Bosanskohercegovački redatelj i glumac Emir Hadžihafizbegović ove godine obilježava 40 godina karijere tijekom kojih se prometnuo u jedno od najprepoznatljivijih imena regionalne scene. Za svoj umjetnički rad ove je godine nagrađen Počasnim Srcem Sarajeva na 32. Sarajevo Film Festivalu, a iza njega su brojna druga priznanja, uključujući nagradu za najboljeg glumca na Venecijanskom filmskom festivalu koju je dobio za ulogu u filmu 'Takva su pravila'. Dosad je glumio u čak 73 filma te brojnim televizijskim serijama i predstavama, kojih bi bilo i više da se poslije rata nije odlučio povući iz glume i posvetiti se potpuno drugačijoj karijeri.
'Bilo je pet godina kad nisam snimao ništa. Vi ne znate za podatak jer ja se nisam htio baviti ni filmom, ni teatrom pet godina i držao sam cafe slastičarnicu. Uopće nisam snimao, nisam igrao u kazalištu. To je period od 1997. do 2002. Onda me Pjer Žalica pozvao u film 'Gori vatra' i pozvala me Violeta Đoleva-Zupčević da radim 'Kralja Ubua'. Ja sam pet godina bio ugostitelj jer sam bio, kako bih rekao, u jednom stanju šoka postratnom, PTSP-ovskom, i postavljao sam sebi pitanje postoji li kakva civilizacijska vrijednost', ispričao je za In Magazin.
Nakon njegovog povratka glumi, uslijedile su velike uloge u filmovima 'Grbavica', 'Armin', 'Takva su pravila', 'Žaba' i mnogim drugim ostvarenjima, no Emir svojim najvećim uspjehom u životu ne smatra svoj rad.
'Najzadovoljniji sam sa svojom obitelji. To je prva stvar. Ja i supruga smo odgojili dvoje divne djece, dva anđela, sina koji ima 35 godina i mladi je diplomat, i kćer, koja je isto jedan anđeo, koja je filmska producentica. Ona je već napravila jedan dokumentarni film koji obilazi svijet, zove se 'Svjetla Sarajeva', to je film o Zabranjenom pušenju, našoj rock-grupi. Mislim, to mi je najveći uspjeh u životu. Možeš se ti realizirati na tisuće načina, ako obitelj ne funkcionira, sve ostalo je, kako bih rekao, plošno, sve je nebitno, nevažno', istaknuo je glumac koji je posljednjeg dana ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala na crveni tepih stigao u društvu supruge Aide.
Danas je posebno ponosan i na ulogu djeda.
'Jedna potpuno nova dimenzija. On, kad se rodio, sad ima 16 mjeseci, znači ja svoje poslove rihtam tako da moram biti svaka makar tri tjedna u Sarajevu da ga malo izgnjavim', ispričao je.
Osvrnuo se i na vrijeme kad je obnašao dužnost ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo, na što gleda kao veliki izlazak iz svoje zone komfora.
'Da bi izašao iz zone konformizma, ti moraš pristati na određenu žrtvu, da ćeš biti javno podvrgnut linču ili hvaljen', istaknuo je navodeći primjere drugih glumaca i slavnih izvan politike, koji su se u nekom trenutku također odlučili na političke istupe, uključujući Mohameda Alija koji je odbio ići u Vijetnam, Marlona Branda koji je odbio primiti Oscara zbog ugnjetavanja Indijanaca i Seanna Penna koji je prije dvije godine otišao u ratom pogođenu Ukrajinu i dao svog Oscara Zelenskom.
'Ja sam samo izašao iz zone konformizma i progovorio o zločinu u modernom svijetu nepoznatom. To je nepoznato da se jedan grad opkoli, granatira, ubije se 11.000 civila, 1600 djece do 14 godina. Tog trenutka kad sam ja progovorio o pogromu koju je doživio grad Sarajevo, o genocidu u Srebrenici, o ubojstvima u Drinskom Pojacu', poručio je.
Na kraju je otkrio i svoj novi glumački projekt, a radi se o filmu 'Posljednja grupa' redatelja Alena Matušina koji se snima u Varaždinu, a prati priču o specijalnoj varaždinskoj postrojbi Rode.