Nameće se godinama ideja o graševinama kao mladim i svježim vinima koja treba potrošiti do sljedeće berbe, a riječ je o sorti koja može puno više. Pokazuju to vina stara 20, 30 pa i 50 godina koja su u odličnom stanju. Podrijetlo graševine nije razjašnjeno, no sigurno je da se u Slavoniji i Podunavlju snašla najbolje na svijetu. Toliko dobro da je i Jancis Robinson, britanska vinska kritičarka s titulom Master of Wine, u opsežnoj knjizi Wine Grapes sortu predstavila pod hrvatskim nazivom, a ne u većim vinskim zemljama uvriježenima riesling italico, welsh riesling, olasz riesling, laški rizling... Napisala je i kako najvjerojatnije i potječe iz panonskog bazena.
Obična dobra graševina je jesensko vino, tek godinu dana nakon berbe počinje davati naznake kakva će doista biti, a prava slika primjereno odnjegovanoga grožđa u vinogradu te vina u podrumu pokazuje se nakon dvije do tri godine, kod nekih i puno kasnije. Jedinstvena je i po tome što daje sve tipove i stilove vina osim crnih. U ovoj Trici predstavljam tri nesvakidašnje graševine iz Zlatne doline između Požege i Kutjeva.
Iskusan jazzer svira po svom, riječi su kojima požeški enolog Goran Josipović opisuje bijeli brut pjenušac Jazz. Ne radi ga samo od graševine, otprilike je trećina rajnskog rizlinga, no u mirisu i okusu dominiraju voćnost i svježina svojstvene našoj najznačajnijoj sorti. Metoda je klasična, druga fermentacija u boci traje najmanje dvije godine, što vinu osigurava punoću, a arome nastale iz vrenja ipak ne prekriju sasvim one koje daju sorte. Jazz se može piti u svim prilikama, kao aperitiv, uz laganija jela od ribe i mesa, nakon obroka, uz razgovor, u intimnom društvu.
Za ovo vino radio si sve upravo suprotno od onoga što sam te učila, rekla je Vladi Krauthakeru iz Kutjeva dugogodišnja savjetnica, nažalost pokojna prof. dr. Dubravka Premužić, nakon što je napravio jantarna vina, nastala dugotrajnim „namakanjem“ bobica u vlastitom soku, od zelenca, verduzza i graševine. Nazvao ih je Kuvlakhe. „Ku“ označava Kutjevo, „vla“ je prvi slog njegova imena, a slova „khe“ izvadio je iz prezimena. Riječ je o jednom od rijetkih vina koja s vremenom postaju bolja. Puno je, zrelo, ali i nevjerojatno osvježavajuće. Traži veeeeliku čašu i pravo vinsko ili intimno društvo.
Priča o graševini ne može proći bez Ive Enjingija. U njegovu podrumu ih je tridesetak, ako ne i više, iz raznih godišta. Velika većina su predikatna vina, kasne i izborne berbe, zato što Enjingi redovito bere grožđe kasnije nego ostali vinogradari, ali to ne znači i da su (pre)slatke. Polusuha graševina izborne berbe iz 2004. još se može kupiti u Vrutku. Doduše, u polubuteljki, od 0,375 litara, no sve najbolje stiže u malim pakiranjima. Ima 16 godina, nije, dakle, još punoljetna, raskošnog je mirisa i punog okusa. Tipično Enjingijevo vino, što znači i da je „totalno drukčije od drugih“