Što je klima toplija, vina su bolja, moglo bi se zaključiti prema podacima internetske tražilice Wine Searcher koja skuplja cijene iz gotovo 100.000 vinoteka. Uspoređivali su ocjene 40 vinskih kritičara sa svih strana svijeta tijekom posljednja tri desetljeća, otkad se puno govori o utjecaju globalnog zatopljenja na poljoprivredu i računali prosječnu ocjenu za različite zemlje. Rezultati su iznenadili - 2019. godina je, prema njihovim ocjenama, u Španjolskoj najbolja berba od 1990. Ocijenili su je sa 97 bodova od mogućih 100. Godina je bila u prosjeku odlična i u susjednom Portugalu te Italiji, s ocjenama 95.
Španjolska prednjači kvalitetom posljednjih desetak godina pa je berba 2018. dobila 96 bodova, 2017. i 2016. zavrijedile su bod manje, a prijašnje četiri zaredom 94 boda. Za 2018. su 96 bodova dobili i Argentinci te Čileanci, Portugalci imaju najbolju 2017. sa 96 bodova, a 2016. najvišu su ocjenu, 95, dobili Argentinci, Mađari, Talijani i Portugalci. Toliko su bodova dobili i Austrijanci i Novozelanđani za 2015., nitko za 2014., Mađari za 2013., Austrijanci za 2012. i Portugalci za 2011.
I u velikoj Francuskoj najbolje su berbe bile 2019. i 2020., a ocijenjene su sa "samo" 94 boda. Između 2001. i 2010. najbolje su ocijenjene berbe bile u Austriji 2004. sa 96 bodova i Grčkoj 2003. i 2001. sa 96, odnosno 95 bodova, a u posljednjem desetljeću prošlog tisućljeća više od 95 zaslužila je samo Grčka: 96 bodova je vrijedila berba 1994., a 1992. čak 97. Velika berba sa 95 bodova bila je i 1988. u Njemačkoj.
Dakle, najviše su prosječne ocjene dobivale berbe između 2015. i 2019., a te su godine bile i najtoplije. Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije prošla je godina bila sedma uzastopna u kojoj je globalna temperatura bila više od jednog stupnja iznad prosječnih za ranog industrijskog razdoblja prije otprilike 150 godina. Od pet godina s najbolje ocijenjenim vinima najtoplije su redom bile 2016., 2019. 2015. 2017. i 2018.
U izračun kvalitete berbi u pojedinim državama ulazila su vina svih cjenovnih kategorija. Gledajući samo ona najskuplja iz Bordeauxa, između 1991. i 2000. prosječnih 95 bodova osvojile su samo 1998. i 2000. Desetljeće potom toliko je zavrijedila 2005., s bodom više ocijenili su 2009., a najniže ocijenjene berbe bile su 2002. i 2007. s 93 boda. Nakon 2011. čak su dvije bordoške berbe, 2019. i 2018. ocijenjene sa 97 bodova, tri sa 96 i dvije sa 95. Promatrajući pet najtoplijih godina, berba 2016. ocjenjena je sa 96 bodova, 2019. sa 97, 2015. sa 96, 2017. sa 95 i 2018. sa 97 bodova. Bordeaux izgleda voli vrućinu.
U Burgundiji su berbe 1990-ih, gledajući samo najskuplja vina, dobile prosječnu ocjenu 91,4. Sljedećih 10 godina taj je prosjek porastao na 92,8, a u posljednjih 10 godina prosječna ocjena kvaliteta berbi bila je čak 94,1 bod.
I izvan Francuske "kvaliteta raste s temperaturom". Najskuplja kalifornijska vina su 1990-ih imala prosječnu ocjenu 93,4, do 2010. porasla je na 94,7, a u posljednjem desetljeću i na 95,5. U Australiji najviše "plaču" zbog zatopljenja, no i njihovim su najboljim vinima tijekom tri posljednja desetljeća prosječne ocjene rasle s 93, preko 94,2 na 95,1 bod.
Nije, naravno, toplina automatski podigla kvalitetu vina. Vinogradarsko znanje i vještine u posljednjih 20 godina značajno su pomogli da najbolja vina budu još bolja, a među onim jednostavnijima, koja brzo izlaze na tržište i još se brže troše, za pomak u kvaliteti sigurno je zaslužna i klonska selekcija kojom ljudi pojedine sorte prilagođavaju i novim vremenskim (ne)prilikama.
Kod nas je sličnu usporedbu teško raditi zato što smo prije 30 i više godina i u vinogradarstvu i vinarstvu imali praktički samo poljoprivredne kombinate koji su uglavnom brinuli da bude što više tona i hektolitara. Trebalo je nekoliko godina da stasaju novi vinari s drukčijim pogledima na vino, a tijekom rata pa i pokoje sumorne godine nakon njega ono baš i nije bilo najvažnije u Hrvatskoj, a nije najvažnije ni danas. Očigledno je to i po tome što nismo uspjeli organizirati nacionalno ocjenjivanje koje bi pokazivalo i vrijednost pojedinih berbi. Vina su nam nesumnjivo sve bolja, ali konkretne ocjene nemamo.
Prema iskustvu, na nacionalnoj razini možemo govoriti o odličnim berbama2009. i 2011. iz kojih i danas možemo pronaći odlična vina u svim hrvatskim regijama, a gotovo su u pravilu neparne godine protekla dva desetljeća bile bolje. Kao o posebno lošima se priča o 2010. i posebno 2014. No, još ima odličnih pjenušaca iz 2014., a nedavna "šetnja" arhivom Jasne Antunović iz Dalja pokazala je da se Graševina 2010. drži bolje nego ona iz 2013. I danas je odličan Chardonnay 2010. Slavka Kalazića iz Baranje, a pod etiketom Korlat mogu se kupiti izvanredni crnjaci iz 2014.
Prema podacima Climate Centrala, neprofitne organizacije koja analizira klimatske podatke, 2010. je bila toplija nego 2013., a 2014. iznad obje, kao i prema iskustvima s kušanja nekih vina, moglo bi se zaključiti da toplina u Hrvatskoj podiže kvalitetu grožđa, no to je vjerojatno podosta daleko od istine. Nedvojbeno je i da vinogradari i vinari sve više znaju pa sve bolja vina stižu i iz vinogorja o kojima se baš i nije lijepo pričalo, a možda im koja desetina stupnja toplija prosječna temperatura i pomogne. S druge strane, fini Plavac 2016. Antona Katunara s Krka pokazuje da neke sorte u toj najtoplijoj godini mogu dati odlično vino tamo gdje ih prije nije bilo. Koliko nam god izgledala sumorna (klimatska) budućnost, oni koji su spremni učiti kako se prilagoditi novim uvjetima daju nadu da će izvrsnih vina biti i dalje te da ćemo i mi u njima moći uživati.