Možete li mi reći kako po vašem mišljenju izgleda zdrava ljubavna veza?
Lp, Iva
Prvo što bih naglasila kada je u pitanju razumijevanje kvalitetne i zdrave ljubavne veze je ne tražiti svoju sreću u partneru. Zvuči pomalo čudno, ali većina upravo to podrazumijeva kad razmišlja o pronalasku svoje ljubavi. Pronaći sreću s nekim u nekom.
Često očekujemo previše od svojih partnera, odnosno jedni od drugih. I upravo zbog prevelikog očekivanja najčešće dolazi do velikog razočarenja. Što to očekujemo od partnera? Sve ono što sami nemamo ostvareno. Prije svega ljubav, podršku, pažnju, pouzdanost, stabilnost, pomoć, bezuvjetnost, odanost, poštovanje, prihvaćanje, sigurnost… I to sve bi zapravo bio i odgovor na pitanje – kako izgleda zdrava ljubavna veza.
No za kvalitetan ljubavni odnos vrlo je važno prije svega upoznati partnera. Poznajemo li se dobro kad se odlučimo 'skrasiti' s nekim?
Trebalo bi otkriti navike, snove, ambicije, talente, vrijednosti svog partnera.
Dobra se veza ne sastoji samo u opuštenom druženju i onom slaganju tipa „što manje znam, to manje boli“, nego upravo u međusobnom upoznavanju i poštovanju i, najvažnije od svega, prihvaćanju partnera takvog kakav on uistinu jest, dakle sa svim njegovim manama, nedostacima, nesavršenostima jer upravo to i sami tražimo od njega.
Ako istinski volimo toga koga smo odabrali to će i biti temelj na kojem će počivati naša ljubav prema njemu/njoj.
Lako je voljeti dok je sve u savršenom redu i dok je partner onakav kakav mi želimo da je, ali treba znati voljeti kada otkrijemo o partneru nešto što nam se možda i ne bi svidjelo. Potrebno je već na početku 'provjeriti' svoju ljubav prema partneru u različitim životnim situacijama, kroz razgovor pronaći zajedničke interese te zajednički raditi na njihovu ostvarenju, a različitosti prihvatiti i zavoljeti, a ne se boriti protiv njih.
No u prihvaćanju drugog takav kakav jest i leži problem u većini odnosa, jer očekujemo da ćemo dobiti ono što želimo ili trebamo u vezi. Naše su potrebe za ostvarenje u ljubavnom odnosu ogromne.
Ljudi vjeruju da je voljeti lako, ali je teško naći pravi 'objekt' ljubavi. Ili pravu osobu koja bi nas voljela, i to zato što smo generalno usvojili premisu da nemamo što 'učiti o ljubavi', da nam se ona naprosto mora 'dogoditi' ako imamo sreće. Druga se premisa stvorila sama po sebi, a to je pretpostavka da je problem ljubavi problem objekta (ljubavi), a ne problem sposobnosti voljenja. To je taj globalni kliše kojeg živi većina ljudi generacijama.
Još jedna greška koja vodi do pretpostavke da nema ničega što bi trebalo naučiti o ljubavi leži u zbrci između početnog doživljaja 'zaljubljivanja' i trajnog stanja 'ljubavi', ili bolje rečeno 'ostajanja' u
ljubavi.
To stajalište – da ništa nije lakše nego voljeti – i dalje prevladava u većini nas iako nas stvarnost svakodnevno opovrgava. Nema gotovo niti jedne aktivnosti ili poduhvata koji, kao ljubav, započinje sa tako velikim nadama i očekivanjima, a koji se, pak, tako redovito i često izjalovi. Kada bi to bio slučaj sa bilo kojom drugom ljudskom aktivnosti ljudi bi bili radoznali saznati razloge tom neuspjehu i što bi mogli učiniti da to poboljšaju.
Jer ljubav jest određeno umijeće i postoje dvije stvari vezane za neko umijeće – jedno je teorija, a drugo praksa. Ovladavanje umijećem na praktičan način, svakodnevnim vježbama, treninzima, postaje naš najviši cilj u bilo kojoj vrsti umijeća kojim želimo ovladati – to vrijedi za glazbu, medicinu, tehniku – ali i za ljubav. I možda baš ovdje leži odgovor na pitanje zašto ljudi danas tako rijetko pokušavaju savladati tim umijećem, čak usprkos svojim očitim neuspjesima.
Jedno od tih umijeća stvaranja dobrih ljubavnih odnosa svakako je sloboda u odnosu. Što bi to zaista značilo? Postoji jedna izreka koja kaže da što više slobode nekomu pružaš, on će je sve manje trebati. U kvalitetnom odnosu jasno je da veza nije zatvor, nego upravo suprotno
– davanje krila osobi s kojom živimo. Sukladno toj tvrdnji važno je dati partneru prostora i vremena da se, s vremena na vrijeme, posveti i samomu sebi, prijateljima, obitelji, fakultetu ili hobijima. Ohrabrivanje partnera da ostane ono što zapravo i jest ključ je dobrog odnosa, a ne ga gušiti i sputavati. U kvalitetnom ljubavnom odnosu ionako se mijenjamo kad živimo s nekim, to je prirodan proces.
Pa poticati partnera da se bavi svime onime što ga usrećuje i za što znamo da je sposoban ostvariti od ogromne je važnosti za zadovoljstvo u odnosu. Time ćemo pokazati da imamo povjerenje u njega, ali i da ga bezuvjetno volimo.
Biti podrška jedan drugome najvažnije je u odnosu. Najteže životne dionice 'odvalimo' kad imamo podršku partnera, obitelji. Svatko od nas ima životne faze u kojima je sretan i tužan, a u partnerskom odnosu je važno da smo jedni drugima podrška u svakomu trenutku, neovisno o
težini situacije. Zdravi parovi znaju da podrška mnogo znači te da, sukladno tomu, može ostaviti velik utjecaj na partnerovo raspoloženje.
Stoga svom partneru treba biti oslonac, drugim riječima trebamo imati takav odnos u kojem ćemo se moći osloniti na onog drugog u bilo koje vrijeme ili u bilo kojoj situaciji.
Prava ljubav nije mit ni kliše, niti neka romantična bajkovita holivudska priča. Prava je ljubav umijeće stvaranja dobrog, kvalitetnog odnosa. Nije dobro ako težimo za time da nam se ljubav dogodi ili da smo stalno u 'potrazi' za njom. Prvi korak u zadovoljstvu sa svojim partnerom je zadovoljstvo sa sobom, kvalitetan odnos sa sobom, samopoštivajući odnos sa sobom. Jer bez prepoznavanja svojih pravih vrijednosti ne možemo isto prepoznati ni kod drugog.
Ljubavni odnos nije potraga za ostvarenjem onoga što sami nemamo, jer naše nezadovoljstvo sa sobom nije nastalo u svijetu oko nas, iako većina vjeruje u taj kliše, pa ga ne možemo ni zadobiti tražeći to u nekom drugom. Naše je zadovoljstvo osoban čin i počinje dobrim odnosom sa sobom.
Zato prvo upoznajmo sebe, prihvatimo sebe takvi kakvi smo upravo sad i stvarajmo prvo taj najvažniji odnos jer on, naposljetku, zrcali sve naše druge odnose. Ako nam je, kako izgleda,
ljubav najvažnija u životu – zašto mislimo da smo je sami sa sobom najmanje vrijedni?