'Usrećivati ljude moj je san'

Kreativac nenadmašne energije, entuzijazma i životne sreće, Boris Ružić, jedan je od onih umjetnika koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Šime Eškinja

Svoj je stil, kaže, gradio prema svojoj osobnosti, a ona se gradila od samog djetinjstva. “Autohtoni sam Istranin, Mediteran mi je u DNK, ali u mom kreativnom umu uvijek je autohtona prošlost Istre kao moja vječna inspiracija”, priča nam Boris Ružić, veliki kreativac koji stoji iza organizacije nekih od najraskošnijih i najljepših događanja, ali podjednako važno, i dizajna nekih od najljepših i najmodernijih vila, hotela te stanova, kako kod nas tako i vani. Granice je počeo pomicati davno, u kulinarstvu, kada je istarske restorane upoznao s konceptom food stylinga, a danas ih nastavlja rušiti u... čini se svemu čega se prihvati. Gdje pronalazi inspiraciju i kako pristupa projektu, doznajte u nastavku.

Na svom ste primjeru i životnim djelima pokazali kako projektirati zgrade te urediti interijer da bude impresivan i funkcionalan a da pritom nije potrebna diploma…

Moj životni i profesionalni put, moje ovozemaljsko ja, kao i svaki moj uspjeh i neuspjeh priča je o mojoj kreativnoj mutaciji iz profesije u profesiju. Radim zato što volim, nikako obrnuto!

Što biste rekli čime se izdvajate u odnosu na kolege?

Spajanjem tradicionalnog naslijeđa i modernog izričaja, osjećajem za najidealniju mjeru između čovjeka i prirode - to je vječni zadatak koji si postavljam u svakom novom projektu.
Od koga ste naslijedili smisao za lijepo, za estetiku?

Čovjek se jednostavno tako rodi. Kreativni fragmenti unutar mene stvaraju ekspresiju za lijepo i posebno velike vizije koje se reflektiraju prema van i pokreću moju dizajnersku produkciju.

Rajan Milošević, Koridor 27 

Kako ste se uopće našli u dizajnu? Kako je sve počelo?

Oduvijek sam bio vizualni tip. Općenito je umjetnost vrlo slobodna, a dizajn je umjetnička forma koja komunicira s brojnim sferama svakodnevnog života. Mašta koju pretvorite u nešto moguće nevjerojatna je sloboda i uspjeh svakoga kreativca. To je taj horizont u tom poslu koji odgovara i mom temperamentu i mojoj slobodi u svakom atomu mog postojanja.

Do danas ste projektirali i uredili velik broj vila, kuća, hotela, stanova te poslovnih prostora. Koji vam je projekt najdraži i zašto?

Moj cilj nije samo odraditi neku poslovno‑dizajnersko-arhitektonsku formu nego u svakom projektu dizajniram novu umjetničku i emocionalnu energiju. Najsretniji sam na granici između svoje mašte i svakog novog projekta kojim nastojim dotaknuti emociju kod ljudi. Zapravo je to suština dragosti projekta, vibracija koju on postigne.

Što vas inspirira u radu - prostor ili možda ljudi za koje stvarate?

Priroda koja se neprestano mijenja najbolja je kreacija i inspiracija, bilo da je riječ o bojama i teksturama ili o osnovnim materijalima iz tradicionalne arhitekture Mediterana koje čine naš identitet. Uspješno spojiti različite kulture i stilska razdoblja, dizajnirati jednostavnost i luksuz, a pritom zadržati tradicionalnost i kozmopolitski duh u svakom projektu, to je cilj.

Rajan Milošević, Koridor 27 

Je li bilo neobičnih zahtjeva ili možda previše zahtjevnih? Je li doista moguće ostvariti sve što čovjek zamisli?

Klijenti najprije biraju mene, a zatim ja njih pa ako se povežemo u ljudskoj i kreativnoj energiji, počinjemo raditi. Suprotno od toga uvijek je ‘ne’. Uvijek volim naglasiti da moj posao počinje tamo gdje mašta prestaje!

Držite li se određenog stila ili se prilagođavate zahtjevima klijenata? Koliko ste puta odbili klijente i njihove ideje?

Vrlo mi je važan urbanistički razvoj svakog podneblja/krajolika, bez obzira na to stvaram li nove objekte ili radim na projektu rekonstrukcije s eventualnom interpolacijom suvremenih elemenata. Tradicija je dio našeg identiteta, a identitet je temelj osobnosti svakoga od nas. Neću reći odbio, iako je bilo i takvih slučajeva, prije bih rekao da svakom novom izazovu i dogovoru s klijentom treba pristupiti s filozofijom edukacije radi bolje produkcije.

Kojom se filozofijom vodite u poslu, ali i u životu?

Svaki dan nosi nešto novo! Upravo je to novo ljepota svake profesije, ali iznad svega, to je ljepota postojanja, stvaranja - ljepota zvana život. Kratko rečeno, stvaram sadašnjost za budućnost, a uvijek budućnost postaje prošlost. Odnosno stvaram prošlost čiji
dizajn već u ovom trenutku postaje
bezvremenski.

Poznati ste i po organizaciji uspješnih događanja. Stignete li svemu posvetiti jednaku pažnju i vrijeme, na što ćete se koncentrirati u budućnosti?

Volim pripreme bilo kojeg oblika projekta, pa tako i događanja ili vjenčanja jer zahtijevaju da svaki put zaronite u neki novi svijet i potom ga postupno otkrivate, gradite - dizajnirate. Uz dobru volju i organizaciju u životu se sve stigne. Pogotovo ja koji živim kao čisti hazarder.

Rajan Milošević, Koridor 27 

Što je s kuhanjem, je li to danas samo hobi, odnosno nešto u čemu uživate u slobodno vrijeme?

Definitivno se slažem s filozofijom da ljubav ide kroz želudac i odatle sve počinje. Nekome muka, meni je čisti blagoslov kad u slobodno vrijeme imam priliku kuhati. Iskreno, za mene je kulinarstvo strastvena igra, igra s teksturama, okusima, aromama i doživljajima scenskih prezentacija. To je umjetnost u kojoj imate trenutačni feedback promatrajući sretne ljude, a to je zapravo moj san - učiniti ljude sretnima!

Na kojim planovima temeljite budućnost poslovanja?

I dalje sam u vječitoj potrazi za originalnim rješenjima u svakom obliku stvaranja, iako je bit mog postojanja i stvaranja u sadašnjosti, u dizajnu koji je nezaobilazan dio života u svim sferama kojima smo okruženi. Estetika dizajna stup je uspjeha na kojem zasnivam sve planove.

Kako se osjećate nakon realiziranog projekta?

Teško je opisati svaki doživljaj za svaki projekt, dizajn... To bi prije bilo katarzično iskustvo, odnosno novo kreativno pročišćenje svakim novim projektom, kreativna patnja, kreativna bol. Nazovimo to 3K (trik)! Nikada ne ostaje praznina jer uvijek se nakon završenog projekta javlja puni osjećaj postignuća, koji ubrzo slijedi sama atrakcija u doživljajima drugih pa nakon svakog odrađenog projekta još dugo ‘hodam po punoj liniji’ zvanoj zadovoljstvo.