Tribidrag mu je najstariji naziv, znamo i za izvedenicu pribidrag, a crljenak kaštelanski kod nas se najčešće koristi. Prekomorski susjedi s juga Italije zovu ga primitivo, u Crnoj Gori i Makedoniji kratošija, a najviše ga ima u Kaliforniji kao zinfandela. Ekipa enologa, sommeliera i zaljubljenika u vino željna novih saznanja skupila je i kušala u zagrebačkom Vinskom klubu 30 butelja iz pet država pod šest naziva sorte. Bilo je tu mladih vina iz prošlogodišnje berbe, pa redom svih do 2015. i jedan veliki devetogodišnjak. Velik zbog magnum boce, ali i sadržaja.
Sažetak je da Talijani od primitiva nude u pravilu jednostavna vina za brzu potrošnju, ponekad i vrlo slatka, što sorti baš i nije primjereno. Crnogorci se traže, očigledno nemaju puno trsova kratošije pa je miješaju s drugim sortama. I Makedonci se igraju, dobra je bila Kratošija Kamnik, a kod nas, pak, veseli što se crljenak vratio kući. Kušali smo nekoliko odličnih vina iz Kaštela, gdje je prije gotovo 30 godina pronađeno nekoliko trsova koje su poslije razmnožili pa sadili po Dalmaciji i pod nazivima tribidrag ili pribidrag. Vratio se kući i zinfandel. Miljenko Grgić prvi je vidio sličnost sorte za koju se smatralo kako je kalifornijska s našim plavcem. Genska istraživanja dokazala su da je riječ bliskim rođacima, a iz Grgićeve kalifornijske vinarije na ovo kušanje stiglo je vino gotovo za čistu peticu.
Iako ideja okupljanja nije bilo ocjenjivanje, dijelili smo školske ocjene do pet, s jednom decimalom. Zinfandel Grgich Hills 2015. Estate Grown dobio je tri petice i četiri puta 4,9. Vjerojatno se dio kušača bojao ocijeniti ga "savršenim". Vino izgleda mlado, žive je boje, a miriše po crnom bobičastom voću s naznakom šljive. Gutljaj se brzo rasprši ustima, očisti ih pa stvori divan osjećaj punoće koji iznimno dugo traje. Okus je uredan, ne uštirkan nego gladak i mijenja se polako, kao što se najskuplja košulja prilagođava tijelu.
Ocjenu 4,7, dobila su i dva crljenka Vinarije Zlatan Otok iz Svete Nedjelje na Hvaru. Grožđe je iz vinograda na obali, podno Biokova, gdje je pokojni Zlatan Plenković posadio 50.000 trsova crljenka i 2007. prvi u novije vrijeme napravio od njega vrhunsko vino. Na kušanje su stigle butelja iz 2015. i magnum iz 2012. Dojam je o prvom vinu da bi za godinu dvije moglo biti i bolji, dok je drugo u odličnoj formi koja će potrajati.
Istu je ocjenu dobila i Kratošija 2017. makedonske vinarije Kamnik. U njoj je 15 posto vranca, što je granica do koje se vino može nazivati dominantnom sortom. Uravnoteženo je, poput svih iz te vinarije na brdu iznad Skopja, i vrlo fino. Kratošija je, treba napomenuti, roditelj vrancu a drugi je gotovo izumrla bijela crnogorska sorta duljenga. Peticu je, po prosječnoj ocjeni 4,6, zavrijedio i Castel Zinfandel 2018. kaštelanske vinarije Bedalov.
Na granici odličnog i vrlo dobrog vina, s prosječnom ocjenom 4,4 bili su Arhontu Kratošija-Primitivo 2017. crnogorske vinarije Kregović te lijepo odškolovan Kaštelanski crljenak 2017. vinarije Krolo. Vina malih kaštelanskih vinarija općenito su ostavila jako dobar dojam. Tako su Crljenak Kaštel Siculi 2019. OPG-a Kovačević Ivica i Crljenak Zinfandel 2019. Putalj Antona Kovača ocijenjeni sa 4,3, Matelin Crljenak Kaštelanski Tradicija 2018. sa 4,2. Perišin Crljenak kaštelanski Zinfandel čistom četvorkom, a vrlo dobrim prosječnim ocjenama mogu se pohvaliti i Crljenak Berislavić 2018. OPG-a Ivan i Anton Kovačev te zinfandel crljenak kaštelanski 2017. Ivice Radunića u čijem su vinogradu i pronađeni trsovi.
Visoke četvorke zavrijedile su i omiške vinarije Vuina te Kuća sretnog čovjeka Mimica za crljenak Štafileo Zinfandel 2016. odnosno Pribidrag 2016., te Rizman Tribidrag 2019. s Komarne koji će s godinama sigurno biti bolji i Testament Tribidrag 2018. od grožđa iz Sjeverne Dalmacije u kojem se osjeća njegovanje u novim bačvama. Neki to vole zbog specifičnih aroma, a neki baš i ne zato što "sakriva" sortu.
Priča s različitim nazivima sorte vuče se stoljećima. U starim dokumentima navode kako je obitelj Marka Marulića, autora epa “Judita” i oca hrvatske književnosti, početkom 16. stoljeća u Veneciju izvozila vino tibidrag. Hanibal Lucić, autor pjesme “Jur ni jedna na svit vila”, prodao je, kako piše u ugovoru iz 1529., “dobro vino zibidrago iz konobe u Kutu na Visu”. Petar Hektorović (1487.-1572.), autor “Ribanja i ribarskog prigovaranja”, mogao je pisati i o vinogradarskom prigovaranju jer ga se spominje kao jednog od najvećih uzgajivača tribidraga. To je grožđe imala i obitelj Matije Ivanića, vođe hvarske bune (1510.-1514.) protiv Mletačke Republike. On je 1518. dijelio s bratom Nikolom nasljedstvo, a među očevim imanjima spominje se i Dulčićev vinograd tribidraga u hvarskom mjestu Vrbanj. Pokraj Omiša stoljećima se uzgajao pribidrag. U herbariju Stjepana Bulića (1865.-1937.), učitelja na poljoprivrednim školama u Gružu i Splitu, otkriven je list tribidraga ubran prije stotinjak godina i DNK analizom dokazano je kako je to crljenak. U Kaliforniju je crljenak dospio zahvaljujući izvjesnom Agostonu Harastyju, koji je prije dvjestotinjak godina “preko bare” ponio trsove iz nekog austrijskog rasadnika. Pod imenom zeinfandel američki su ga rasadničari počeli prodavati 1858. godine. Bio je iznimno rodan i voljeli su ga tragači za zlatom pa je tijekom druge polovice 19. stoljeća postao najzastupljenija kalifornijska sorta vinove loze.
Preživio je i prohibiciju jer su vlasnici vinograda smjeli raditi vino “za vlastite potrebe”, no poslije su ga neki vinari zamjenjivali poznatijim svjetskim crnim sortama. Ipak, krajem 20. stoljeća još je rastao na gotovo 16.000 hektara vinograda. A to je površina velika gotovo poput svih hrvatskih vinograda zajedno.