Materijalna šteta je golema te su im potrebna financijska sredstva za popravak krova, zidova, stropova, prozora i vrata. Kako bismo vam približili stvarno stanje i pojasnili koliko je važna HGZ-ova priča, u nastavku vam donosimo intervju s predsjednicom Romanom Matanovac Vučković.
HGZ je udruga građana koja djeluje gotovo 200 godina, a prva žena na njegovu čelu današnja je predsjednica Romana Matanovac Vučković, sveučilišna profesorica, znanstvenica i glazbenica. Je li teško obnašati tu dužnost?
Prije više od godinu dana, kada sam na izvanrednoj skupštini izabrana za predsjednicu, mnogi su govorili da će mi biti iznimno teško jer je HGZ u najvećoj krizi dosad. Tada mi nije bilo teško! Uz podršku ravnateljstva pokrenula sam niz aktivnosti za spas udruge: privukli smo brojne sponzore i donatore, otvorili prostor i za ostale umjetnosti, pokrenuli vlastite i partnerske produkcije programa, intenzivno se javljali na natječaje te potaknuli Ministarstvo kulture i Grad Zagreb da nam pomognu. Rezultat tih velikih napora bio je fantastičan i uspjeli smo se financijski oporaviti, obnoviti dio zgrade i započeti tehničko opremanje. Nije bilo lako, zahtijevalo je mnogo vremena i angažmana. Osim toga, funkcija predsjednice je volonterska i morala sam je uskladiti s mnogim drugim profesionalnim obvezama jer sam, prije svega, profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Hrvatski glazbeni zavod postoji od 1827. godine, a priređivanje koncerata jedina je konstanta koja se nije prekidala čak ni tijekom ratova. Sada je, nažalost, prekinuta. Prvo vas je pogodila situacija koja je nastala zbog pandemije koronavirusa, a onda i potres.
Jednu smo krizu uspješno prebrodili, onda je došla druga pa treća… To je stvarno previše i sada prvi put osjećam da je teško biti predsjednica HGZ-a. Kako smo prekinuli rad zbog pandemije, ostali smo bez prihoda, a svaki mjesec treba isplatiti plaće za petero zaposlenika, podmiriti troškove zgrade i sva druga redovita davanja. Zavod se financira isključivo od vlastitih prihoda, a njih do daljnjeg nemamo. I uza sve to došao je potres! No neću se predati jer ovu funkciju, pogotovo u ova krizna vremena, osjećam kao poziv na društvenu odgovornost i solidarnost sa svim kulturnim djelatnicima, a osobito sa svojim kolegama i prijateljima glazbenicima.
Kako je počela izolacija, snimili ste fotografije i arhivirali ih pod nazivom “Tišina”. Situaciju uzrokovanu pandemijom dodatno vam otežava činjenica da ste nedavno završili obnovu zgrade, a sada je pretrpjela veliku materijalnu štetu.
Pozvali smo Zvonimira Ferinu da fotografira prazan prostor misleći kako nam je najveći neprijatelj tišina koja je nastala prekidom svih aktivnosti. Deset dana nakon snimanja Hrvatskim glazbenim zavodom protutnjao je još strašniji neprijatelj. U obnovu zgrade uložili smo sva sredstva koja smo u tu svrhu dobili od Ministarstva kulture i Grada Zagreba, a to je otprilike pokrilo pola ukupnog iznosa troškova obnove. Ostatak smo prikupili od sponzora i donatora te smo uložili novac koji smo prikupili vlastitim aktivnostima.
Ukupno je u HGZ u proteklih godinu dana uloženo oko 1.450.000 kuna. Mnogi kažu da je to vrlo mala cijena u odnosu na ono što je u prostoru napravljeno, a za to su zaslužni naši partneri arhitekt Roman Šilje i građevinski poduzetnik Igor Aralica i na tome smo im neizmjerno zahvalni. Sve što smo obnovili u dobrom je stanju, ali potres je prouzročio velika oštećenja na zgradi i sada smo suočeni s novom krizom.
Financirate se iz vlastitih prihoda, kao građanska udruga. Imate li plan ili strategiju za prikupljanje sredstava koja bi vam pomogla prebroditi krizu?
Još nemam nikakvu sliku jer čekamo detaljnu procjenu, ali šteta od potresa je golema. Za obnovu krova i svega ostalog uništenog u zgradi bit će potrebni milijuni. Svaki je doprinos dobrodošao – gledat ćemo kako se obnavljaju druge institucije te pratiti hrvatske i europske natječaje. Pokrenut ćemo i donatorsku akciju, pozvati one koji mogu neka ulože u ovu instituciju koja već dva stoljeća promiče glazbenu umjetnost. Nema drugog načina; novac za obnovu HGZ ne može prikupiti samostalno, to jednostavno nije moguće.
Mnogo je razloga zbog kojih bismo trebali biti ponosni na HGZ, a mnogi možda ni ne znaju da je jedan od najpoznatijih počasnih članova bio skladatelj i pijanistički virtuoz Franz Liszt?
Da, Lisztu je tijekom njegova boravka u Zagrebu 1846. bila uručena povelja o počasnom članstvu. Osim toga, mnogi glasoviti Hrvati bili su počasni članovi: Ljudevit Gaj, Janko Drašković, biskup Josip Juraj Strossmayer, glazbenici Ferdo Livadić, Ivan Padovec, Ivan Zajc, Franjo Ks. Kuhač, Milka Trnina i drugi. Zavod je 1829. osnovao glazbenu školu koja je neprekidnim radom postavila temelje glazbenog školstva te je kolijevka Muzičke akademije. Doista je mnogo razloga za očuvanje ove važne kulturne ustanove.
Možete li reći da ste unatoč svemu i dalje pozitivni kada razmišljate o budućnosti HGZ-a?
Uvijek sam pozitivna. Da nisam takva, ne bih se ni primila ovog posla. Najveću snagu trenutačno crpim iz brojnih poruka podrške koje mi pristižu od raznih umjetnika, a ponajviše glazbenika koji su spremni pomoći. Uskoro, kada ponovno otvorimo vrata HGZ-a, na pozornici najljepše koncertne dvorane nastupat će na donatorskim koncertima najveća imena hrvatske glazbe.
Za kraj, kada biste ovu situaciju morali opisati pomoću glazbe, koji biste žanr odabrali i koje djelo/skladbu?
Ovu situaciju notama je opisao Matej Meštrović. Posljednjih tjedan dana radi na novoj kompoziciji koja nosi naziv „HGZ Potresno“.
Galeriju fotografija uništenog HGZ-a možete pogledati u nastavku, a donirati sredstva i pomoći im možete ovdje.