U vremenu kada su brze veze postale pravilo, a dugotrajni odnosi sve rjeđa pojava, priča Sandre Bagarić i Darka Domitrovića djeluje gotovo filmski. Već 33 godine zajedno koračaju kroz život, a u lipnju će proslaviti i 29. godišnjicu braka. Iza njih stoje desetljeća zajedničkih uspomena, brojni profesionalni uspjesi, odgoj dvojice sinova te nebrojeni nastupi, a i danas jedno o drugome govore s istom toplinom i osmijehom.
'U brak smo ušli iz goleme obostrane ljubavi, povremeni potresi nas nisu uspjeli poljuljati, dapače, možda su nas još više zbližili. Odlučili smo ulagati i rasti zajedno, pratiti se i pokušati ići istim smjerom, biti podrška u životu jedno drugome. Imamo uspomene i povijest, ponosni smo na naše zajedništvo, imamo još puno planova koje bismo voljeli ostvariti, uživamo u sličnim, ako ne već i u istim stvarima, nasmijavamo jedno drugo i smijemo se zajedno i još ispisujemo našu 'Sonatu od sna'... Operetni sam tip, pjevam o ljubavi, vjerujem u ljubav, u svemu tražim ljubav, zaljubljena sam u ljubav, volim režirati naše male bjegove u nepoznato, što ćemo napraviti i za ovu 29., odnosno 33. godišnjicu', govori nam Sandra, jedna od naših najpoznatijih opernih pjevačica te kazališnih i televizijskih glumica.
Njihova ljubavna priča počela je davne 1992. kada je Sandra iz rodne BiH doselila u Hrvatsku.
'U kolovozu moja cijela obitelj dolazi u Zagreb. Ne volim govoriti o tom ratnom razdoblju, preko noći sam odrasla, nisam si mogla dopustiti puno traženja i neodgovornih postupaka mladosti. Roditelji su otišli u Njemačku da bi mogli školovati sestru i mene, sigurnost obiteljskog života bila je poljuljana, gubitak krova nad glavom, neizvjesnost i strah naglo su ušli u naše živote. Trebalo je skupiti puno snage za taj razrušeni mozaik. Našla sam utjehu u umjetnosti, bijegu u glazbu i riječi gdje se slave humanost, dobrota, ljubav, zajedništvo i vjera u bolje sutra', prisjeća se Sandra koja je tada na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upoznala naočitog profesora.
'U sobu broj 13 ušao je On… Darko je pomislio 'Uf, nevolja', a ja da ću mu roditi djecu. Ostalo je povijest. Pala sam na sviranje Griegove Sonate, a Darko nije odolio mojoj vrckavosti i životnom veselju. Odmah sam znala, a Darku sam morala malo objasniti', govori uspješna 52-godišnjakinja kroz smijeh.
Deset godina stariji pijanist i skladatelj dodaje kako ih je od prvog susreta povezivalo nešto što ni vrijeme nije uspjelo promijeniti.
'Od prvog se trenutka zajedno smijemo, komentiramo sve i dogovaramo se o svim bitnim i nebitnim situacijama, poštujemo se u različitostima, puno pričamo, odnosno Sandra priča, a ja sam odličan slušač, a za razgovor je potrebno dvoje. Za dugotrajan brak je ključno znati se dobro i kvalitetno posvađati i još bolje pomiriti', ističe Darko, a možda upravo u toj jednostavnoj formuli i leži tajna njihova odnosa.
'Odrasli smo zajedno. Brak zahtijeva puno truda, odricanja, želje za koračanjem u istom smjeru, uvažavanja u različitostima. Brak je kao glazba, ima svoja krešenda i dekrešenda, molske i durske dionice, živuće pauze, rasplesane ritmove i mirnije trenutke, poneki disonantni ton te puno repeticija. Svjesni smo da zaljubljenost i strast prerastaju u ljubav s puno promišljanja i odgovornosti te planiranja zajedničkih trenutaka. Imamo prošlost, uživamo u sadašnjosti i veselimo se zajedničkoj budućnosti', ističe Sandra.
Na pitanje postoji li neka anegdota iz njihove prošlosti koju danas rado prepričavaju djeci kroz smijeh odgovara: 'Kako je mama zaprosila tatu'.
Osim što žive romantičnu priču, Sandra i Darko godinama i stvaraju zajedno. Sandra ima i ulogu u mjuziklu 'Byron' za koji je prošli tjedan na festivalu Menotti Art Festival Spoleto u Veneciji Darku Domitroviću i književniku Miri Gavranu dodijeljen Leone d’oro, Zlatni lav, jedno od najuglednijih međunarodnih priznanja u svijetu umjetnosti. Gavran je napisao libreto, Domitrović glazbu, a predstava je dvije sezone uspješno izvođena u zagrebačkom Kazalištu Komedija te je nagrađena i Nagradom hrvatskog glumišta.
'U Veneciji smo česti gosti. Djecu smo odmalena vodili sa sobom i imamo divne uspomene. Ljepota Venecije svaki nas put nanovo očara. Imamo svoja omiljena mjesta u gradu, posjećivali smo predstave u teatru La Fenice, gdje je Darko i koncertno nastupao. Italija je uvijek inspiracija svojim koloritom, poviješću, glazbom, gastronomijom, šarmom i temperamentom', kaže Sandra i dodaje kako je ovom prigodom u Veneciji, tijekom programa dodjele nagrada, predstavljena i snimka Darkove skladbe 'Stelle perdute' na stihove talijanske pjesnikinje Terese Acquavive, u njihovoj izvedbi, a pridružila im se i Ana Rucner na violončelu.
Snimka je objavljena za talijansko govorno područje. Usput su dogovorili i koncerte u Italiji, a prvi će biti u Altamuri. Zajednička umjetnička priča ovog para nije novost, ona traje još od 1999. kada su objavili prvi CD 'Sonata od sna' na stihove Enesa Kiševića, no koliko god profesionalni uspjesi bili važni, obitelj ostaje njihovo najveće postignuće. Sin Marko danas ima 26 godina i diplomirao je na Ekonomskom fakultetu, dok 21-godišnji Lovro završava treću godinu dizajna.
Iako nisu krenuli stopama svojih roditelja, umjetnost i glazba i dalje su dio njihova odrastanja.
'Imaju svoje životne interese, muzički su pismeni, ali nisu krenuli našim stopama. Darko i ja smo tu da im budemo podrška. Uloga majčinstva je najprirodnija i najvažnija uloga, djeca su začeta u velikoj ljubavi. Zdrava, prirodna trudnoća, bez puno filozofiranja. Uživala sam u tim malim bićima, njihovu mirisu, osmijehu, zagrljajima, odrastanju. Nastojala sam ne gušiti ih svojim strahovima, uvijek sam osluškivala njihove potrebe i različitosti, ostavljala bih sve poslove ovog svijeta ako sam im bila potrebna. I Marko i Lovro su moja prva jutarnja misao i posljednja s kojom idem spavati. Takva ću biti i baka, što jedva čekam', otkriva Sandra.