Pjenušac od crljenka pravo je čudo!

Na predstavljanju vinarije Škaulj u Zagrebu kušali smo sjajan pjenušac Nud za koji nikada ne biste pogodili od koje je sorte napravljen te da dolazi iz zadarskog zaleđa. Oduševila su nas i ostala njihova vina

Ivo Kozarčanin

Malo bi tko pogodio odakle je Nud, vrhunsko ružičasto pjenušavo vino proizvedeno klasičnom metodom druge fermentacije u boci. Malo tko bi pogodio i od koje je sorte. Tako smo u glas komentirali veliko i ugodno iznenađenje na kraju zagrebačkog predstavljanja obiteljske vinarije Škaulj iz Nadina u zadarskom zaleđu. Mirna vina jako su im dobro poznata, posebno crvena, a za ovaj pjenušac mnogi bi dali ruku u vatru da stiže iz Zagorja, Međimurja ili s Plešivice, svakako iz neke hladnije vinorodne regije. Privlačne je ružičaste boje, izrazito lijepo perla, nježnog je mirisa i sasvim suhog, finog osvježavajućeg okusa.

"Ma nismo ni mi znali što crljenak može dati. Ipak je to sorta južnijih dijelova Dalmacije. Tamo mu često smanjuju prinos kako bi dobili koncentriranije vino, a kod nas se pokazalo da kad više rodi ima i više kiselina, a to znači svježine koja pjenušcima treba", ispričao je Šime Škaulj.

Ivo Kozarčanin 

Igrali su se i prije s pjenušcima, pravili su ga od grka, ali bili su to pokusi. Pokusno je počelo i s crljenkom, no iz berbe 2018. napunili su više od 1000 butelja i dobili oznaku 'vrhunsko vino'. Iz 2019. butelja imaju i dvostruko više. A naziv 'Nud' je igra riječi. Izraz je iskrivljena englesko-njemačka riječ koja znači 'gol'. Na etiketi je silueta žene koja leži na plaži, a htjeli su time pokazati kako je vino sasvim iskreno, nezaogrnuto nečim poput odjeće. Pjenušac ima oznaku brut nature što znači da mu nisu dodavali liker kojim se često reguliraju slatkoća i arome pjenušavih vina. Butelja je u vinariji 120 kuna. Taj je "goli" pjenušac na kraju prezentacije lijepo isprao usta nakon "teške artiljerije" crnjaka koja je prethodila, a započela je syrahom iz 2018. godine.

marko tolić 

Bila je to prva berba mladog vinograda i dala je sortno iznimno prepoznatljivo vino, voćnih aroma s malo začinskih nota i svježeg, mineralnog okusa. Uslijedio je odličan merlot iz 2017. kod kojeg bi mnogi također mogli imati problema s prepoznavanjem sorte. Merlot uglavnom daje uglađena, dopadljiva vina, a ovaj je divalj do kraja. Prinos je po trsu bio iznimno niskih 800 grama u tri do četiri grozdića u kojima bobice nisu bile zbijene pa su sve ravnomjerno sazrile. Bilo je među njima i lagano prosušenih što se osjeti i u vinu po likerskim notama koje ne opterećuju zato što ravnotežu stvaraju fine kiseline. Što nakon tako dobrog divljaka, bilo je novo pitanje, a odgovor je stigao vrlo brzo: cabernet sauvignon 2017. Već naziv te sorte ukazuje da s njom nije lako, sauvage na francuskom znači baš divlji, no ovo vino je izrazito pitomo. Očigledno je odležalo u odličnoj bačvi koja ga nije opteretila aromama drveta i dima nego ga zaokružila propuštajući malo zraka tijekom odležavanja i zaoblila tanine. I tu je prinos bio ispod kilograma po trsu.

Ivo Kozarčanin 

Divlji merlot i pitomi cabernet su poput dlakave ptice i pernate mačke, ali u ova oba slučaja izvanredna vina. Butelje su 120 kuna. Otac i sin Šime i Tomislav Škaulj kažu kako su njome zadovoljni, a to mogu biti i kupci. Te su dvije sorte i u najpoznatijem vinu ove vinarije, mješavini cabernet sauvignona i merlota koju su nazvali Carl Gustaf. Švedski kralj posjetio je 2016. vinariju, a ta je godina dala i u punoljetnom, 18-godišnjem vinogradu odlično crno grožđe. Škaulji su ga brali malo kasnije nego inače pa probirali najbolje grozdove i ostavili kožice bobica u grožđanom soku na maceraciji dvadesetak dana, otprilike dvostruko dulje nego inače. Time su dobili raskošno i moćno 'kraljevsko' vino koje su i nazvali po plemenitom gostu. Uz njegovu dozvolu, naravno. Slično su vino napravili i 2017. pa pitali mogu li na etiketu staviti i kraljevski grb. I to su im dopustili, ali vino još odležava pa ćemo boce s pečatom morati pričekati.

No ne treba čekati desertni merlot iz 2018., školski primjer dobrog slatkog crnog vina od kasno branoga grožđa u kojem malo inače neželjenih hlapivih kiselina stvara dojam svježine. Kušala su se i njihova bijela vina među kojima treba istaknuti maraštinu. No to nije novost. Ova treća hrvatska bijela malvazija (riječ je o sorti koju u Toskani zovu malvasia del Chianti), u šibenskom i zadarskom zaleđu redovito daje odlična vina.

Ivo Kozarčanin