Imamo sortu plavac mali od koje dalmatinski vinari prave crvena vina. Imamo sortu plavec žuti od koje na Plešivici i u Sloveniji prave bijela vina. Imamo i bijele sorte sauvignon i semillon od kojih je australska tvrtka Masstengo napravila ljubičasto vino Purple Reign! Sauvignon blanc i semillon blanc francuske su sorte od kojih u Bordeauxu prave izvrsna bijela vina, između ostalih i najslavnije slatko vino na svijetu Chateau d'Yquem čija boca u Hrvatskoj stoji nešto više od 3000 kuna. Ekipa iz Masstenga ljubičasto je vino prodavala za 21 australski dolar, što je oko 100 kuna. Sad proizvode i ljubičasti pjenušac Purple Reign te konvencionalno crveno vino Free Reign od shiraza. Oba stoje 25 australskih dolara.
"Upotrijebili smo najrjeđu boju prirode i najmoćniju vidljivu valnu duljinu kako bismo stvorili tajanstveno i plemenito vino. Ova mješavina semillona i sauvignona oplemenjena je prirodnim antioksidansima kako bi se moglo koristiti što manje sulfita, a stvorila se i jedinstvena ljubičasta boja", opisuju iz Masstenga vino berbe 2018. Predstavili su ga na Kraljevskom uskrsnom sajmu u Sidneyju 2019. i tvrde da su odmah rasprodali sve napunjene boce.
Na njihovim internetskim stranicama piše kako je osnivač Tim Macnamara studirao održivi razvoj, a u vinskom svijetu istraživao prirodne načine za očuvanje vina bez upotrebe sulfita. Njegov poslovni partner Ross Stewart navodno se specijalizirao za organska i biodinamička vina proizvedena bez dodavanja konzervansa. Podrobnijih informacija iz drugih izvora o vinarima i vinu baš i nema.
Nisu Australci prvi počeli raditi obojana vina, odnosno ona čija boja ne dolazi samo iz grožđa. Prije pet godina puno se pisalo o plavom vinu Gïk. Šestorica baskijskih 20-godišnjaka su sa stručnjacima tamošnjeg sveučilišta i lokalne uprave za istraživanje hrane dvije godine “sklapali” vino od bijelog i crnoga grožđa iz glasovite španjolske regije Rioje, iz koje stižu neka od najboljih vina na svijetu, te malo manje cijenjenih vinorodnih regija Zaragoze, Leona i Castille la Mancha. Iz kožica crnoga grožđa ekstrahirali su prirodni plavi pigment antocijan. Njime su obojali piće koje je s obzirom na grožđe moralo biti ružičaste boje, ali dodavali su i indigotin. To je umjetno plavo bojilo na bazi indiga, poznato i kao aditiv E132 za koji su laboratorijska istraživanja na miševima pokazala kako se u prisutnosti natrijeva nitrita pregrađuje u kancerogene nitrozamine. Zato postoji upozorenje da se ne konzumira prečesto, a preporuka je da ga se općenito izbjegava.
Baskijski hipsteri to su piće još i zasladili, što je možda i veće krivotvorenje nego bojanje. Prirodna vina mogu biti slatka zato što se zaustavi vrenje pa kvasci ne uspiju sav grožđani šećer pretvoriti u alkohol, a ne zato što mu se dodaju sladila. Prepoznajući sve te intervencije, španjolski sud presudio je da se Gïk ne može prodavati pod nazivom vino jer ne spada ni u jednu od 17 vinskih kategorija. Svrstali su ga među “druga alkoholna pića”, a proizvođači Gïka cijelu su priču nazvali kontrarevolucijom, odnosno udarom španjolskih tradicionalista na baskijske inovatore.
Dvije godine nakon Gïka počela je i priča o Vindigu, plavom vinu koje je od chardonnaya proizvela vinarija Perfer iz španjolske regije Almerije.
"Svoju elegantnu plavu boju Vindigo duguje prirodnom pigmentu koji se nalazi u kožici grožđa", pisalo je na internetskoj stranici tvrtke na kojoj su naveli i kako vino ima ugodne arome višnje, maline i marakuje. Višnja i malina arome su crvenih vina, a chardonnay je ipak bijela sorta koja daje bijela vina, pa makar su i obojana u plavo. Butelju Vindiga su prodavali za 12 eura, čak i u Francuskoj.
U se vinu uživa i pogledom, a oni koji rade blješteća plava ili ljubičasta vina ne shvaćaju da te boje oku baš nisu ugodne. Kao što ugodan ne bi bio pogled na krave na švicarskim pašnjacima koje je Milka obojila u ljubičasto.