Spomen sorte već će i površnog ljubitelja vina podsjetiti na vinsku regiju ili vinogorje, no uvijek ima vinara koji idu protiv struje. Prvi među njima svakako je Vlado Krauthaker koji u Kutjevu uzgaja desetke sorata sa svih strana svijeta. U godinama koje to dopuste radi i vina od crljenka ili malbeca. I to jako dobra vina. Treba se sjetiti i Bože Metkovića koji je u mjestu Molunat na krajnjem jugu Hrvatske posadio graševinu i 2019. bio prvak na festivalu te sorte u Kutjevu. U ovoj su Trici tri "izgubljena dječaka". Ne žive u Nigdjezemskoj poput prijatelja Petra Pana, ali sasvim su se dobro snašli u okruženju koje im naizgled nije primjereno. To su najistočniji hrvatski bijeli muškat, najsjeverniji plavac mali i sauvignon za koji se ne može reći da je najjužniji, ima ga i obitelj Grabovac u Prološcu pokraj Imotskog, ali je "najtopliji". Dok Imotska krajina ima neobičnu kombinaciju utjecaja kontinentalne klime sa sjevera i mediteranske s juga, vinogradi vinarije Bora obitelji Žuža iz Podgradine pokraj Karinskog mora su na jednom od najtoplijih položaja, a njihov je Sauvignon među najsvježijima u Hrvatskoj.
Može se "dogoditi" dobro vino, ali ako podjednako pamtljiva daje grožđe iz tri poprilično različite godine, netko vrlo dobro zna što radi u vinogradu i podrumu. Sauvignon 2020. ima izvanrednu citrusnu svježinu te pun okus koji dugo traje, a nije naporan. Vinu treba još malo vremena, ali i sad se uživa u njemu. Na slijepom kušanju malo bi tko rekao da je grožđe iz vrelih Ravnih kotara. U berbi 2018. izraženija je gorčina, pomalo i grije, ali svježinu je zadržalo. Dobro vino je imalo objektivan problem: posluženo je nakon odlične berbe 2019. E, to je pravi sauvignon. Miris prepoznatljiv, nimalo napadan, a na što arome podsjete, okus potvrđuje. Čini se kako je u vinu bilo i malolaktičke fermentacije, koja je grubu jabučnu kiselinu pretvorila u nježnu miječnu pa je djelomično omekšalo i primjereno je široj paleti jela. Butelja berbe 2019. u vinariji stoji 100 kuna.
Teško je pobrojati sve muškatne sorte, puno njih uzgajaju i hrvatski vinogradari, no muškat bijeli među njima ima posebno mjesto, a karakterističan je za Istru. Čak su ga i službeno zaštitili kao momjanski muškat, zato što u tom mjestu na granici sa Slovenijom daje posebna vina pa i petoricu tamošnjih vinara zovu momjanskim muškatirima. Kao pridruženog člana mogli bi pozvati Zlatka Bošnjaka, suvlasnika iločke vinarije Trs, koji je napravio izvanredan bijeli muškat od grožđa uz granicu sa Srbijom, koje ne osvježavaju vjetrovi s mora, nego oni s Dunava. Sorta daje velika slatka vina, a posebna priznanja treba uručiti onima koji se usude raditi sasvim suha kakav je Đuzin Muscat Blanc 2017. Koliko je ponosan na elegantno vino nježnih cvjetnih i voćnih aroma pokazuje i činjenica da je na etiketi njegova slika. Boca od pola litre u osječkoj Viniti stoji 50 kuna.
Dobra crna vina od grožđa iz vlastitog vinograda poželio je raditi Anton Katunar iz Vrbnika na Krku pa je kupovao parcele na položaju Sveta Lucija Šupele nedaleko od Baške. Sadio je autohtone primorske sorte sansigot i debejan, ali i plavac mali. Najsjeverniji je to vinograd naše najznačajnije crne sorte, a klimatski i pedološki uvjeti izvrsni su pa ni u najtežim godinama ne treba više od četiri prskanja. Prvu kvalitetnu berbu plavca imao je Anton 2013. Njeguje ga u podrumu najmanje tri godine, a berbu 2015. poslao je 2019. na Decanterovo ocjenjivanje i osvojio srebrnu medalju. "Miriše na crnu trešnju i crveno voće, a zemaljske i kožne note osjete se u okusu koji dugo traje", zapisali su Decanterovi ocjenjivači. Ima u njemu i suhih šljiva, kupina, sladića, ali i crnog papra pa i duhana. Vino može potrajati još koju godinu u dobrim uvjetima, a butelja u vinariji stoji 100 kuna.