Premda nije sklona tamnim mislima, 2020. je ozbiljno prodrmala i svijet 38-godišnje osječke dizajnerice Marine Jerant. Osim što je morala pronalaziti nove načine za održavanje dotadašnjeg poslovanja na ionako specifičnoj modnoj sceni, odlučila je negativu zamijeniti novom vizijom za svoj brend Lukabu, pronaći inspiraciju u vlastitome umjetničkom univerzumu i okrenuti stvari naglavačke. U međuvremenu je osmislila novu kolekciju vjenčanica, kojom je započela novu stranicu svoje karijere...
Epidemija koronavirusa, a zatim i serija potresa dubinski su izmijenili naše živote tijekom povijesne 2020. godine. Industrija mode postala je zapravo suvišna. Kako se vi, kao dizajnerica, nosite s time? Jeste li se uspjeli snaći u novim uvjetima života i poslovanja?
Trebala je biti ključna, no znamo što se dogodilo. Pritom ponajprije mislim na to da je trebala biti ključna za potražnju kreacija brenda Lukabu jer smo tim i ja strateški promišljali i željeli da 2020. godine zatvorimo kredit kojim smo započeli proizvodnju. Uložili smo u strojeve i ambalažu te u web shop. Epidemija je to sve promijenila. Kako bismo opstali i zadržali radna mjesta podignula sam novi kredit. I eto nas u 2021. godini!
Je li vas ova kriza potaknula na kreativnost? Ili nije? Kako se kao kreativka nosite s negativnostima kojima svjedočimo posljednjih godinu dana?
Nikada neću zaboraviti taj 7. ožujka 2020. kada su klijenti počeli otkazivati dogovorene narudžbe, što apsolutno razumijem, ali kad je egzistencija u pitanju, mijenjaju se odnosi snaga. Bila sam prvi put u život prestrašena, imala sam osjećaj nemoći i tjeskobe. Naravno, na meni se to nije vidjelo, pokušala sam bunt prema situaciji destilirati u nešto novo. Kreativnost se probudila u jesen, moje omiljeno godišnje doba. Dva sam mjeseca s timom naporno radila na novoj kolekciji. Mislim da nikada nisam bila zahtjevnija. Odlučila sam napraviti makeover izložbenog prostora Lukabu. Maksimalno sam iskoristila to vrijeme ‘čekanja’.
Živite i radite u Osijeku. Kakva je osječka, odnosno slavonska modna scena? Znamo dosta vaših kolega koji su napustili Slavoniju kako bi stvarali u Zagrebu. Jeste li razmišljali o tome?
Ne. Moj se rad temelji na proizvodnji u Osijeku. Najveći tekstilci koji su radili za Hugo Boss i Moncler su s ovih područja. Upravo ti stručni ljudi rade za Lukabu. Jako mi je važna proizvodnja i imam plan izvoziti, širiti se na inozemno tržište. No moram još mnogo učiti i raditi, ali i biti spremna na veće kapacitete i ulaganja. Jednom mjesečno dolazim u Zagreb s kolekcijom u jedan poznati hotel, gdje se družim s klijenticama i raduje me što su mi termini sastanaka puni i prije nego što objavim da dolazim. Klijentice su nam iz cijele Hrvatske i nemam osjećaj da sam zakinuta jer proizvodim u Osijeku. Iz Osijeka ljudi odlaze, toga sam svjesna već pet godina, no prilagodila sam se situaciji.
Upravo ste predstavili novu kolekciju.
Prošle su godine vjenčanja bila gotovo stran pojam, ove se godine buduće mladenke još sramežljivo odlučuju odrediti datum vjenčanja. Koliko je to utjecalo na vaše promišljanje nove kolekcije?
Lukabu je prepoznat po laganim i lepršavim vjenčanicama pa nisam imala potrebu umanjivati količine materijala ni aplikacija. Namjerno sam dodala elemente glamura, prkoseći koronavirusu - naše cure zaslužuju najbolje jer je to njihov dan. Zasad su oduševljene tim potezom. Kad je bal, neka je...
Kako biste opisali kolekciju? Koji su to ključni stilski akcenti u vašim komadima?
Nadahnuta je dubinskim preslagivanjem same sebe, kada sam došla do ovog ‘novog minimalizma’ koji je postao središnji dio nove kolekcije. U svom procesu mentalnog čišćenja i promišljanja polazim od čistog komada prozračne i nježne tkanine tila te je ispreplećem s harmonijom čistih i jednostavnih detalja, delikatnom čipkom i ručno perlanim detaljima. Moj dizajn kao da ima opipljivu strukturu oblaka. Volim avangardne i umjetničke detalje povezivati s čistim, minimalističkim krojevima i tako stvarati kreacije koje uspješno spajaju tradicionalno i suvremeno, glamurozno - na moj način.