'Moje novo poglavlje': U zagrebačkom domu Darije Lorenzi Flatz ekskluzivno smo zavirili među korice njene nove knjige
Ekskluzivno - glumica Daria Lorenci Flatz o perfekcionizmu, majčinstvu, ambiciji i strahu od neuspjeha ususret izlasku nove knjige 'Ja, glumica!'Prvi smo zavirili među korice knjige glumice Darije Lorenci Flatz koja je već u predstavi 'Ja, glumica!' otkrila ono što se često skriva iza uspjeha: perfekcionizam, sumnje i strah od neuspjeha. S njom smo razgovarali o majčinstvu, ambiciji, starenju i visokim očekivanjima koja sama sebi postavlja te knjizi koju s nestrpljenjem iščekuje.
'Ja, glumica!' naslov je koji zvuči kao izjava identiteta, ali i kao svojevrsna obrana vlastitog poziva. Kada ste prvi put osjetili potrebu ispričati svoju priču, ne samo kao glumica, nego i kao žena koja stoji iza svih svojih uloga?
Dugo mi se u glavi rojila ideja da bih željela napisati nešto svoje, napraviti stand-up komediju s elementima drame koja bi na najbolji mogući način izrazila sve ono što želim podijeliti s ljudima. Na druženjima su često spontano izlazili moji monolozi koji su zabavljali ljude, a ja sam osjećala da bih od njih mogla nastati predstava. Željela sam na jednome mjestu okupiti svoje dojmove o svijetu i životu, promišljanja o ulozi žene i majke, multitaskingu, postojanju, smislu, prilagodbi i identitetu. Pjevači mogu održati koncert, plesači izvesti svoju točku, a meni se činilo da bi bilo sjajno imati kolaž monologa kroz koji bih i kao glumica publici mogla pružiti izvedbeni užitak, ali i izraziti sebe. Dvije sam godine razmišljala o tome kako bi taj projekt trebao izgledati, kakav pristup odabrati i s kim surađivati. U jesen 2025. počela sam probe s Anom Tonković. Krenule smo od mojih bilješki i improvizacija, snimale materijal, transkribirale ga, dorađivale i nadograđivale.
U sve se uključio i vaš suprug?
Da, Emil se uključio u cijeli proces. Kod kuće smo zajedno razrađivali ideje, a Ana i ja dalje smo ih razvijale na probama. Bila je to prava sinergija. Emil je osmislio vizualni identitet i plakat, a danas putuje sa mnom i brine se o tehničkoj podršci predstavi. U završnoj fazi pridružio nam se Krešimir Dolenčić koji nam je pomogao ritmizirati predstavu i oblikovati je tako da pred publikom funkcionira na pravi način. Kada ste toliko uronjeni u vlastiti materijal, teško je procijeniti trajanje pojedinih dijelova i sagledati cjelinu iz vanjske perspektive. Larisa Lipovac bila je zadužena za pokret, Emina Kušan za kostime, Vedran Kasap za glazbu, a Saša Fristić za svjetlo. Bio je to prekrasan timski rad, a Krešimiru sam posebno zahvalna jer nam je svojim redateljskim pogledom pomogao da sve što smo stvorili dobije pravi oblik. Zahvalna sam i svom HNK koji mi je pružio podršku i omogućio premijeru u HNK2. Danas se predstava u Zagrebu može pogledati u Histrionskom domu, a igra se i diljem Hrvatske. Uskoro ću imati četrdesetu izvedbu.
Cijeli intervju i ulomak iz knjige ekskluzivno možete pročitati u novom broju magazina Story koji vas čeka na kioscima od srijede, 21. listopada!
U novom broju magazina Story čekaju vas i ove teme:
- ANTE TRAVIZI I PINO KOVAČEVIĆ: Smiješni dečki društvenih mreža
- ANA RADIŠIĆ: 'Pola moga srca pripada njemu'
- NIKA PAIĆ: 'Snovi trže trud, upotnost i otvoreno srce'
- BEATY TALK: Anamarija Brkić