Češnjak ne vole svi, to je činjenica. Dapače, nekima i smeta, teško im padne na želudac, netko ne može smisliti njegov miris, a neki ga mogu jesti kao mandarinu. U koju god skupinu pripadali, svi će se složiti da je u većini kuhinja gotovo neizbježan te da je iznimno zdrav.
Češnjak je vrlo moćna namirnica, vjeruje se da su ga prvi počeli uzgajati još Egipćani - smatrali su ga svetom biljkom pa se često stavljao u grobnice faraona. Židovi, Grci i Rimljani povezivali su ga s vječnim životom, koristili su ga za liječenje raznih bolesti, najčešće za probleme s plućima, ali i za poboljšavanje okusa jela, a u narodnoj medicini poznat je kao namirnica protiv raznovrsnih bolesti, nesretne ljubavi, impotencije, pa i kao zaštitnik od zla ili vampira.
Njegova moć leži u glavnom sastojku - alicinu, koji posjeduje jaka antibakterijska, antivirusna, antigljivična, antiparazitska i antioksidacijska svojstva. Među sastojke češnjaka ubrajaju se i vitamini A, B1, B2 i C, cijeli niz minerala, kalij, kalcij, magnezij i fosfor, elementi u tragovima bakar, kobalt i mangan...
Također, češnjak povoljno utječe na mnoge bolesti, uz virusne i bakterijske infekcije, uspješno suzbija i artritis, kardiovaskularne bolesti, bolesti dišnih putova, probavne tegobe, parazite i kronični umor. Neka istraživanja pokazuju da redovita konzumacija češnjaka regulira tlak i razinu kolesterola i šećera u krvi, ali i da može poslužiti kao vrlo dobra prevencija mnogih vrsta raka.
Diljem svijeta uzgajaju se razne vrste češnjaka koje razlikujemo po boji, veličini i okusu. Najčešći je češnjak s bijelom, ružičastom ili ljubičastom ljuskom, a postoji i divovska vrsta, gotovo četiri puta veća od običnog češnjaka, tzv. slonovski češnjak, koji je prethodnik suvremenog poriluka. Kulinarstvo se ne može zamisliti bez češnjaka, na našim je prostorima neizostavan sastojak tradicionalnih suhomesnatih proizvoda, to je jedan od najviše korištenih začina uopće, a karakterizira ga jak, ljut okus i intenzivan miris. Može se upotrebljavati svjež ili osušen, kao pasta ili kao ekstrakt.
Kad se kupuje svježi češnjak, treba obratiti pozornost na to da je lukovica kompaktna i čvrsta na dodir te da ne klija. Kvalitetni oguljeni češnjevi moraju biti bijeli, a dobro je izbjegavati upotrebu onih koji su žuti, sivi ili žilavi. Čuva se na suhom i mračnom mjestu, i to po nekoliko mjeseci, no ako ste načeli jedan češanj, tada mu se rok trajanja skraćuje na samo nekoliko dana.
U kulinarstvu češnjak je svakom jelu snažan, aromatičan i zdrav dodatak. U našoj kuhinji koristi se kao začin u pripremi suhomesnatih proizvoda, kulena, kulenove seke i kobasica češnjovki, svježe nasjeckan dodaje se u svježi kravlji sir, razna variva ili jela od gljiva. Dodaje se i pečenom mesu, čobancima i ribljim paprikašima, koristi se i kao pešt (smjesa češnjaka, pancete i peršina) za istarske maneštre i jotu, ide u žgvacet, brudet, pašticadu, u jela sa školjkama i škampima na buzaru, a sastavni je dio i umaka od maslinova ulja i peršina uz pečenu ili kuhanu ribu.
Rado se koristi u mediteranskoj kuhinji, poznat je aïoli, provansalski umak čiju osnovu čine majoneza, maslinovo ulje i češnjak, a poslužuje se uz riblja jela. Grčka skordalia priprema se od kuhanih rajčica i svježeg češnjaka, dok je tzatziki, kombinacija jogurta sa svježim krastavcima i češnjakom, izvrstan uz janjetinu s roštilja. Bez češnjaka ne mogu ni talijanski dressing za salate i pesto, kao ni orijentalni hummus. Češnjak se koristi i za pripremu toplih umaka za tjesteninu, gulaša i juha - Španjolci tako imaju bistru juhu od češnjaka, Talijani znaju češnjak baciti samo malo na zagrijano maslinovo ulje i time začiniti špinat, blitvu, tikvice, Indijci ga dodaju u curry, a Kinezi u pržena jela i umake za, primjerice, dim sum.
Najbolje ga je koristiti svježeg, no nećete pogriješiti i ako koristite češnjak u prahu, pogotovo za marinade ili u kombinaciji s drugim začinima za pripremu mesa za pečenje.