uvijek velik izazov i posebno zadovoljstvo.
Kako odlučite koju ćete modernu pjesmu obraditi na klasičan način? Čujete ih i odmah znate kako bi mogle zvučati u crossover verziji?
Uvijek biram pjesme ili skladbe koje su vrlo popularne, ali nisu samo kratkotrajni hitovi. Privlače me pjesme koje su ostavile trag kroz generacije, poput pjesama Queena ‘The Show Must Go On’ ili ‘Bohemian Rhapsody’. Takve skladbe imaju emociju i snagu koje se mogu prenijeti i u crossover verziju.
Osim po sviranju, poznati ste i prema istančanom modnom stilu na pozornici i izvan nje. Kako biste opisali svoj stil?
Vjerojatno najviše naginjem nekom rock izričaju, možda čak i glam rocku. U svakom slučaju, više izgledam kao rock glazbenik nego kao klasični pijanist.
Koji vam segmenti vašeg života uvijek donesu osmijeh na lice?
Počeci moje crossover karijere. U taj sam svijet ušao na velika vrata i uspjeh je došao gotovo instantno. Preko noći smo počeli prodavati platinaste albume i tih prvih nekoliko godina bilo je nevjerojatno uzbudljivo i zabavno.
Rekli ste da u slobodno vrijeme trebate mir i tišinu. Morate li u tim trenucima biti i sami?
Ne nužno. Najviše volim biti u društvu obitelji i prijatelja.
Čijeg društva se nikada ne možete zasititi?
Društva moje kćeri. S njom mogu ići na kraj svijeta.
Danas punite baterije u prirodi - preferirate li šumu, more, cvjetnu livadu ili uspon na planinu?
More mi je iznimno važan element jer sam iz Šibenika i djetinjstvo sam provodio na otoku. Zato svako ljeto moram biti uz more i uvijek se bolje osjećam kada sam na turnejama u gradovima na obali. Ali volim i šume, stabla i prirodu općenito pa često tijekom turneja odlazimo u parkove pune zelenila.
Koje vas misli ispunjavaju kada ste okruženi zelenilom, prirodom?
Mir. U prirodi osjećam smirenje i potpuni unutarnji mir.
Rekli ste kako ljeti tri mjeseca ne radite ništa vezano uz posao. Svirate li tih mjeseci?
Ne vježbam nova djela niti svoj koncertni repertoar. Ponekad zasviram za svoju dušu, ali tada sviram isključivo klasične skladbe iz svog repertoara. Potreban mi je taj odmak od klavira.
Ipak je potrebna pauza od instrumenta koji je dijelom vašeg života otkada ste bili dijete?
Da, svakako. Mislim da je to čest slučaj i kod mojih kolega. Turneje su vrlo naporne, znamo biti po dva ili tri mjeseca na putu, a to je i fizički i mentalno iznimno zahtjevno. Zato mi nakon svega treba dulje razdoblje da se regeneriram.
Jedan ste od pionira žanra crossover. Čime vas on i danas, dvadesetak godina kasnije, privlači?
Atmosferom na koncertima, pogotovo kada sviramo u arenama pred 12 ili 13 tisuća ljudi. Energija koju dobivam od publike, nastup s bendom, cijela produkcija, light show i videozidovi, sve to stvara nevjerojatan osjećaj uzbuđenja. Nakon takvih koncerata treba mi nekoliko sati da se smirim i da se adrenalin spusti.
Ne krijete da je za glazbenika potrebno puno discipline koja vam nikada nije bila teret. No pobunite li se ikada protiv nje?
Ne baš. Disciplina je sastavni dio mog posla još od mladosti, dok sam gradio karijeru pijanista. Kada sam bio mlađi, znao sam biti buntovniji i ponekad mi se nije dalo vježbati, bio sam kampanjac. Danas, kao profesionalac, zaista uživam u vježbanju i disciplini.
A perfekcionizam? Tražite li ga samo od sebe ili i od drugih?
Uvijek težim perfekcionizmu, vjerojatno zato i toliko vježbam. Najvažnija mi je kritika ona koju si sam dajem jer sam sam sebi najveći kritičar. I kada se dogodi neka sitnica koju publika možda i ne primijeti, meni je važna jer znam da mogu bolje. Upravo me misao da uvijek mogu biti bolji stalno gura naprijed.