Hrvoje Šalković ugostio nas je u svom domu i pričao o desetom romanu, sinu i novoj ljubavi: 'Još to ne mogu zamisliti'
U povodu izlaska desetog romana 'Ptice bez neba' pisac Hrvoje Šalković govori o londonskim godinama koje su ga inspirirale, prijateljskom odnosu s bivšom partnericom Anom Gruicom Uglešić, avanturama sa sinom Maratom te ljubavi kojoj se još nada, iako priznaje da već dugo nije bio zaljubljen.Hrvoje Šalković dočekao nas je u svom zagrebačkom domu s novom knjigom u rukama. Njegov deseti roman 'Ptice bez neba' dijelom je inspiriran i vlastitim iskustvima iz Londona devedesetih, no iako iza sebe ima već deset romana, uzbuđenje zbog novog književnog projekta, priznaje, jednako je kao i na početku karijere. Riječ je o njegovu dosad najambicioznijem romanu u kojem se isprepliću tri naizgled različite priče, a njihovo povezivanje bilo je pravi autorski izazov.
'Ima mene malo u svemu tome, ali dok pišem, uvijek bježim od sebe', započinje Hrvoje objašnjavajući kako su se dijelovi priče postupno slagali u cjelinu.
Jedan od glavnih likova je Boris koji u London stiže s dva ruksaka, pokvarenim koferom i 800 funti u džepu. Tu je i Darina, četrnaestogodišnja Ukrajinka koja s majkom, bježeći od ratnih razaranja, dolazi na Krk, kao i Damjan, mladić koji s prijateljima pokreće posao u Aziji. Njihovi se životi na različite načine isprepliću stvarajući priču koja nadilazi granice pojedinačnih sudbina.
'Nikad autor ne pronađe teme, uvijek teme pronađu njega. Znao sam da želim ispričati priču o Londonu devedesetih jer sam ondje živio u tom razdoblju pa je nekako došlo vrijeme da to iskustvo pretočim u roman. No ostali fragmenti pojavili su se na prilično neobičan način. Konkretno, djevojčicu i njezinu majku, izbjeglice iz Ukrajine, doslovno sam sanjao. Probudio sam se u tri ujutro, upalio svjetlo, uzeo papir i počeo njihovu priču povezivati s londonskim dijelom romana', otkriva nam Hrvoje koji smatra da dobar pisac mora znati osmisliti likove i svjetove koji će čitatelja uvjeriti da doista postoje.
A jedan od najvažnijih svjetova u Hrvojevu privatnom životu već je jedanaest godina njegov sin Marat kojeg je dobio u vezi s glumicom Anom Gruicom. Iako njihova ljubavna priča nije potrajala, danas su u odličnim odnosima te sina odgajaju kao prijatelji i roditelji koji su od početka znali da je njegova dobrobit na prvome mjestu. O bilo kakvim ozbiljnijim sukobima i nesuglasicama, kaže, nema ni govora.
'Nije nam išlo kao partnerima, ali išlo nam je kao prijateljima. I to je sve. Vrlo jednostavno. Čujem da posvuda ima ružnih priča o bivšim partnerima i groznim odnosima. Ja to ne poznajem. Kod nas je sve normalno. Ne znam kako smo uspjeli, ali stvarno nije bilo teško. Ne znam za drukčije odnose i bilo bi mi glupo i čudno da je drukčije', govori Hrvoje koji je, osim književnosti, strastveno posvećen i putovanjima.
Do danas je obišao čak 142 zemlje, a otkako je Marat napunio šest godina, na putovanja ga, kad god je to moguće, vodi sa sobom. Zajedničke avanture postale su neizostavan dio njihova odnosa, a Hrvoje ne skriva koliko uživa u tome što sinu može pokazati svijet izvan granica svakodnevice.
'Sve je lakše zato što sam vlasnik putničke agencije. Ponekad povedem grupu kao voditelj putovanja, a Marat tada obavezno ide sa mnom. Bio je u točno 20 zemalja, od čega 14 izvan Europe. Zajedno smo bili u Tanzaniji, Vijetnamu, Kambodži, Tajlandu, Singapuru, Maleziji, Indoneziji… Bome se već naputovao', smije se Hrvoje.
A kakav je Marat kao suputnik?
'Genijalan! Ne voli duge letove preko oceana i tada malo gunđa, ali realno, tko ih voli? Čim sletimo, postaje savršen suputnik. Sve mu se da, sve mu je zanimljivo. Voli izlete, šetnje, razgledavanja, ali bez problema će i zaroniti duboko pod površinu, skočiti na zipline ili napraviti bilo koju ludoriju koju tata predloži. Meni je on najbolji suputnik, bez konkurencije', ponosno ističe.
Do kraja godine otac i sin imaju još nekoliko velikih planova. Krajem studenoga odlaze u London gdje će zajedno gledati nogometnu utakmicu Arsenala i Manchester Cityja. No Hrvoje neće propustiti priliku ni da Maratu pokaže grad u kojem je nekoć živio i koji mu je, očito, ostao posebno drag. Nakon Božića slijedi nova avantura, putovanje u Južnu Ameriku gdje će dočekati Novu godinu.
'Kupio sam karte za jedan lijepi beach bar na Copacabani gdje ćemo dočekati Novu godinu, gledati vatromet i uživati. Jedva čekam, pogotovo zato što će s nama biti i nekoliko prijatelja, kao i moja sestra. Bit će nam jako zabavno', otkriva nam kroz smijeh.
S Maratom provodi sve praznike i svaki drugi vikend. Još od pete godine Marat samostalno putuje avionom na relaciji Split - Zagreb, što je u njihovoj obitelji odavno postalo sasvim uobičajeno.
'Mama ga doveze na splitski aerodrom, ondje ga preuzmu stjuardese, a u Zagrebu ga predaju meni. Istim se putem i vraća. Toliko se naviknuo da mu je vožnja avionom danas ono što je meni u njegovim godinama bila vožnja tramvajem od Črnomerca do Trga bana Josipa Jelačića', uz smijeh govori Hrvoje.
Zajedno provode mnogo vremena, osobito tijekom školskih praznika.
'Ljeti je sa mnom više od dva mjeseca, zatim tri tjedna za Božić, deset dana tijekom zimskih praznika, deset dana za Uskrs… Stvarno imamo puno zajedničkog vremena', ističe.
A Marat je, baš poput većine dječaka svojih godina, zaljubljenik u nogomet. U Splitu igra za NK Spalato, a u Zagrebu za NK Vukovi. Zanimaju ga i videoigre te vožnja biciklom, no putovanja s tatom ipak imaju posebno mjesto na njegovoj listi. Za Hrvoja je najvažnije ono što njegov sin na tim putovanjima uči o ljudima i svijetu.
'Zna da na svijetu postoje ljudi različitih boja kože i da žive u različitim kulturama. Zna da se ljudi mole Bogu u crkvi, džamiji, hramu ili stupi. Zna da postoji strašno siromaštvo jer ga je vidio u Africi i Aziji. Zna i da su sva djeca na planetu zapravo ista kao on, da ih zanimaju nogometna lopta i čokolada te da ih odrasli štite i vole. Mislim da je upravo to najvažnije što je trebao naučiti na putovanjima', govori Hrvoje.
Dok je Marat u Splitu, Hrvoje se okreće sebi, svojim obavezama i vlastitim interesima. No na pitanje o ljubavi i privatnom životu nekada jedan od najpoznatijih hrvatskih zavodnika priznaje da ga je gotovo sram reći koliko je vremena prošlo otkako je posljednji put bio zaljubljen. Iako bi volio da mu se dogodi nova ljubav, zasad se jednostavno nije pojavila. U posljednjih nekoliko godina, otkriva, bio je na samo dva spoja.
'Imam previše godina i previše dejtova u nogama pa vrlo brzo znam što će se dogoditi. Sve mi je nekako predvidljivo i više mi nije fora. Svu svoju energiju, vrijeme, nade i novac fokusiram isključivo na svojeg sina. Ne kažem da je to ispravno, ali zasad je tako. Možda se to i promijeni', iskreno kaže.
Ipak, ne zatvara vrata ljubavi. Dapače, nada se da bi se uskoro mogla pojaviti žena koja će mu u samo nekoliko sekundi promijeniti pogled na život. Netko tko će ga iznenaditi, zaintrigirati i natjerati da ponovno povjeruje kako se one najvažnije stvari događaju kada ih najmanje očekujemo.
'Nadam se da ću ipak naletjeti na neku super damu zbog koje će mi se cijeli život promijeniti u deset sekundi', priznaje.
A ako se to dogodi, možda će jednoga dana biti spreman i na korak koji mu se danas još čini pomalo nestvarnim, upoznati novu partnericu sa sinom.
'Još to ne mogu zamisliti. Zamišljam kako sjedimo na nekom ručku i ja njih dvoje upoznajem, ali cijela mi je ta situacija nekako nestvarna. Kako bi rekao moj sin, to je totalni cringe. Ali možda se i dogodi. Nikad čovjek ne zna, sve je to za žive ljude', zaključuje Hrvoje Šalković.