Ovotjedna namirnica je murina, riba koja izgledom podsjeća na zmiju, nema ljusaka baš kao ni njezin rođak ugor a oštri zubi i činjenica da je njezin ugriz prilično bolan, učinili su da murina nije na dobrom glasu. To je zapravo šteta jer je riječ o vrlo ukusnoj ribi za koju nalazimo brojne recepte u našoj tradicionalnoj kuhinji. Naime u Jadranu živi murina žutošarka koju nalazimo u srednjodalmatinskom arhipelagu i našoj južnoj obali pa ne čudi da, primjerice, u “Dalmatinskoj kuhinji” Dike Marjanović-Radice nalazimo brojna jela s murinom. O tome ćemo više krajem tjedna u našoj redovnoj rubrici Iz Dikine kuhinje a danas ćemo se baviti samim karakteristikama murine.
Ova zmijolika vrsta oduvijek je obavijena legendom. Kako piše Veljko Barbieri, Atenej i Elijan su tvrdili da njezin ugriz može biti smrtonosan budući da je začeta od ljutice, a naše predaje govore da mužjak zmije riga otrov prije negoli će oploditi murinu. Nadodaje da su se strašne priče o zlokobnoj murini nastavile i u srednjem vijeku te priznaje da su priče o strašnoj murini donekle utemeljene. Naime, murina je vrlo ratoborna riba. Ujed joj je strahovito bolan, premda nema otrovnih žlijezda, već je otrovna sluz koja se cijedi iz njezinih usta.
Istovremeno, ma koliko god zvučala strašno i koliko god je objektivno ružna, murina je omiljena među sladokuscima. U vlastitoj koži pekli su je još od antike, a njezino meso odličan je dodatak raznim brudetima i poparama. Naime, njezino je meso fine nježne bijele boje, mekano, sočno i jako ukusno. Potpuno u suprotnosti s njezinom jako agresivnom ćudi. No, meso je i poprilično košćato pogotovo rep koji se zbog toga i baca. Uz kosti, tu je i koža koju je potrebno oguliti prije spremanja, a kada ide na gradela koža se ponovo oblači ali naopako i pečenjem postaje hrskava. Za one koji žele više, od kože murine se može raditi čips.