Moćno i teško, većini je prva asocijacija na spomen dalmatinskih crvenih vina, što se može “prevesti” i tvrdnjom da nije lako u njima uživati ljeti. Vinari koji su se pojavili u posljednjih 15 do 20 godina godina pomalo mijenjaju priču. Naravno da nitko ne pokušava napraviti veliki plavac s 12 posto alkohola, ali već su vina od njegova najbližeg srodnika crljenka ili tribidraga malo lakša. Nove snage istražuju i nove sorte, u stvari stare, gotovo zaboravljene, koje su se prije miješale s drugima, pa je sve više laganijih crnih vina, elegantnijih, može ih se zvati i ljetnima, koja će fino pristajati tjesteninama s crvenim mesnim umacima, brudetima, velikoj plavoj ribi, pečenjima od janjetine ili kozletine pa i steakovima. Neka i nisu jeftina, ponajprije zato što ih je malo te zato što otimanje sorata od zaborava i njihovo obnavljanje traži puno vremena i truda, što znači i novca. No, ako se plati 200 ili više kuna za kilogram janjetine, može se namaknuti i za vino koje će upotpuniti užitak.
Sušćan, sušačko, sansigot, sansigotsko, sansig, tvardo grozje i čarno grozje nazivi su sorte čije podrijetlo nije razjašnjeno i smatra se autohtonom susačkom. Nekad je na Susku ta sorta rasla na čak 140 hektara i raselili su je širom Hrvatskog primorja te na sjeverodalmatinske otoke. Danas je najviše ima na Krku, iako to i nije puno, ponajviše zahvaljujući rasadničaru i vinaru Ivici Dobrinčiću koji je u svojoj vinariji Šipun prvi punio sansigot i u boce. Daje dobra crvena vina, srednje jakosti i boje koja nisu jako trpka pa se piju i mlada. Sansigot Kuće vina Ivan Katunar finog je suhog i živog okusa, pristaje svim ljetnim mesnim jelime te srednje zrelim sirevima, a butelja je između 65 i 70 kuna.
Prozirnu boju trešnje ima Lasina Ante Sladića iz Plastova pokraj Skradina, miriše na nar, crveni ribiz, višnju i začine, a neuobičajeno je vitkog tijela za vina dalmatinskog zaleđa pa ne čudi da sortu kod nas često opisuju kao crni pinot juga. Genetski profil nije se poklopio ni s jednom drugom sortom u svijetu pa je smatraju autohtonom na širem drniškom području. U prošlosti je davala lagana, slabije obojena crvena vina koja su bila ukusna pa su je često miješali s drugim crnim sortama. U posljednje vrijeme u okolici Skradina vinari joj se više posvećuju pa imamo nekoliko izvrsnih sortnih vina. Lasina Ante Sladića odležala je u drvetu i u zadarskom Atroxu stoji 176 kuna.
Brajdica, marasovka, plavka, plajka ili modrulj nazivi su plavine, sorte koja je iza plavca malog crnog najrasprostranjenija u Dalmaciji, gospodarski je najznačajnija, a ima je i na području Kvarnera. Obično daje lagana do srednje jaka crna vina, slabije obojenosti, neutralnog mirisa i okusa, ali s dosta svježine pa su je desetljećima sljubljivali s težim i robusnijim crnim vinima juga. Braća Gašpar iz Umčana pokraj Vrgorca prvi su joj se ozbiljnije posvetili i ponudili izvrsno ljetno crno vino koje podsjeća na Barolo iz talijanske regije Pijemont., a ne postaje tupasto ni nakon nekoliko godina provedenih u boci. Butelja Plavke na web shopu lumaekskluziv.hr stoji 110 kuna.