Pet, četiri, tri, dva, jedan, kreni! Nije lako izdvojiti pet vinarija Dalmacije, po mnogočemu najveće od četiri hrvatske vinske regije s tri podregije, dva tisućljeća dugom tradicijom uzgoja loze i proizvodnje vina te jedinstvenim stavom: naše je najbolje na svijetu. Ne samo vino. Brojke su neumoljive. U Sjevernoj Dalmaciji je pet vinogorja. To su Zadar - Biograd, Benkovac - Stankovci, Šibenik, Skradin i Primošten. U Dalmatinskoj Zagori ih je sedam, Knin, Promina, Drniš, Sinj - Vrlika, Kaštelanska zagora, Imotski, Vrgorac, a u podregiji Srednja i Južna Dalmacija čak 14: Kaštela – Trogir, Split – Omiš, Neretva, Konavle, Dubrovačko primorje, Mljet, Pelješac, Korčula, Lastovo, Vis, Hvar, Brač, Šolta i Komarna (Slivno). Na tom su području u 19. stoljeću uzgajali više od 400 sorata. Sredinom 20. stoljeća ampelografi su ih popisali više od 200, od kojih je većina bila autohtonih. Danas je u Dalmaciji najmanje 100 vinarija koje treba posjetiti zbog osebujnih ljudi koji ih vode, vinograda koji su prirodni spomenici i vina kakvih drugdje nema. A treba izabrati pet. Neka se ne naljute ni vinogorja ni ljudi koji u tom izboru nisu.
Plastovo: Kucaj na troja vrata, sigurno nećeš pogriješiti
Skradin je do prije desetak godina bio grad s najviše dobrih restorana po glavi stanovnika. A danas je Plastovo, pokraj Skradina, mjesto s najviše vinarija po glavi stanovnika. Prema popisu iz 2011. Plastovu ima 204 stanovnika, a prije desetak godina bila je praktički jedna vinarija: Bibich. Nema ih ni danas sto, no tri su tu. Na svakih 68 stanovnika jedna. Alen Bibić bio je i među "skradinskim" restoranima koje treba posjetiti, a i danas je. Samozatajna supruga Vesna i dalje kuha genijalno. U vrijeme korone smanjili su broj slijedova s 13 na četiri, ali i dalje je svaki posjet bio poseban doživljaj. A neka vina, crnjak Bas de Bas u kojem dominira syrah, prošek Ambra od prosušenoga grožđa debita i maraštine te zreli pjenušac Bibich Brut od debita, doslovce su za svaki svjetski stol. Ante Sladić ima prekrasan crnjak od lasine, sorte koju zovu dalmatinskim crnim pinotom. Boje trešnje je, nježne teksture, intenzivnih aroma nara, crvenog ribiza i višnje s ugodnim začinskim notama i blagim taninima. Vino od lasine, Lasin, ima i Marko Sladić, a uz to i finu suhu maraštinu te izvanredno desertno vino Deorum od prosušenoga grožđa iste sorte.
Brač: Senjković
Sve slosti sunca u zrno grozja težok je zbi, stinjon pribi, u ovu kapju pritoči. Trud i žuji plodon urodili, rajsku kaplju iz grote iscidili. Uzdrovje! Dio je to pjesme „Rajsko kapja“ Magdalene Senjković s kontraetikete vina Bosso obiteljske vinarije iz Nerežišća na Braču, a „ispostavu“ imaju u obližnjoj Dračevici. Tamo je prekrasan stari podrum čiji ugođaj vraća u neka stara vremena. I vina prate priče iz prošlosti, ali kakvoćom gledaju u budućnost. Bosso 2018. je elegantan plavac mali začinjen s pet posto syraha, primjeren dalmatinskim jelima poput pašticade ili pršuta i tvrdog sira, a posvećen je pradjedu Bakoviću. Nekoliko generacija imalo je samo žensku djecu pa su se prezimena mijenjala. Ocu Tončiju, koji ih je napustio 2019., posvetili su vino Tristeca od pošipa.
Je, je, kume, dobro si ču! U petrodi son žuje zarodi. U njon san lozu usodi i sal gledon kako rodi. U jedrini, ko da zebo u zemji, a zemje ni za lik... Ti su stihovi iz pjesme Petroda, čiji naziv se može prevesti kao kamenolom ili kameno tlo, na kontraetiketi Tristece. Posadili su na Braču i grk, poneki red između pošipa, da vide kako će se ta velika sorta snaći izvan Korčule, a perjanica kuće je Dita. Rade je samo u najboljim godinama. Prva je bila iz berbe 2012., imala je 20 posto plavca, te po 40 posto cabernet sauvignona i syraha. U berbi 2016. plavca je polovina, cabernet sauvignona i syraha po četvrtina, a vino puno, sočno, kompleksno i vrijeme će ga samo zaokružiti i omekšati.
Pelješac: Miloš
Kamen ovdje znači život. On je odraz slojevitosti vremena. Formira konfiguracijski pelješke strmine kao slijed različitih figura. Ponegdje se zavrti u krug čineći amfiteatre kao na položajima Stagnuma. Ponegdje ispruži ruke ili pak tvori različite figure ljudskog tijela. Skriva to malo zemlje nekom čudnom intimom, povezujući je s makijom. Tako u obiteljskoj vinariji Miloš iz Ponikvi nedaleko od Stona opisuju vinograde koje su posadili na nepristupačnom, divljem terenu. Napravili su spomenik ideji, znanju i trudu, živi spomenik koji svake godine daje neprocjenjivo bogatstvo, grožđe plavca malog. Ideja, znanje i trud i to grožđe pretvaraju u kultna vina. Stagnum je svakako najpoznatije. Nosi povijesni naziv Stona, a desetljećima je vino o kojem se puno priča i puno ga se pije. U prodaji je berba 2011., može se pronaći i 2009., ali to nisu arhivska vina, nego upravo sad spremna za uživanje. Kako u obitelji Miloš shvaćaju vina pokazuje i činjenica da sad prodaju bazni Plavac Miloš iz 2017. Butelja je oko 80 kuna, i to je jedan od najboljih omjera cijene i kvalitete na našem tržištu. Dođite i osjetite magiju vina na mjestu njegova stvaranja, poziva Frano Miloš. I doista treba doći i osjetiti.
Korčula: Nerica
Oduzima dah pogled na Čarsko polje, te borove i makiju oko njega, ali i na Lastovo te Mljet, a to se vidi iz obiteljske zadruge Nerica u Čari na Korčuli. Oduzimaju dah i vina, posebice ona od autohtone korčulanske sorte pošip. Zadrugu vodi Jakša Krajančić, a Nerica je i naziv baznog vina od pošipa koje je, iz berbe 2016., na Decanterovu ocjenjivanju osvojilo 95 od mogućih 100 bodova. Miriše po citrusnom voću, osjeti se i bijelo cvijeće, a završava s orašastim notama. Izvrsno izbalansirano vino ima puno svježine te čvrsto tijelo, fino je već u godini nakon berbe, a lijepo ga je i pričekati koju godinu. Pošip Mindel je od izdvojenog grožđa s istoimenog položaja i odležao je u bačvama, na finom talogu. Kremozno i kompleksno vino traži vrijeme i posebno će nagraditi onoga tko će pričekati da se razvije sve što je ispočetka u njemu skriveno. Nerica ima i crni pošip, sortu koja s bijelim dijeli ime samo zato što su grozdovi sličnog oblika. Nalikuju "šipu", što je lokalni naziv za šiljatu stranu mašklina ili krampa. Od crnog pošipa rade kompleksno i puno, jedinstveno ružićasto vino za koje bi mnogi, da ne vide boju, rekli da je crno. Čini se da je brzo pronašlo vjernu publiku pa Jakša i ekipa sade i nove vinograde.
Konavle: Crvik
Vile pomlađuju one koji ih gledaju kako plešu, pisao je Marin Držić Vidra, a Vilin ples izvanredno je i raskošno vino od cabernet sauvignona, merlota i plavca malog obiteljske vinarije crvik iz mjesta Komaji pokraj Ćilipa. Vilin ples svakako pomaže onome tko ga pije da se barem neko vrijeme osjeća mlađim, a kažu da se taj osjećaj pojavljuje na prijelazu s prve na drugu butelju. Prema motivima iz Držićevih djela i čisti plavac mali nazvali su Pomet, merlot nosi naziv Negromant, a odlično bijelo vino od malvasije dubrovačke Tezoro, što je još jedan pojam iz Držićevin djela i označava obiteljsko blago. To je doista komadić zlata, jako dobro, puteno, seksi vino, Mediteran u čaši. Otac i sin, Andro i Petar Crvik, rade od dubrovačke malvasije i macerirano vino Blasius, što znači Vlaho, pa na taj prekrasan način odaju priznanje i dubrovačkom zaštitniku. Riječ je o bijelom vinu napravljenom na način na koji se inače rade crna, pa ima jaču boju, jantarnu, te posebne arome i okus. Dojam koji vino ostavlja najlakše je usporediti s griottom u kojoj je umjesto višnje - smokva.