U video formatu '5 Minutes Left' autora Kristijana Jalšića ovog se puta našao Saša Lozar, koji je u simulaciji svojih posljednjih pet minuta života otvoreno govorio o vjeri, smrti, oprostu, savjesti, roditeljstvu i tome što za njega znači biti dobra osoba.
Već na početku razgovora priznaje kako ne zna bi li umro potpuno miran. Iako vjeruje da će s godinama doći do većeg mira, svjestan je da će uvijek postojati stvari koje čovjek nosi sa sobom i koje mu stvaraju nemir. Na pitanje postoje li stvari koje još nije oprostio sam sebi, odgovara potvrdno. Iako vjeruje da Bog prašta, njegov odnos prema vlastitim pogreškama puno je stroži.
Njegova životna filozofija temelji se na ideji da čovjek ne treba čekati posljednji trenutak kako bi tražio oprost. Smatra da svaki dan iznova gradimo vlastiti raj ili pakao, ovisno o tome kako živimo i kakav odnos imamo prema sebi, svojim mislima i savjesti.
'Svaki dan želim biti što bolja osoba'
Na pitanje zašto ljudi umiru, smrt opisuje kao prirodan dio ljudskog ciklusa. Bez puno filozofiranja prihvaća činjenicu da je smrt dio života, a kada je riječ o doniranju organa, nema dvojbe, smatra da je to ispravna i humana stvar.
Kada ga je Kristijan pitao smatra li se boljim pjevačem od Tina i Kedže iz vremena kada su zajedno nastupali kao Saša, Tin i Kedžo. Saša se pokušao izvući na šalu, ali ipak priznaje da bi lagao kada bi rekao da nikada nije mislio da je bolji. Ipak, kada govori o sebi kao osobi, ne želi se predstavljati kao netko tko je dosegnuo savršenstvo. Kaže da pokušava biti dobra osoba i da mu to nekad ide bolje, a nekad lošije.
Za njega dobra osoba nije ona koja nikada ne pogriješi, već ona koja je svjesna ljudi oko sebe, poštuje druge, spremna je pomoći i ne traži vlastitu korist na tuđu štetu.
Govoreći o roditeljima, priznaje da ih se nikada nije sramio, a nada se da se ni njegova kći zbog njega nikada neće sramiti. Ipak, svjestan je da bi se u tinejdžerskim godinama mogla pojaviti takva situacija, zbog čega želi da mu uvijek može otvoreno reći ako nešto nije u redu.
Na pitanje je li ga slava promijenila, odgovara da jest, ali smatra da ga nije uzoholila. Vjeruje da su iskustva koja je stekao kroz karijeru utjecala na njega, ali ne želi zbog toga sebe smatrati boljim od drugih.
Dotaknuli su se i njegovih godina u radijskom eteru. Na pitanje je li svojim pričama ljude više vodio u raj ili pakao, kroz šalu odgovara da, ako su se ljudi zbog njegova programa ili pjesama veselili i dobili barem malo zadovoljstva i ljepote, onda je to za njega nešto pozitivno.
Saša je otkrio da je plakao prije samo nekoliko dana kada se ponovno podsjetio da mu se kći zbog studija seli u inozemstvo.
U posljednjim sekundama ostavio je poruku: 'Budite dobri ljudi, nemate se čega bojati.'