Jeste li kad čuli za jicamu? To je korjenasto povrće bogato vlaknima, blagog okusa koje potječe iz Meksika i Srednje Amerike gdje se najčešće poslužuje sirovo, s malo limete i čilija u prahu. Ponekad se jicamu zove i meksička repa, meksički krumpir ili slatka repa. Ona je zapravo dio obitelji graha a zanimljivo je da je njezin jedini jestivi dio - korijen. Naime, stabljike, listovi i sjemenke sadrže organski toksin rotenon.Kada se korijen oguli, dobijete bijelu unutrašnjost koja je hrskava poput krumpira ili jabuke a okusom podsjeća na svježi zeleni grašak.
Jicama je bogata hranjivim tvarima i ima malo kalorija pa je se smatra superhranom. Sastoji se uglavnom od vode, tako da dobivate puno vlakana, vitamina i hranjivih tvari za vrlo malo kalorija. Također je bogata vitaminom C, koji je, naravno, snažan antioksidans. Sadrži i folat, kalij i magnezij kao i prebiotik pod nazivom inulin koji hrani dobre bakterije u crijevima, što podržava zdravlje probave.
Ovo povrće je vrlo svestrano, pogodno za široku kulinarsku upotrebu iako je malo žilavo i može oksidirati kao, primjerice, jabuka. Kora se guli, a korijen se onda reže na kockice ili julienne. Jicama se obično jede sirova, narezana kao pomfirt, uz cijeđeni sok od limete i malo čilija u prahu (takozvani Tajín Clásico).
Možete je poslužite i uz salsu i/ili guacamole. Jicama je popularna i u salatama, u kombinaciji sa svježim voćem, u juhama i drugim kuhanim jelima. Na Filipinima se obično jede svježe sa začinima poput rižinog octa i malo soli. Ovo hrskavo povrće također je dobar sastojak i za sushi. Može se i pržiti, baš kao i krumpir a dobro se slaže s korijanderom, đumbirom, limunom, narančom, crvenim lukom, sezamovim uljem, ribom na žaru i umakom od soje.
Dakle, ako se nađete u prilici da probate jicamu, nemojte oklijevati - očekuje vas zanimljivo iskustvo za vaš nepce!