Značajno u Hrvatskoj utječu životinje na vina, sudeći barem po nazivima vinogradarskih položaja s Liste zemljopisnih oznaka koju je Ministarstvo poljoprivrede objavilo u lipnju 2017. godine. Zastupljene su, kao što je red, tu i zaštićene zvijeri, pa se i jedan od najboljih naših plavaca zove Medvid. Ivan Duboković i Ivo Barbić rade ga od grožđa s položaja Medvid bod na južnim padinama Hvara. Miriše na zrele kupine i šljive s elegantnim dodirom hrasta i cvjetnim notama ljubičice te začinskim mente. Kompleksnog je okusa, gusto, i sočnog završetka s velikim potencijalom starenja. Medvid u ovom slučaju nije smeđi ili mrki, nego sredozemni. Položaj su nazvali prema špilji ispod vinograda u kojoj su obitavali ti naši tuljani, zovu ih i morski lavovi, a ima i Medvjedicu. Barem u boci. To je vino od vrlo slične sirovine, a odležava u većim i starijim bačvama.
Po medvjedu kojeg u stvari nema naziv nosi i položaj Medvedovo u Moslavini na kojem raste škrlet. Ipak, Moslavačka gora bila je otok u Panonskome moru na kojem su živjele i veće životinje od mede. Puno veće. U rudniku Gornja Jelenska pronašli su fosilne ostatke praslona i nosoroga, najvećih sisavaca koji su ikad hodali zemljom, stare 18 milijuna godina. Možda bi moslavački vinari mogli koji škrlet nazvati "nosorogek", umjesto ovnek žuti, što je drugi naziv te autohtone sorte.
Pa i sorti moslavac mogli bi barem dati nadimak "praslonek". Iako u austrijskim knjigama iz 19. stoljeća spominju kako vjerojatno potječe iz Moslavine, već je i u Hrvatskoj poznatija pod međimurskim nazivom pušipel, u Sloveniji kao šipon, a širom svijeta kao furmint, mosler, tokayer, zapfner, luttenberger pa i maljak, malnik, mainak, krhkopetec. Ima moslavca i na padinama Medvednice. U Jazbini, zagrebačkom naselju iznad parka Maksimir, je Vinogradarsko-vinarsko pokušalište Agronomskog fakulteta s 'Nacionalnom kolekcijom autohtonih sorata vinove loze'. Ova Jazbina, dakle, ne služi medvjedima za zimski san, nego čuva sve preostale hrvatske sorte.
Po zvijerima se zovu i Kuna na Pelješcu te Lisičić na području Benkovca. Nisu to baš pravi vinogradarski položaji nego birokratsko zadovoljavanje forme. Tamo gdje nisu znali navesti naziv konkretne padine na kojoj raste grožđe, autori službene Liste zemljopisnih oznaka zapisali su ono što su našli, pa i nazive naselja. A i taj Lisičić u posljednje je vrijeme poznatiji po vukovima koji napadaju ovce. U vinograde ipak ne mogu, ograđeni su žicom. A ni vino im, valjda, nije drago. Nama koji volimo vino, pak, draga je Vučja draga, položaj u vinogorju Imotski koji također nije na Listi, a dao je već nekoliko velikih vina. Ljudi su tamo sadili krumpire. Među njima je bilo podivljalih loza pa je poznata vinarska obitelj Grabovac iz Prološca posadila i „pitome“ bijele sorte viognier, sauvignon, chardonnay, žilavku i pošip te crne trnjak, vranac, syrah i cabernet. Viognier rade kao jednosortno vino, a od pet preostalih bijelih sorata su 2016. napravili prvu Dragu. Prava berba bila je 2017., a ta Draga i danas osvaja svježinom, potom punoćom i kompleksnošću nakon koje se ponovno vraćaju fine kiseline i zovu na novi gutljaj. Preporučuju ga Grabovci uz kokoš s purom. Nije to čudna kombinacija dviju domaćih ptica nego meso s palentom ili žgancima kuhanima u juhi od pijevca. Sprijateljila se loza i s mirnijim životinjama pa tako u dolini Neretve postoji položaj Zažablje, u Vrgorcu Kozica, u Krapini su Mače i Golubovec, a u Feričancima u Slavoniji Goveđa glava.
Prema Uputama za označavanje vina prije stavljanja na tržište u Republici Hrvatskoj, odnosno Europskoj uniji, "vina koja nose naziv zaštićene oznake izvornosti mogu nositi naziv manje zemljopisne cjeline uz uvjet da 85 posto grožđa za proizvodnju takvog vina potječe iz manje zemljopisne jedinice, a preostalih 15 posto iz zemljopisnog područja kojim je određena zaštićena oznaka izvornosti”. Oznaka položaja puno više govori o vinu nego oznake "vrhunsko" ili "kvalitetno". One su beznačajne zato što za vrhunsko treba 82 boda od 100, a toliko naprosto mora osvojiti svako korektno vino, a besmislene zato što je vino (pr)ocijenjeno vrhunskim ili kvalitetnim u određenom trenutku. Poslije nekoliko godina ne mora više biti vrhunsko pa kupac možda i može tužiti vinara zbog zavaravajuće poslovne prakse.
Ima vinogradarskih položaja s vinogradarskim ili vinarskim nazivima, neki su od njih Bačva i Šterna u Istri, Sić na Korčuli ili Korito na Pelješcu, a ima ih i koji opisuju ili nagovještaju raspoloženje: Sretni točak i Suza su u Baranji, Ljuta je u Konavlima, a Veselnica na Plešivici. Najviše položaja ipak nosi nazive svetaca i svetica, a i mnoga su vina po njima nazvana. Svima je dobro znan međimurski Sveti Urban, koji ima i svoj vinski festival, a legendarne malvazije nazvane po položajima su Sveti Jakov, koju radi Giorgio Clai, te Santa Lucia Gianfranca Kozlovića. Položaj Sveta Lucija pokraj Baške na Krku dala je, pak, odličan plavac mali, štoviše najsjeverniji je na svijetu, a Sveta Lucija s Brača, Sveta Ana s Pelješca, Sveti Ilija iz vinogorja Požega-Pleternica kao i varaždinski Sveti Ilija, međimurski Sveti Juraj te Sveti Jakob iz vinogorja Dugo Selo – Vrbovec još čekaju da im netko i vinom pokaže koliko ih štuje.