Kod nas na farmi nema apsolutno nikakvih promjena zbog epidemiološke krize jer smo usred šume, a obližnje selo ima samo šest stanovnika koje ponekad ne vidimo mjesecima. Prevelikog socijalnog kontakta nikada nije ni bilo. Da ne moram biti informiran zbog posla kojim se bavim, vjerojatno ne bih ni znao da se išta događa. Kod mene je sve normalno i po starom - riječi su bivšeg atletskog trenera Nikole Borića na kojima mu većina može zavidjeti s obzirom na to da posljednjih mjeseci živimo u grču zbog zdravstvene krize. Rijetki su oni poput Nikole koji se zbog nje ne moraju brinuti. Dok smo svi bili u svojim domovima, Zemlja je doživjela svojevrstan preporod, a mnogi su se zavjetovali da će nakon krize biti obzirniji prema prirodi. Nikolu nije trebala uzdrmati katastrofa da bi se okrenuo prirodi. Čini to gotovo cijeli život, a u potpunosti joj se predao prije pet godina, kada se preselio u šumu u blizini sela Kokočak pokraj Orahovice.
- Smatram da se već niz godina ljudi mijenjaju, odnosno njihova svijest o brizi za planet Zemlju, jedino naše utočište i našu Majku. Kriza je samo potvrdila da su takvi ljudi na dobrom putu, ali trenutačno je to zanemariva kritična masa. No ona se iz dana u dan povećava, a vjerujem da će i nove generacije osjetiti taj poriv, premda masovnije promjene kad iziđemo iz krize neće biti. Ljudi će se jednostavno vratiti na staro jer ne znaju bolje, a vjerojatno ih i ne zanima ništa osim materijalnog rasta koji nije moguć do beskonačnosti jer živimo na ograničenom planetu koji ima svoje realne granice i veličinu - vjeruje 43-godišnji Nikola.
Šira je javnost prije pet godina doznala da je Nikola napustio svijet vrhunskog sporta i život na visokoj nozi te iza sebe ostavio milijune dolara. O njemu su se raspisali brojni mediji, a njegova priča privukla je pozornost i pustolova Bena Fogelea, koji ga je uključio u svoj popularni serijal ‘New Lives In The Wild’ koji se prikazuje na kanalima BBC Earth i National Geographic. Koliko god se taj životni preokret mnogima činio bizarnim, Nikola je trenutačno zapravo bogatiji nego što je ikada bio.
- Sa svakim sam dijelom života zadovoljan i da imam mogućnost živjeti ga ponovno, ne bih mijenjao ni sekunde jer me doveo u ovu prekrasnu sadašnjost u kojoj uživam. Životna želja bila mi je postati vrhunski trener, sudjelovati na najvećim sportskim natjecanjima diljem svijeta i sa svojim sportašima uzimati medalje najvećeg sjaja. Ta mi se želja i ostvarila. Uvijek sanjam samo velike i naizgled neostvarive snove, ali oni se uvijek i ostvare. Nije se dogodila spontana odluka ili razočaranje nekom situacijom koje je dovelo do promjene moga životnog stila. Dogodio se trenutak ostvarenja svih mojih želja, a to nekome tko gleda sa strane može izgledati kao spontana odluka - objašnjava bivši sportaš.
Njegov sportski put počeo je u srednjoj školi, kada je biciklom svakodnevno iz rodnog Zaprešića putovao u Veliku Goricu, gdje je pohađao Zrakoplovnu tehničku školu. Sredinom 90-ih osnovao je prvi Zaprešićki biciklistički klub, u kojem je bio trener i dopredsjednik sa samo 19 godina. U isto vrijeme počeo se natjecati u brdskom biciklizmu i triatlonu. Ostvario je zapažene rezultate na državnoj razini, što ga je dovelo do sedam uzastopnih naslova prvaka Hrvatske, a samim time i do nastupa u reprezentacije Hrvatske na europskim prvenstvima. Nakon toga osnovao je još nekoliko klubova u Zagrebu te bio trener u prestižnim europskim klubovima te trener reprezentacije Hrvatske, Etiopije, Maroka, Turske i Azerbejdžana na Olimpijskim igrama. Trenirao je ukupno 300 vrhunskih sportaša, a 2010. proglašen je najboljim atletskim trenerom u Europi. Surađivao je sa Stjepanom Božićem šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Anom Sršen dva srebra u Sydneyju i Ateni, s Gordanom Kožuljem osvajao je medalje, kao i s mnogim drugim domaćim sportašima.
Kada je zaključio da je dosegnuo vrhunac karijere, odlučio je realizirati želju koja se u njemu već dulje ‘kuhala’. Nakon šestogodišnje potrage, koja ga je odvela od Gorskog kotara čak do Kostarike, Nikola je odlučio pustiti korijene u Kokočaku. Sagradio je kuću od zemlje, drva i slame. Na svoju farmu doveo je životinje pa je tako nastala njegova privatna oaza skrivena duboko u šumi na obroncima Papuka.
Živim u skladu s ritmom i sporim promjenama u prirodi
- Posljednjih pet godina trenerske karijere i života u Etiopiji i Turskoj posvetio sam samostalnom studiranju i proučavanju gradnje kuća od prirodnih materijala te permakulturi i uzgoju životinja na prirodan način. Dolaskom u Park prirode Papuk primijenio samo svoje teoretsko znanje u praksi. U mojem trenutačnom životu nema nijednog istog dana, kao ni rutine. Iskreno, ne znam koji je dan u tjednu ili mjesecu. Živim u skladu s ritmom i sporim promjenama u prirodi. Na farmi imamo dosta životinja i uzgajamo vlastito organsko voće i povrće te beremo puno šumskih plodova kojih ima napretek cijele godine u netaknutoj prirodi koja nas okružuje. Sve naše životinje žive slobodne u prirodi te se same brinu za sebe uz naš minimalan utjecaj i intervenciju - objašnjava Nikola.
Inspiriran novim stilom života kojemu je cilj educiranje ljudi o važnosti konzumiranja zdrave, organske hrane i ekoloških proizvoda, s djevojkom je osnovao Shumsku Farmu i klaster pod nazivom Made in Papuk.
- Okupili smo nekoliko malih obiteljskih gospodarstava koja imaju isti princip rada. Dostavom jednom tjedno na kućni prag opskrbljujemo stotinjak obitelji, restorana i mesnica ekološki uzgojenim sezonskim voćem, povrćem, pčelinjim proizvodima, svinjetinom i govedinom, suhomesnatim i mliječnim proizvodima, slatkovodnom ribom, jajima, čajevima i slično. Cilj je takvog rada boljitak cjelokupne zajednice malih proizvođača, a u vrlo kratkom roku, putem digitalnog marketinga i medija, došli smo do velike baze potencijalnih kupaca koja svakodnevno raste. S radnom snagom nemamo nikakvih problema jer naše radnike, od berača do vozača viljuškara i kamiona te ljudi u uredu, plaćamo mnogo više od prosjeka u toj struci - rekao je osnivač klastera koji svojim proizvodima opskrbljuje restorane poput zagrebačkog Nav koji je kandidat za prestižnu Michelinovu zvjezdicu 2020. godine.
Premda se nekadašnji sportski život čini miljama daleko, sportski ga duh nije napustio, a svoje znanje prenosi mladim nadama.
- Ostao sam u kontaktu sa svim sportašima koje sam trenirao. S nekima se vidim, a s ostalima se čujem i ponekad im pomognem savjetom. U Orahovici sam s djevojkom Zoranom osnovao prvi Plivački klub, čiji sam predsjednik i trener, a u klubu imamo više od 100 mladih sportaša svih uzrasta. U samo četiri godine rada kluba iznjedrili smo više od 230 državnih prvaka u četiri sporta - biciklizam, triatlon, atletika i plivanje.
Carpe diem mnogima zvuči kao klišej koji nekolicina koristi u opisima ispod objava na Instagramu ili kao inspirativna poruka na zidu doma, ali rijetko tko uistinu primjenjuje koncept življenja u najvećoj mogućoj mjeri. Koliko god nekima bio nezamisliv, Nikola živi punim plućima, ali to ne znači da ga jednog dana možda opet neće preokrenuti naglavačke. Iako je kuća koju je gradio pet godina izgorjela početkom godine, nije klonuo duhom i uskoro počinje graditi novu.
- Sve dolazi spontano i točno onako kako treba biti pa sam zahvalan na svakom novom trenutku, svakom novom danu i svemu što mi dolazi. Ponosan sam na spoznaju da sam sposoban živjeti bilo gdje, krenuti od nule te u relativno kratkom vremenu duhovno i materijalno dostići puno višu razinu od one s koje sam krenuo - zaključuje.