Širom svijeta rastu crni, sivi i bijeli pinot. Zajedničko im je podrijetlo, samo je kroz stoljeća sivi djelomično izgubio boju, a bijeli gotovo svu. U Austriji, ponešto i u okolnim zemljama pa i kod nas, postoje tri veltlinca. To su zeleni, crveni i frühroter, što znači rani crveni. Na našoj Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze navedena su dva traminca različitih boja, bijeli i crveni, te četiri muškata: bijeli, žuti, crveni i muškat ruža crni. U povijesti se u Italiji i za teran koristio krivi naziv refosco dal peduncolo rosso, što znači refošk s crvenom peteljčicom, dok je "pravi" refošk imao zelenu. Danas je dokazano kako su teran i refošk dvije sorte, iako su morfološki poprilično slični. Ova Trica upućuje na fina vina od rijetkih sorata ili prirodnih mutanata poznatog naziva, ali "pogrešnih" boja koja se isplati potražiti u Istri i Dalmaciji.
Plavac crveni, plavac kadarunac, plavac krčki, plavac kupusar, plavac runjavac, plavac veli, plavac veliki sorte su koje osim plavca malog crnog navodi Zelena knjiga hrvatskih sorata vinove loze, ali od njih vina nema. Ima ga od plavca malog sivog, mutanta plavca malog crnog koji u kožici bobica nakuplja manje antocijana pa je boja grožđa ružičasta ili "siva" umjesto plavocrne, a vina koja daje gotovo su bijela. Još su poprilično rijetka, no fina su i isplati ih se potražiti u pelješkim vinarijama Grgurević i Bura. Punog su i čvrstog okusa, jačeg nego što je uobičajeno za bijela vina. Plavac mali sivi Art&Wine vinarije Bura Mrgudić u Vivat finim vinima stoji 79,80 kuna.
I pošipa ima različitih. Osim uobičajenog bijelog navode se u literaturi mali, veliki i vrgorski te crni, koji nema rodbinskih veza s bijelim pošipom, a naziv je dobio vjerojatno zato što su im grozdovi i bobice sličnog oblika. Od njega zasad jedini vino radi Jakša Krajančić u PZ Nerica s Čare na Korčuli i to ružičasto. Okus mu je pun i dug, sočan, blago gorak, a osvježavajuć, s malo slasti koja podsjeća na osušenu košticu marelice. Malo je intenzivniji nego što je uobičajeno kod ružičastih vina pa bi ga se moglo opisati kao light crnjak koji će pristajati fino ispečenoj palamidi ili odrescima tune i sabljarke. Vino je zasad teško dostupno pa po njega treba na Korčulu.
Deseci malvazija spominju se širom Mediterana, a kod nas vina rade od četiri. Osim malvazije istarske bijele i malvasije dubrovačke, koju u Italiji zovu malvasia delle Lipari, malvasia di Sardegna i greco di Gerace, a u Španjolskoj malvasia de Sitges, među njih spada i maraština ili rukatac u Italiji poznat kao malvasia lunga i malvasia del Chianti. Četvrta je crna malvazija koju pod nazivom Malvazija nera puni motovunska vinarija Tomaz. Kažu da sorta potječe iz talijanske Apulije, a u Istri daje elegantnija, svježija vina "naprosto kao da je s veće nadmorske visine". Malvazija nera 2017. u Miva galeriji vina stoji 175,50 kuna.