"Pipi de chat" zvuči kao umjetničko ime plesačice iz nekog pariškog varietéa poput Moulin Rougea, no to zapravo na francuskom znači "mačja mokraća", a označava kontoverzan miris koji se može pronaći u vinima od sauvignona bijelog. Po njemu jedni prepoznaju veliki sauvignon, drugi misle kako loš, a sličan je stav i prema mirisu petroleja ili benzina u njemačkim rizlinzima. Teško je reći tko je u pravu, ali ako su ti mirisi umjereni i dobro uklopljeni izazvat će ugodu i kod onih koji ih baš ne vole. Ako su prejaki, ni najvećim ljubiteljima zrelih sauvignona i rizlinga neće se baš dopasti.
To su najpoznatije, možda i najčudnije tercijarne arome vina, koje nastaju za njegova sazrijevanja u boci. Primarne arome u vino stižu iz vinograda, nazivaju se i sortnima, a izazivaju ih spojevi iz skupine terpena. Linalol tako daje miris grožđa, koji se javlja samo u vinima od muškatnih sorata, zahvaljujući geraniolu vina mirišu na ruže, nerolu na ruže i bergamot, citrusno voće veličine naranče, a boje, okusa i mirisa limete, terpineolu na jorgovan, a pirazinu na slano, u što spada i paprika. Sekundarne arome nastaju tijekom prerade grožđa, muljanja i prešanja, fermentacije te odmah iza nje i opisuju se kao vinozne, cvjetne, voćne i biljne. Vinozne su kombinacija mirisa mošta sa sitnim bobičastim voćem poput crnog ribiza, maline, kupine, borovnice. Cvjetne mogu biti svijetle ili tamne, a podsjećaju na akaciju, glog, iris, cvijet naranče, lipu, ljubičicu, narcis, jasmin, iris..., ali i kozju krv. Voćne arome kod bijelih vina podsjećaju na svijetlije voće poput marelice, ananasa, banane, breskve, agrume, dunju egzotično voće, a kod crnih na jagodu, trešnju, malinu, kupinu, šljivu... Mogu to biti i mirisi suhih smokava, šljiva ili grožđica, potom badema, lešnjaka, oraha, kokosa, ali i džemova te kuhanog voća.
Tercijarne arome nastaju tijekom starenja vina, u tankovima ili boci s ograničenim pristupom kisika. Mineralne podsjećaju na kremen, grafit ili more, začinske nastaju odležavanjem u bačvici ili ih daje sorta, a mogu podsjećati na anis, klinčić, muškatni oraščić, cimet, đumbir, papar, šafran, ali i kakao, kavu, prženi ječam, čokoladu, pa i dim. Eterske arome su lak za nokte, vosak ili miris ljekarne i vezane su uz ugodnu prisutnost alkohola.
Vina su poput ljudi, pa kao što se čovjek može dopasti na prvi pogled, vino privlači na prvi miris. Iako ga prvo gledamo pa uživamo u njegovoj boji i bistroći, aroma puno više utječe na konačni doživljaj. Malo tko se neće zadovoljno nasmiješiti kad osjeti miris ruže u tramincu, grožđa u muškatima, cvijeća u sauvignonu, citrusa u rizlingu, bijelog voća u chardonnayu, zelene jabuke u graševini, akacije u malvaziji, svježine potaknute mineralnošću u svim bijelim vinima, crvenog voća poput jagoda u dobrom crnom pinotu, crnog ribiza u syrahu, papra i drugih začina u odležanom cabernet sauvignonu, šljive u plavcu malom. Fin miris dugo se ispituje prije nego što se vino kuša, neutralan pušta da se pričeka "podloga" za gutljaj, najčešće je to hrana, a neugodan, naravno, odbija. Za neugodne mirise vina gotovo u pravilu krivi su ljudi, a najčešći je "po čepu". Podsjeća na mokri karton ili plijesan, a nastaje kad je pluteni čep zaražen spojem 2, 4, 6 trikloranisol ili, kraće, TCA. Javlja se u malom postotku plutenih čepova i ne utječe na zdravlje, ali vino smrdi i nije fino.
Neugodan je i miris po trulim jajima. Nastaje zbog pojave sumporovodika koji su često posljedica nepažljivog sumporenja bačava. Miris kiselog kupusa također je neželjen u vinu, a obično nastaje kad podrumar prvi put pretoči vino prije nego što je provrio sav grožđani šećer. U pretočenom vinu ponovno krene fermentacija i šećer se, umjesto u etilni alkohol, pretvori u mliječno octenu kiselinu.
U mladim crnim vinima može se pojaviti miris izgorjele gume, što je ponovno posljedica pojave sumpornih spojeva. Vino se teoretski može piti, nije (pre)opasno za zdravlje, no malo će ga tko poželjeti staviti u usta ako pod nosom nije privlačno. Tvrde neki da se ga se može očistiti stavljanjem komadića bakra u čašu. Kemijska reakcija neće naštetiti vinu, ali tko želi prije uživanja u vinu prtljati s teškim metalima?
Mješavina mirisa truleži i češnjaka, pa i znoja, pojavljuje se ako je vino prekasno odvojeno od grubog, nepročišćenog taloga. Ponekad se može izbaciti iz vina "prozračivanjem", vrtenjem šire čaše ili dekantiranjem. Miris stajskog gnoja izazivaju kvasci roda roda brettanomyces koji se lako razvijaju na dnu neopranih bačava. Neki tvrde da "bret", što je popularan naziv za tu pojavu, daje snagu vinu, no riječ je o pomanjkanju higijene, a tu je aromu nemoguće isčistiti iz gotovog vina.
Ako ponovno usporedimo vino s ljudima, valja reći da se čovjek, ma kako neugodan miris imao, može oprati, a vino, nažalost, dobiveni smrad teško gubi. S druge strane, i fini vinski mirisi su podjednako postojani, a u najboljim vinima, s godinama odležavanja, postaju sve ugodniji. Jako zrela vina, bijela ili crna koja su u boci odležala 15 ili više godina, razvijaju toliko mirisa da ih je nemoguće nabrojati. I ne treba to činiti. U tim vinima treba uživati polako, nosom "osluškujući" kako se aroma iz minute u minutu mijenja. U mirisima dobrog vina uživa se bez obzira na njegovu starost. Zato treba pažljivo onjušiti svako vino i otkrivati prekrasne nove svijetove. A evo i mali savjet za veći doživljaj. Pomirišite čašu čim se u nju potoči, potom je zavrtite da se vino malo otvori, pa pomirišite opet. Razlika u intenzitetu i bogatstvu trebala bi ugodno iznenaditi.