Dobro da nije riječ o ljudima, oni mogu završiti iza rešetaka ako se krivo predstavljaju. Vinima ne prijeti zatvor bez obzira na to što na etiketi piše, a nije, naravno, važno ni kako se neko vino naziva, nego koliko je dobro. Nazivi sorata mijenjali su se kroz povijest, a genetika je neke tajne ljubavne veze među njima otkrila, kao što je i ustvrdila da neke javne i nisu bile sasvim iskrene. Evo tri vina koja kao da se srame svojih pravih naziva, a nemaju za to razloga.
Iako se dugo smatralo kako je borgonja autohtona istarska sorta vinove loze, nedavno je analizom gena utvrđeno da je to frankovka, piše u "Zelenoj knjizi autohtonih sorata vinove loze". U okolici Poreča i Višnjana borgonja je do prije samo nekoliko desetljeća bila zastupljenija nego teran. Tad su Istrijani još vjerovali kako je riječ o francuskoj sorti gamay, a zadržali su i stari naziv koji podsjeća na Burgundiju. S dobrih položaja borgonja može dati vrlo dobra vina, a često je miješaju s drugim sortama, ponajprije kako bi vinima pojačala boju. Borgonja Damjanić odležava u hrastovim bačvicama nekoliko mjeseci, a lijepo putuje kroz vrijeme nekoliko godina. U Vrutku je butelja 69,98 kuna.
Moslavac je hrvatski naziv bijele sorte koju svijet uglavnom poznaje kao furmint. Može dati velika vina ravna ponajboljim rizlinzima, a uz lipovinu (Mađari je zovu hárslevelű), obavezan je sastojak tokajaca, vina kraljeva ili kralja vina. Slovenci ga zovu šipon, što je iskrivljen francuski izraz c'est si bon ("tako je dobro"), a navodno su Napoleonovi vojnici tako tepali dok su vladali Međimurjem. U Moslavini, odakle moslavac i potječe, ima ga relativno malo, a Međimurci su mu se jako posvetili proteklih desetljeća, pune ga čak i u posebno naručene boce nalik onima iz Tokaja, i počeli ga prodavati pod starim nazivom pušipel. Butelja Pušipela DK u Vivat Finim vinima stoji 64,50 kuna.
U vinariji Iuris iz Aljmaša kažu kako su Muškatnim silvancem nazvali sauvignon blanc kasne berbe iz vinograda starijeg od 60 godina kako bi se razlikovao od njihova drugog sauvignona koji zovu Saltwater. Nije, dakle, riječ o muškatu, iako je intenzitet arome sličan, nije ni o silvancu, iako im je početno slovo isto. Nekad se, navodno, muškatnim silvancem nazivao sauvignon u vinskim zemljama njemačkog govornog područja. Muškatni silvanac 12 mjeseci je njegovan na kvascima u bačvama od francuskog, slavonskog i američkog hrasta i četiri mjeseca u boci. Sovinjonske arome izmiješane su s mirisom prepečenca, a okus je kremozan, pun, suh i dug. Butelja je u Vrutku 57,98 kuna.