Prvi mjeseci s Lunom: Ekskluzivno smo zavirili u dom zlatne olimpijke Barbare Đinović i njezina supruga FIlipa
Otkako je prije dva mjeseca zlatna olimpijka Barbara Đinović postala majka, obuzeo ju je neopisiv osjećaj ljubavi prema kćerkici Luni, ali i suprugu Filipu koji se odlično snašao u ulozi oca.Proslavljena hrvatska džudašica Barbara Đinović i njezin suprug, također džudaš Filip Đinović dobili su kćerkicu Lunu koja je u njihov svijet unijela novu dimenziju sreće, ljubavi i svakodnevnih malih rituala. Iako je navikla na disciplinu, velike izazove i pobjednički mentalitet, 32-godišnja Barbara priznaje da je majčinstvo iskustvo za koje se teško možeš potpuno pripremiti. Pogotovo zašto je Luna rođena radnije, a ona nikako nije bila pripremljena na prijevremeni carski rez. No sportski duh, i psihički i fizički, ovoj je Splićanki pomogao u izazovima koje je pred nju stavilo majčinstvo. U iskrenom razgovoru za Story otkrila nam je kako izgleda njezina svakodnevica s malenom Lunom, kakav je Filip u ulozi oca, kako se oporavlja nakon porođaja i zašto se ne opterećuje brzim povratkom u sportsku formu. Između obiteljskih šetnji, neprospavanih noći i postupnog povratka treninzima Barbara danas uživa u svojoj najdražoj životnoj pobjedi - majčinstvu.
Opišite nam u tri riječi posljednja dva mjeseca otkako je Luna uljepšala vaš svijet?
Tri riječi - sreća, sreća, sreća. Stvarno nam je Lunica malo klupko sreće, svima nama, cijeloj obitelji, i baš nas je sve razveselila.
Koliko su se promijenili prioriteti - poslovni, bračni - i koliko je promjena Luna unijela u vašu svakodnevicu?
Promijenili se jesu, naravno. Prva nam je beba, a Filipovim roditeljima i prvo unuče pa se sada stvarno sve vrti oko nje i ona je svima prioritet. Svi je mazimo i pazimo. Ali neke naše navike, druženja i stvari koje smo prije radili nismo prestali raditi. Samo je sada i ona s nama te sve nekako hendlamo zajedno. Ne mogu reći da nam se život potpuno promijenio, samo se sve prilagodilo njoj. Čak je već bila sa mnom i na jednom eventu pa mislim da ćemo nastaviti živjeti kao i dosad, samo će Luna sada svagdje biti s nama.
Jeste li u sedmom nebu, i vi i suprug Filip? Zateknete li se kako zaljubljeno gledate u svoju Lunu?
Definitivno jesmo! Kad ona spava u krevetiću kraj našeg, Filip i ja znamo samo stajati, gledati je i govoriti: “Vidi je kako je slatka.” Pogotovo sada kad je malo narasla i počela dobivati one crte male bebe. Stvarno joj se znamo diviti dok spava. A kad nas gleda, onda nam je još slađa.
Kakav je osjećaj bio kada ste na porođaju doznali da ste dobili kćer s obzirom na to da niste unaprijed htjeli znati spol djeteta?
Najvažnije nam je bilo da beba bude zdrava i stvarno smo se jednako veselili i dječaku i djevojčici. Upravo zato nismo ni htjeli unaprijed znati spol, bilo nam je lijepo da nam to ostane iznenađenje do samog porođaja. Ali priznajem da sam ja možda potajno ipak malo više priželjkivala curicu. Nekako sam u glavi imala sliku Filipa s djevojčicom i baš mi je ta slika bila posebno lijepa. I, eto, na kraju mi se ta mala želja i ostvarila.
Jeste li bili zabrinuti s obzirom na to da je Luna rođena nešto prije termina?
Jesmo i nismo. S Lunom je od početka sve bilo u redu, a kod mene je problem bio povišen tlak. Znali smo da je s bebom sve dobro i da se prijevremeni porođaj zapravo mora dogoditi više zbog mog zdravstvenog stanja nego zbog njezina. Naravno da postoji određena briga kad znaš da beba dolazi ranije, ali najvažnije nam je bilo to što smo cijelo vrijeme znali da je s Lunom sve u redu.
Zašto Luna, koje je posebno značenje tog imena?
Ime Luna se svidjelo i Filipu i meni. Tražili smo ime koje će nam se oboma svidjeti i kad smo došli do Lune, odmah smo se složili. Nema neko posebno značenje iza toga. Znamo da Luna znači mjesec, ali nismo se vodili simbolikom, nego nam je ime jednostavno sjelo na prvu.
Kakav je Filip tata? Jeste li se još više zaljubili u njega otkako ste ga doživjeli i u ulozi oca?
Mogu reći da jesam. I ona slika koju sam imala u glavi, zbog koje sam možda malo više priželjkivala curicu, stvarno se ostvarila. Uživam ga gledati kako se igra s njom, kako je mazi i koliko je uključen u sve u vezi s njom. Presvlači je, pomaže u svemu i potpuno je opušten, nema nikakva straha. Stvarno je super tata.
Kakva ste majka?
Pa valjda sam dobra majka, nadam se. Trudim se prije svega biti smirena. Luna je stvarno super bebica, nije zahtjevna i zapravo mi je puno olakšala ovaj početak majčinstva. Imala sam prostora da se priviknem na nju, a i ona na mene i zasad mislim da nam stvarno super ide.
A kakvo je majčinstvo? Osim što je prelijepo biti majka, je li teško, izazovno, dojite li, budite li se noću?
Izazovno je prvenstveno zato što ti je sve novo i u početku ne znaš odmah prepoznati što bebi treba. Ali jako brzo počneš prepoznavati njezine signale, već znaš koji plač što znači i što joj u tom trenutku smeta. Luna je stvarno dobra beba. Jede, spava i uglavnom je mirna, a kad plače, onda nešto treba pa brzo shvatimo što je. Dojim je i budim se noću kad je gladna, ali nakon toga obje nastavimo spavati. Svi komentiraju da ne izgledam previše umorno, a mogu reći da se tako i osjećam. Nadam se samo da će tako i ostati.
A kako ste vi nakon porođaja - psihički i fizički? S obzirom na vaše sportske uspjehe i karijeru, vjerujemo da ste jaki i mentalno i fizički te spremni za velike napore, no jesu li trudnoća, porođaj i majčinstvo nešto na što se nikada ne može pripremiti?
Mislim da se zapravo nikad ne možeš potpuno pripremiti na ono što te čeka. Išla sam na dva trudnička tečaja te sam stvarno se pokušala informirati i pripremiti, ali ni u jednom scenariju nisam zamišljala prijevremeni hitni carski rez. Na takve stvari te ništa ne može pripremiti. Mislim da mogu biti zahvalna sportu jer sam cijelu tu situaciju prošla dosta smireno i bez velikog stresa. Psihički se stvarno dobro osjećam i nisam imala neke teže faze nakon porođaja. Mislim da mi je i Luna u tome puno pomogla jer je stvarno dobra beba. Najzahtjevniji mi je bio onaj prvi dio dok je ona još bila u bolnici, ta razdvojenost mi je baš teško pala i tada sam bila tužna. Otkako je došla kući, stvarno je sve puno lakše. Fizički se također osjećam dobro, svakim danom sve bolje. Polako osjećam da se vraćam u normalu, počela sam i s laganim treninzima, čak lakšima od onih koje sam imala u trudnoći, upravo zbog carskog reza. Vraćam se pomalo na staro, ali nigdje mi se ne žuri.
Kako izgleda vaš dan uz Lunu? Stižete li obavljati druge obaveze, kuhate li ili koriste pomoć vaše majke te uživa li ona u baka‑servisu?
Minimalno koristimo baka-servis. Tip sam osobe koji voli biti stalno negdje u điru i izvan kuće, a Luna uglavnom ide sa mnom. Ili smo nas troje ili smo nas dvije, ali stalno smo u pokretu. Kad mi je baš nezgodno voditi je sa sobom, onda je ostavim kod bake, ali zasad stvarno stignem dosta toga. Budući da Luna dobro spava, u tom razdoblju pokušam se što bolje organizirati i obaviti što treba. Jedino sada imam drugačije prioritete kad je riječ o obavezama po kući. Ono za što mi trebaju dvije ruke radim dok Luna spava, a ono što mogu jednom rukom može pričekati. Netko je jednom rekao da tek kad dobiješ bebu shvatiš koliko toga zapravo možeš napraviti jednom rukom i stvarno je tako.
Tražite li savjete drugih ili slušate svoju intuiciju?
Volim čuti savjete i nemam ništa protiv njih jer znam da su uglavnom dobronamjerni. Ali na kraju ovisi o situaciji hoću li ih prihvatiti ili ne. Neke savjete stvarno poslušam i dobro mi dođu, a na neke samo u sebi okrenem očima, nasmijem se i nastavim po svome.
Barbara, prekrasno izgledate, vidjeli smo vas i na nekim eventima, nasmijanu, dotjeranu, rekli bismo da ste se brzo vratili u formu.
U trudnoći sam dobila dosta kilograma, čak 25, i mislim da je velik dio toga zapravo činila voda. Sada to sve polako odlazi i zadovoljna sam kako se moje tijelo oporavlja, ali stvarno si ne stvaram nikakav pritisak. Godinama mi je tijelo bilo alat, posao i način života pa mi je možda baš zato sada još jasnije koliko je nevjerojatno to što je prošlo u trudnoći, pri porođaju i oporavku. Naravno da ima još posla i da ću s treninzima polako vraćati formu, ali ne osjećam da se moram što prije ‘vratiti’ negdje. Ovo tijelo je napravilo nešto nevjerojatno i želim mu dati vremena. Idem korak po korak, bez uspoređivanja i bez žurbe. Forma će se vratiti kad za to dođe vrijeme.
Jeste li vi i suprug proslavili prvu godišnjicu braka, koja je bila sada u listopadu?
Jesmo, otišli smo na večeru i tada smo se poslužili baka-servisom pa su mama i tata malo uživali sami s unučicom. Filip je već sutradan rano ujutro putovao za Dubrovnik suditi, a vikendi su nam uglavnom puni - njemu najviše poslovno, pa nam je ta večera bila sasvim dovoljna da obilježimo godišnjicu. Kad Lunica još malo naraste i kad uhvatimo malo više vremena, voljeli bismo nekamo otići svi troje i proslaviti godišnjicu, ali zasad nam je najljepše ovako, u našem novom ritmu.
Postoji li neka samo vaša priča, priča vas, Filipa i Lune od prvog dana - način na koji se uspavljujete ili mazite?
Nemamo neku posebnu priču, ali već smo uhvatili svoj ritam. Luna se budi jednom ili dva puta tijekom noći, ujutro je nahranimo i onda uglavnom krećemo van. Danju često spava u kolicima dok šetamo po Žnjanu. Navečer najčešće zaspe na Filipovim prsima. On dođe s treninga, ja je nahranim i prebacim njemu, a ona zaspe na njemu. Nakon toga je zajedno prebacimo u krevetić i tako nam najčešće završi dan.
Koliko planirate biti na rodiljnom dopustu?
Iskreno, ne znam što rodiljni dopust znači u mom slučaju jer sam već krenula s laganim treninzima i polako se vraćam u svoj ritam. Ne planiram ništa forsirati ni unaprijed određivati. Idem polako i osluškujem kako se osjećam, ali definitivno nisam tip koji će potpuno stati i ništa ne raditi.
I što biste poručili svojoj kćeri na samom početku njezina životnog puta, nešto što joj želite da je prati cijeli život?
Voljela bih da Luna prije svega bude dobra osoba, to mi je najvažnije. Voljela bih joj poručiti da bude hrabra, da vjeruje u sebe te da se ne boji slijediti svoje snove i ciljeve. Da zna da neće uvijek sve biti lako, ali da uz upornost i vjeru u sebe može napraviti puno toga.