'Žalim što nisam bila...': Tihana Zrnić za Story o životu, ljubavi i nastupu na svjetskom prvenstvu
Nekadašnja Miss Zagreba i televizijska voditeljica danas je hrvatska reprezentativka u pickleballu te Otkriva što joj je donio sport, kako odrastaju njezine kćeri i za čim još žali.'Žalim što nisam bila sportašica', rekla nam je 47-godišnja Tihana Zrnić kada smo je nazvali kako bismo joj čestitali na nastupu na Svjetskom prvenstvu u pickleballu u Vijetnamu, gdje je kao hrvatska reprezentativka branila boje naše zemlje. Da, sport je oduvijek bio njezin veliki hobi, no pitamo se gdje bi danas bila ova Zagrepčanka da mu se odlučila potpuno posvetiti, točnije tenisu - svojoj prvoj ljubavi. Tihana je 1999. godine postala Miss Zagreba, a iste je godine osvojila i titulu druge pratilje na izboru za Miss Hrvatske. Nakon toga modne je piste zamijenila televizijskim studijem, okušala se u poduzetništvu, a sport je i dalje ostao njezina velika ljubav. Sportski geni u njezinoj su obitelji itekako prisutni. Njezin brat blizanac Vedran bio je hrvatski rukometni reprezentativac, a sportska se tradicija nastavila i u obitelji koju je sama stvorila. Iz braka s poznatim nogometnim vratarom, danas trenerom i sportskim komentatorom Tomislavom Ivkovićem ima dvije kćeri - 20-godišnju Lunu i dvije godine mlađu Leni, koje su krenule profesionalnim sportskim putem. One su i nakon razvoda ostale središte svijeta svojih roditelja koji su im najveća podrška i najstrastveniji navijači, kako na sportskim terenima tako i izvan njih. A je li u njezinu životu ponovno mjesto pronašla ljubav, kako danas gleda na razvod i gdje se vidi za deset godina Tihana otkriva samo za Story.
Čestitke na nastupu na Svjetskom prvenstvu u pickleballu! Priznajemo, nismo ni znali da ste hrvatska reprezentativka u tom sportu. Kako se sve to dogodilo?
Pickleball sam prvi put vidjela prošlog proljeća u Americi gdje je posvuda mnogo terena. U početku mi se činilo da to nije sport za mene, sve dok ga prije dva mjeseca nisam probala. I onda - odmah Svjetsko prvenstvo ove jeseni! Prilagodba je nakon tenisa bila brza i strelovita pa sam uvrštena u hrvatsku reprezentaciju koja je ovoga rujna nastupila na Svjetskom prvenstvu u Vijetnamu.
Recite nam nešto više o Svjetskom prvenstvu. Kakva je bila atmosfera i kako ste zadovoljni nastupom?
U Vijetnamu je sudjelovalo 90 zemalja. Nama je kao maloj zemlji bila velika čast sudjelovati u tom svjetskom spektaklu i igrati protiv velesila poput Amerike, koja je osvojila prvenstvo, i Vijetnama, koji je bio drugi na svijetu. Pickleball se sve više razvija i kod nas. Otvaraju se centri u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Dubrovniku pa se i u Hrvatskoj stvara aktivna i kvalitetna baza igrača.
Što je zapravo pickleball i je li dostojna zamjena tenisu koji je, znamo, vaša prva ljubav?
Tenis je moja prva i najveća ljubav. Pickleball je, uz tenis, sada nova zanimacija koja mi se polako uvlači pod kožu. To je igra koju su odlučili zaigrati i mnogi bivši tenisači, među kojima su Andre Agassi i Steffi Graf. Pickleball je svojevrsna preslika tenisa na manjem terenu, s drukčijim reketom i lopticom. Riječ je o dinamičnoj igri za sve uzraste koja spaja elemente tenisa, badmintona i stolnog tenisa. Iznimno je društven sport, što je jedan od razloga zbog kojih je postao jedan od najbrže rastućih sportova na svijetu.
U medijima ste rijetko prisutni, kao da pomalo izbjegavate showbiz rubrike, no pred ekranima ste i dalje - kao sportska komentatorica na Sportklubu. Ima li novosti, novih izazova ili možda nekih neostvarenih želja vezanih uz televizijski posao?
Na Sportklubu sam već šest godina u ulozi teniske komentatorice. Kada radite ono što volite, onda to zapravo i nije posao. Tako je i meni. U našoj sportskoj redakciji vrlo je aktivno, od emisija do putovanja na teniska natjecanja. To znači da je dobro pa neka tako i ostane.
Kćeri Luna i Leni već su odrasle djevojke. U kojoj su životnoj fazi i kojim su putem krenule?
Obje su sportašice, punoljetne djevojke koje su već odabrale svoj put. Naravno, sportski. Luna studira i igra tenis u Americi, na koledžu u Dallasu, a Leni je prvotimka seniorske ženske odbojkaške ekipe Mladosti. Obje mnogo treniraju i putuju, a mi ih kao roditelji bodrimo i pratimo u svemu. Ipak, najveći je navijač baka, moja mama. To moram posebno spomenuti i naglasiti!
Je li vam bilo teško pustiti Lunu samu u svijet?
Nije bilo lako ni njoj ni nama kada je odlazila. Ipak, već smo bili navikli na njezina ranija teniska putovanja u Ameriku pa nam je zbog toga možda bilo malo lakše. Kada znamo da joj je dobro i da se dobro snašla, onda je i nama lakše.
Leni je, za razliku od Lune, još u Zagrebu. Kako se vas dvije slažete i kakvi su njezini planovi?
Leni je još u Zagrebu i trenira u Mladosti. I nju čeka put profesionalne sportašice, a na kojoj će adresi završiti, još ne znamo.
Obje su naslijedile sportski duh, i od vas i od tate. Tko im je veća podrška kada su natjecanja u pitanju? Koga više uključuju u svoj sportski život, a kome se povjeravaju kada je riječ o privatnim stvarima?
Tata Tomislav ipak je prvi kada su u pitanju sportski savjeti. Njega kćeri prvog zovu kada im treba savjet vezan uz sport. Za druga, ženska pitanja, tu sam ipak ja. Tata je više za odbojku, a ja za tenis.
Kako danas gledate na razvod? Mijenja li se vaš stav o tome s godinama i zrelošću koju one donose?
Na razvod uvijek gledam isto. Kao na jedan od problema koje treba riješiti kada se, i ako se, dogode. Tako sam gledala na njega tada, a tako gledam i danas.
A jesu li vam godine donijele neke nove mudrosti kada je ljubav u pitanju? Što vam je danas važno pri odabiru partnera i na što nikada ne biste pristali?
Kada je ljubav u pitanju, biram samo ono što mi odgovara i što je u skladu s mojim vrijednostima. Ono što mi donosi mir, uživanje i osmijeh na lice.
Ne možemo ne pohvaliti vaš izgled. Kao da uopće ne starite! Osim genetike, pretpostavljamo da iza toga stoje disciplina, briga o tijelu, ali i o psihičkom zdravlju...
Puno sporta ključ je moje figure. Volim red i disciplinu. Kada je čovjek zadovoljan iznutra, kada pronađe svoj mir i put, onda se to odražava i izvana. Volim se njegovati i brinuti o sebi. Djeca su odrasla i samostalna, a sada je vrijeme da se tempo malo smiri i da radim ono što volim. Za mene su to sport i putovanja. To me ispunjava.
Biste li se danas, s ovim iskustvom, ponovno prijavili na izbor za Miss Zagreba? I biste li podržali svoje kćeri da se požele baviti manekenstvom?
Nikada više, s ovim iskustvom, ne bih krenula u manekenske vode. To je bila mladost. Žalim što nisam bila sportašica. To mi je ipak više u krvi. Drago mi je što moje kćeri nisu krenule tim putem i što su odabrale sport.
Postoje li još neke želje koje niste ostvarili, a planirate? Gdje se vidite za deset godina?
Za deset godina vidim se u kući uz more ili okruženoj zelenilom, sa psom bokserom pokraj sebe. Nakon 12 godina ostali smo bez naše mezimice, bokserice Šape. To je jedino što znam da želim u budućnosti.
Više fotografija pogledajte u galeriji: