Najpoznatija hrvatska teatrologinja, Mani Gotovac, preminula je prije točno sedam godina, na svoj 80. rođendan. Nakon što joj je dijagnosticirana teška bolest, Mani je odbila liječenje i odlučila otići s ovog svijeta pod vlastitim uvjetima, baš kako je donosila i ostale odluke u svom životu, kojeg je otvoreno i iskreno ogoljavala u svojim knjigama.
Ugledna kazališna kritičarka bila je prva intendantica u povijesti hrvatskog glumišta, a tijekom svojeg angažmana izazvala je i jedan veliki skandal. Bilo je to 2006. godine, kada je hrvatska javnost doznala da će Mani angažirati Severinu Vučković u mjuziklu 'Karolina Riječka'. Severina je dobila glavnu ulogu u mjuziklu, a osim dijela javnosti, protiv te odluke Mani Gotovac ustao je i niz glumaca i redatelja.
Unatoč njihovom protivljenju, predstava je postala hit i prodavala se danima unaprijed. Nakon toga Mani je Severinu angažirala i u predstavi 'Gospoda Glembajevi' te joj dodijelila ulogu barunice Castelli.
Prisjećajući se jednom prilikom skandala koji su zajedno izazvale, Severina je Mani nazvala svojom 'kazališnom mamom'.
'Mani Gotovac sam vidjela dva puta prije nego me pozvala da glumim u kazalištu. Prvi put u jednoj emisiji za mlade u kojoj smo gostovale, drugi put (ustvari ju nisam ni vidjela, al' ona kaže da mene je) kad je došla na moj dobrotvorni koncert u HNK-u Split, 2001. godine. Kad je postala intendant HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci, nazvala me i našle smo se u Lisinskom na kavi. Kad je progovorila, odmah sam se zaljubila u nju. Predložila mi je da glumim u predstavi (istoimenu ulogu) 'Karolina Riječka'. Ma ja bi pristala i da me je zvala da joj svaki dan kuvam kavu. Bila je osoba koju želiš slušati, upijati svaku rrrriječ s razvučenim 'r'. Bila je puna priča, puna života i strasti. Kad me, nakon tri godine, pozvala da glumim barunicu Castelli-Glembay, uvjeravala me da to moram učiniti. Usrljala sam u to 'grlom u jagode', iako sam slutila da ćemo se morati obje braniti kao dva Don Quijotea', započela je tada.
'Morala sam biti jako dobra kao barunica Castelli, samo da nju previše ne napadaju. Postale smo prijateljice koje su išle u šetnje, na izložbe, u teataRRR.... Spavala sam u njenom krevetu, kuhala mi je domaću spizu i brinula o meni kao mama. I bila je moja kazališna mama, kao i brojnim mladim umjetnicima koje je obožavala', napisala je Severina uoči premijere predstave Mani Gotovac 'Rastanci', koja je održana na Svjetski dan kazališta u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci.
Privatni život Mani Gotovac obilježila je velika tragedija, koja ju je potpuno shrvala 1984. godine. Njezina kći Ana, koju je dobila s drugim suprugom, slikarom i scenografom Željkom Senečićem, umrla je od raka u šestoj godini, a o njezinoj je smrti Mani pisala u drugom dijelu knjige 'Fališ mi'. Opisala je kako je na Aninom grobu jela i spavala te je kćeri na groblju pjevala i uspavanke. U knjizi se prisjetila i dana kada su njezinoj kćeri dali posljednju dozu morfija u bolnici.
'31. siječnja. Ana je u komi. Prima infuzije. Poslijepodne skače joj temperatura. Dah joj miriše na vrućicu. Đive je njuši. Oko 21 sat dolazi Cico. Ana se guši. Đive ne može ući u spavaću sobu. Leži na pločicama u kuhinji u embrionalnom stanju. Ne miče se. Ništa ne pita. Ozdravit će mala, govori samoj sebi. Petak, 3. veljače. Dajte joj morfij. Zar ne vidite da je boli? Svi su se smirili. Cico je prišao Ani i počeo slušati otkucaje srca. 'Ti znaš, mama, da ja imam veliko malo slce.' U 18 sati i 30 minuta Cico je prekrio njezino lice pelenom. 'Je li čista pelena', pitala je Đive od mora. Cico je izveo Đivu iz sobe i vodio je nekim bezbrojnim uskim hodnicima i sobama i nešto joj je govorio, a ona ništa nije razumijevala. Nije ni primijetila kad su joj dali injekciju za umirenje', napisala je Mani.
Nakon Anine smrti raspao se njezin brak sa Senečićem. Njezin prvi suprug bio je skladatelj Pero Gotovac, s kojim je dobila kćer Katju. U braku su bili 14 godina, a Mani je nakon razvoda zadržala njegovo prezime.