Kad bismo pili vino iz metalnih kaleža, a srebrne su stoljećima koristili plavokrvni širom Europe iskazujući bogatstvo, ostali bismo uskraćeni za prvi, ali kao i kod ljudi ne i najvažniji dojam o vinu: njegov izgled. Gledajući različita vina u prozirnoj kristalnoj, ili barem staklenoj čaši, prepoznat ćemo desetak boja, no možemo reći da onih pravih ipak nema za sve prste obiju ruku, nego samo jedne.
Bijela, crvena ili crna, ružičasta, žuta, jantarna osnovne su vinske boje. Fizičari se ne bi složili. Spektar boja objasnio je 1676. godine Isaac Newton. Razlomivši u prizmi ono što u svakodnevnom govoru nazivamo bijelom svjetlošću, razgraničio ga je na sedam boja: crvenu, narančastu, žutu, zelenu, cijan (svjetloplavu), indigo (tamnoplavu) i ljubičastu. Brojku sedam uzeo je kako bi boje odgovarale stupnjevima glazbene ljestvice.
Djecu u školama danas uče da postoji šest boja. Primarne, ili boje prvog reda su crvena, žuta i plava, a sekundarne nastaju njihovim miješanjem i to su zelena, narančasta i ljubičasta. Bijelu, sivu i crnu fizičari ne drže pravim, nego akromatskim bojama, a zovu ih još i neboje. Vinski propisi neka vina nazivaju bijelima iako se bijelim eventualno mogu nazvati snijeg i mlijeko, a takozvana bijela vina u stvari su zelenkasta, žućkasta, zlatna... Ponekad čak i ružičasta ili bakrenasta. Tako nam izgledaju vina od bijele sorte sivog pinota koja su rađena maceracijom. Kako je kožica sivog pinota tamna, roskasto-sivo-plava, fermentacija iz nje izvuče boju pa i sok postane tamniji. Ali to vino nećemo zvati ružičastim, na što podsjeća, nego i dalje bijelim. A ni taj sivi pinot nije u stvari sorta nego samo prirodni mutant crnog pinota koji je izgubio dio boje.
Da zakompliciramo do kraja, ni crni pinot, velika sorta koju ljudi uzgajaju oko 2000 godina, ne daje crna, nego vina prekrasne svijetle crvene boje. Crnih vina doista nema, ali gotovo svaka vinska zemlja ima svoj naziv za njihovu boju. Na francuskom su "rouge", na engleskom "red", na španjolskom "tinto", a na njemačkom "rot". Sve te riječi znače crveno. No govornici njemačkog jezika sortu poput frankovke, koja je nama crna ili crvena zato što naši propisi dopuštaju oboje, nazivaju plavom, odnosno blaufränkisch, a crni pinot blauburgunder ili plavi burgundac. I Slovenci crnom pinotu tepaju "modri".
Ne treba se tome čuditi, pa i mi jedno od naših po boji "najcrnjih", a po kakvoći najboljih vina zovemo plavac mali. Nazivu sorte smo dodali i crni, zato što postoji prirodni mutant sivi koji je, kao i sivi pinot, kroz povijest izgubio dio boje. I Talijani za tamna vina kažu da su "nero", što znači crn. Zbrka s bojama kod tih tamnih vina je samo jezična, a kod svijetlih, takozvanih bijelih imamo stvarne probleme.
Boje graševina, malvazija, pošipa, rizlinga, chardonnayja, sauvignona i sličnih najvažnijih hrvatskih ili svjetskih bijelih sorti ovise o vinifikaciji. Svježa i mlada vina uglavnom imaju zelenkasti štih, zrelija vuku prema čistoj zlatnoj, a arhivska i boji starog zlata. Kroz sve te varijante probija se, naravno žuta boja, iako su žuta vina nešto sasvim drukčije, kako bi rekli genijalci iz Monty Pythona.
Ta vina u francuskoj regiji Jura, na granici sa Švicarskom, rade od traminca. Oni ga zovu savagnin, što podsjeća na sauvignon iako s njim veze nema. Metoda je oksidativna, dakle dopušten je dodir s kisikom što se inače izbjegava. Štoviše, vinificiraju ih u otvorenim drvenim posudama, samo pod "čepom" od bobica koje se dignu na vrh te kace. Vin jaune, kako Francuzi zovu žuta vina, sazrijevaju šest godina i tri mjeseca u bačvama bez dotakanja. Za to vrijeme ostane im 62 posto vina koje su u bačve stavili, a poslije ga pune u posebne boce od 0,62 litre koje zovu clavelin. Zbog te tehnologije vino može biti pitko desetljećima, ali nije za svačiji ukus, a zovu ga najvećim neotkrivenim francuskim vinom.
Posebna su i jantarna vina koja su također oksidativna. Pojednostavljeno rečeno, riječ je o vinima koja se od bijeloga grožđa rade metodama za proizvodnju crnih. Bobice se mjesecima maceriraju, često u amforama ukopanima u zemlju, no to nije neophodno. Odličnih jantarnih vina ima i iz bačava. Popularan naziv za ta vina je i "narančasta (orange).
A ružičasta vina, ružice ili roséi rade se od crnoga grožđa tehnologijom za proizvodnju bijelih vina, dakle sa što kraćim namakanjem kožica bobica u moštu. Boje mogu biti svakakve, od lososova mesa, kožice luka, ružinih latica gotovo do ciklame, a najveći je problem kako im zadržati svježinu jer ružica, bila vino ili cvijet, uvene ako izgubi mladost.
Jako sam se zabavljao pišući ovaj tekst. Ne samo stvarajući pa raspličući jezično-enološko-optičku zavrzlamu, nego i prisjećajući se prekrasnih vina svih spomenutih stvarnih ili lažnih, službenih ili neslužbenih boja. I sam sebe ponovno uvjerio da su vina poput ljudi. Nije važno što vidiš, nego ono što prema njima osjetiš srcem.