Martina Tomčić Moskaljov već je cijelo desetljeće jedno od zaštitnih lica 'Supertalenta', a s dolaskom 13. sezone ponovno će zauzeti mjesto u žiriju. U razgovoru za Story.hr otkrila je kako se tijekom godina mijenjala kao žena, majka i članica žirija, što je i nakon toliko sezona još uvijek može ostaviti bez riječi te kako izgleda snimanje jednog od najzahtjevnijih televizijskih projekata. Govorila je i o odnosu sa svojim kolegama iz žirija, obiteljskom životu i ulozi 'dance mom' kćeri Rebeke, ali i o zdravoj prehrani koja je već godinama važan dio njezina životnog stila. Otkrila nam je i zašto društvene mreže doživljava kao vlastitu odgovornost te koliko se Martina koju gledamo na malim ekranima razlikuje od one koju poznaju njezina obitelj i najbliži.
Uskoro kreće nova 13. sezona 'Supertalenta', a vi ste u žiriju već 10 godina. Kad pogledate unatrag, što se kod vas najviše promijenilo u tom periodu?
Kao što sam sazrijevala životno, iskustveno, kao žena, kao majka, tako sam isto sazrijevala i kao članica žirija. To je jedna petina mog života koju sam ja provela u 'Supertalentu' i sasvim sigurno da je petina mog života nešto što me i obilježilo i formiralo. I sasvim sigurno učinilo javnosti kroz taj segment prepoznatljivom.
Je li vas nakon toliko sezona teško iznenaditi ili vas kandidati još uvijek uspiju ostaviti potpuno bez riječi?
Nevjerojatno, ali da. Svaka sezona donese nešto novo, nešto iznenađujuće, nešto drugačije, nešto nikad viđeno. Mislim da će to tako i ostati jer ljudska mašta nema granica. Ljudska kreativnost je neiscrpno vrelo momenata i ideja. Uz to, zadnjih godina mogu čak u jednakoj mjeri i sama sebe iznenaditi svojim reakcijama. Jer kad si već toliko iskusan i toliko si toga vidio i proživio, pomisliš da će te uhvatiti s vremenom određena malodušnost i, usudila bih se reći, dosada kao posljedica očekivanog i već viđenog. Međutim, iznenađujem samu sebe s osjećajima, reakcijama i emocijama koje pojedini kandidati izazovu kod mene.
Već ste odradili sve audicije za novu sezonu. Kako izgleda vaš dan kada snimate 'Supertalent'?
To je iznimno zahtjevan projekt jer snimanje jednog audicijskog dana traje cijeli dan. Moramo biti iznimno koncentrirani jer svaki kandidat zaslužuje jednaku količinu pažnje od svakoga od nas. Iako audicije snimamo intenzivno u jednom kraćem periodu, gledatelji će ih pratiti kroz devet do deset nedjelja. To je samo audicijski dio, a polufinala i finale tek su pred nama!
Što vam je najteže dok snimate? Stignete li normalno funkcionirati, jesti, spavati...?
Kada snimamo show, onda smo u pravilu isključivo podređeni tomu. Jer doma spavaš, budiš se, ideš na televiziju i na televiziji si do kasnih sati. Na televiziji se i jede, i šminkaju te, i peru ti kosu, i zabavljaju te, i sam se zabavljaš... U pauzama telefoniraš i pokušavaš imati privid privatnog života, ali to je zbilja u natruhama, jer nemaš vremena. Ali u redu, to je takav posao i, kao što sam rekla, intenzivan, ali relativno kratak vremenski period.
A ekipa? Jeste li dosad svi u žiriju postali poput obitelji?
Mi smo prijatelji zbilja sad već godinama, i to je jedna prisilno umjetno stvorena obitelj, koja je po svim parametrima trebala biti disfunkcionalna, ali smo privatno izuzetno funkcionalni. Nekakav čudan sklad i nadopunjavanje. Naravno, s nekim si bliži, s nekim nisi toliko blizak, ali doista svi četvero međusobno se jako cijenimo i poštujemo, a čak bih rekla možda malo i volimo.
U 'Supertalentu' bez problema kažete kandidatima kad nešto nije dobro. Jeste li jednako tako strogi i prema sebi?
Usudila bih se reći da sam prema sebi možda čak i stroža bila kroz život, pogotovo kao mlađa. Sada već dolazim u zrele godine, kad jednostavno ne ostavlja život toliko prostora za analize, jesam li trebala ovako ili onako, pa da budem stroža ili blaža prema sebi. To su sada godine kad si već sve postavio na svoje noge, sve je stabilno, sve je uhodano. Kad sam bila mlađa bila sam i perfekcionist i veliki samokritičar. U konačnici ne bih ostvarila karijeru kakvu jesam kao operna pjevačica da sam bila nježna prema sebi, da sam žmirila, što se kaže, na jedno oko.
Uz operno pjevanje i sudjelovanje u televizijskim projektima, vodite i školu pjevanja, a također ste i ponosna 'dance mom' kćeri Rebeke, koja se uspješno bavi plesom. Jesmo li nešto propustili nabrojati?
Ja sam prvenstveno mama i supruga, a kad sam mama, onda sam i 'dance mom', onda sam i kuharica, i spremačica, i tješilica, i motivatorica, i sve ono što je svaka mama. Škola pjevanja je moja svakodnevna meka.
A kako izgleda vaš slobodni dan, kada nemate nikakvu obavezu? Postoji li to uopće u vašem životu?
Evo sada preko ljeta. Slobodni dani su dani kada sam na godišnjem odmoru, dakle s obitelji, kad ljetujem. I onda volim, ali zbilja ono što se kaže, ne raditi ništa. Dolce far niente, kako kažu Talijani. Nisam spavalica, tako da se opet relativno rano budim. Obožavam ići u šetnju sa suprugom i sa psom. To su naši mali ljetni rituali. Jutarnja, pod navodnicima, kava. Ja baš kavu ne pijem, ali limunadica ili nešto. Pa onda plažica, lagani ručkić, malo Netflixa, malo razonode... I zapravo biti s obitelji. Bez obzira koliko smo puno zajedno, volim u slobodno vrijeme još osvijestiti koliko mi je lijepo i koliko možemo biti zajedno na budan način, svjesni jedni drugih.
Spomenuli ste da ne pijete kavu, a na društvenim mrežama često objavljujete zdravu hranu koju pripremate. Radi li se o trendu ili je to vaš način života?
Moj zdravstveni karton me kroz život vodio od jednog savjetovanja do drugog, trendovskih dijeta, netrendovskih dijeta, intuitivnog jedenja... I onda u nekim godinama čovjek dođe do određenih spoznaja i susretne ljude koji zbilja jako puno znaju. Tako da se sad već ozbiljno dugo trudim, kako sebi, tako i obitelji, minimalizirati gluten, mliječno i jaja. I vrlo smo u tome uspješni. A s obzirom na to da imam puno prijateljica koje streme tomu, onda su te moje objave zapravo poticaj svima onima koji misle da je to nešto jako teško. Nije baš ni najjednostavnije, više bih rekla da je nepraktično, ali samo na početku. A jednom kad uhvatiš korak u svemu tome, onda ide lakše. Tako da sad u tome neizmjerno uživam.
Jeste li primijetili konkretne prednosti nakon promjene prehrane i izbacivanja određenih namirnica?
Apsolutno, određene zdravstvene poteškoće sam maknula. To je već godinama dio mog lifestylea. Jednostavno, zdravo tijelo je zdravo tijelo, bolesno tijelo je bolesno tijelo. Svatko tko je bolestan ima samo jednu želju, a to je da bude zdrav.
Društvene mreže očito za vas nisu samo mjesto na kojem dijelite privatne trenutke, već ih doživljavate i kao svojevrsnu odgovornost. Što želite da ljudi dobiju kada vas prate?
Općenito svoje društvene mreže promatram kao kanal gdje prezentiram nešto što ja smatram svojim pravim životnim vrijednostima, nešto što mislim da ima smisla, da ako već netko s druge strane ekrana svoje vrijeme provodi skrolajući, onda da u tom skrolanju možda i dođe do neke kvalitetne informacije, do nečeg lijepog, do kulturnog segmenta, nečeg uzvišenog, lijepe misli, citata, radosnog trenutka, bilo da je privatnog, bilo da je poslovnog, koji želim podijeliti s ljudima. Općenito su te društvene mreže tako jedan kamen, zapravo kamenčuga spoticanja svima nama. Mislim da su djeca daleko sad već izuzeta iz toga i da smo mi odrasli možda čak još gori nego djeca po tom pitanju. Ta skrolanja su postala kao svojevrsna anestezija mozga koja nam svakom treba, taj brzi serotoninski dopamin. Onda tu vidim i svoju odgovornost ako nešto objavim, da bar objavim nešto što ima smisla. Pa ako je to focaccia bez glutena i bez mlijeka i bez jaja, why not?
Koliko se Martina koju gledamo na malim ekranima razlikuje od one koju poznaje vaša obitelj? Jesu li to dvije odvojene osobe?
Upravo se o tome radi. Martina na televiziji jer je javna osoba i to je jedna od brojnih uloga u mom životu, a privatno je - privatna Martina. Mislim da je već svima jasno da Martina nema potrebu, ova privatna, sebe prezentirati općoj javnosti i pokazivati. Mislim da je moja privatnost rezervirana za moju obitelj, za moje jako dobre prijatelje i ljude s kojima ja dijelim svoju svakodnevicu. Ne bih decidirano tvrdila da su to dvije odvojene osobe jer je nemoguće to odvojiti. Ali moj javni posao ima svoj opis, ima svoje zadatke, i u skladu s njima se ponašam. Mislim da bi čak i bilo jako neprimjereno da se mi koji na male ekrane ulazimo u tuđe domove, domove diljem Hrvatske, ponašamo u potpunosti privatno. To je moje mišljenje.