Zelenac je jedan od sinonima za plavac mali, drugih naziva naše najznačajnije crne sorte, piše u stručnoj publikaciji 'Zelena knjiga: Hrvatske autohtone sorte vinove loze', a žerjavina je jedan od homonima, odnosno pogrešnih naziva kraljevine. No zelenac i žerjavina također su hrvatski nazivi za rotgipfler i zierfandler, slavne bijele sorte austrijske vinske Regije termi (Thermenregion) južno od Beča. U Hrvatskoj ih jedini obje ima i puni u boce kutjevački vinski mag Vlado Krauthaker, a s njima je započelo i nedavno kušanje 27 njegovih vina, što je sasvim uobičajena brojka za upoznavanje ponude ove vinarije.
Žerjavina je prirodni križanac crvenog veltlinca i nepoznate sorte koja poprilično nalikuje tramincu, a kod zelenca nepoznanica među roditeljima nema: iskrižali su se traminac i crveni veltlinac. Sorte su poprilično slične, ali i podosta različite. Austrijanci ih rade kao posebna vina, a nerijetko i blendaju te preporučuju uz Wiener Schnitzel, odnosno bečki odrezak. U restoranima Regije termi često se piju i uz pohano pile, pri čemu nježnija žerjavina bolje pristaje bijelome mesu, a puniji zelenac paniranim masnijim dijelovima pileta poput bataka i zabataka.
Još 1882. godine prvi se put kod nas spominje zelenac, sa sufiksom Kutjevo, a to mu je i danas službeni naziv. Krauthaker je prvu berbu imao 1999. godine. Krenuo je s pola hektara, a sad ih ima pet pa je očigledno da mu se vino dopalo iako je uzgoj vrlo zahtjevan. Grožđe pati od botritisa i više voli redove posađene u pravcu sjever jug zato što vjetar bolje suši grozdove, nego ako su trsovi posađeni od istoka prema zapadu ili obrnuto. Hoće i previše roditi pa su obavezne zelene berbe, no nagrađuje onoga tko se može s njime "boriti". Daje fina bijela vina s puno ekstrakta, ugodnom kiselinam i lijepom aromom, pogodan je za odgođene berbe, odležavanje u drvetu, ali i dulje maceracije. Ovisno o ostatku šećera, može vrlo dobro pristajati i pikantnijoj orijentalnoj kuhinji i šteta što ga i kod nas nema više. Puno smo očekivali od berbe 2020., a opet nas je uspjela ugodno iznenaditi.
Vrlo lijep je i Sivi pinot 2020. Izvanredno svjež, a pun, kao da je pokupio ono najbolje sa sjevera Italije gdje daje laganija vina i iz Alsacea gdje su moćna.
Nakon uobičajeno dobrih graševina slijedili su sauvignoni s položaja Vidim iz 2020. i s Mitrovca iz 2016. Potonji je isprva bio zadimljen, miris i okus nešto su pokazivali, a ponešto i skrivali, kao kad se gleda žena u lijepom donjem rublju, a polako se otvarao i otkrivao sve svoje čari. Poglavlje uobičajenih bijelih vina s bijelim etiketama završilo je finim, postojanim i uvijek prepoznatljivim Chardonnayjem Rosenbergom 2019. te Verduzzom 2019., suhim i slasnim vinom istovremeno koje je odležavalo dijelom u hrastovim, a dijelom u bačvicama od bagrema.
Prva crvena etiketa bio je suhi Muškat Ruža 2020., milo vino finog mirisa ružinih latica utopljenih u šalici čaja od šipka, a klasični su crnjaci započeli Frankovkom 2020. Vrlo je mlada, ali na dobrom putu da postane veliko vino kakvo već je Nebbiolo 2018. Sorta koja u talijanskoj regiji Pijemont daje glasovita vina Barolo i Barbaresco ovdje se isprva iskazala slašću, a poslije nekoliko minuta suhoćom. Nakon dva klasična blenda merlota i cabernet sauvignona Mercs iz 2018. i 2017. kušanje crnjaka završilo je jako finim Merlotom Selekcija 2019. od probranih grozdova. I tad su krenuli "kolači".
Seriju slađih vina s crno-zlatnim etiketama otvorio je još jedan Austrijanac, Neuburger 2019. Graševinu su predstavili kasnom berbom 2020. te izbornom 2007. koje ima još samo dva kartona, a najviše je bilo najviših predikata, izbornih berbi prosušenih bobica. Vratili smo se Zelencu 2007., vinu koje je toliko slatko da više nije za slatka jela, nego za zrele tvrde sireve poput paškog zaslažene s malo đema od smokve. Tu smo mu već počeli tepati "Zelenko". Graševine su bile tri, 2012. te 2019. pa 2015. To prekrasno vino u nastajanju posebno nas je razveselilo zato što smo sudjelovali u njegovu "nestajanju", a novo veliko iznenađenje bio je divan Zelenac Izborne berbe prosušenih bobica 2019. pikatno vino finog mirisa đumbira i bijelog papra. Graševina Kuvlakhe 2015. macerirana 40 dana u amfori i Zelenac Kuvlakhe 2016. koji je u glinenoj posudi proveo dva mjeseca zaokružili su kušanje malo više od polovice vina Vlade Krauthakera. Ima ih 45 u ponudi, a nije to sve što vinarija prodaje.
Godinama već Vlado organizira likovne kolonije na kojima umjetnici oslikavaju bačve pa na šanku na ulazu u podrum stoji i cjenik. Stoje od 500 eura naviše, a najskuplja je ona s motivom Adama i Eve u vinogradu čija je cijena 8000 eura. Pa i bačve nisu baš sasvim rijetki prodajni artikli vinarija, no konji doista jesu. Obitelj Krauthaker uzgaja hrvatske hladnokrvnjake, radna grla koja im služe i za obradu dijela vinograda s uskim redovima u koje ne mogu mehanizacijom. Tko kupi njegova konja, tako će "dobiti" i vrijednog radnika.